I. SučićJanković odlazi u Slovan, a kraj riječke priče nije onakav kakav je trebao biti
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 05.02.26. | 18:23
Na Kvarner je došao kad su mnogi od njega okretali glavu, a odlazi u trenutku u kojem više (neshvatljivo) nije bio ni opcija.
Niko Janković (24) prošao je liječničke preglede te će svoj nogometni put nastaviti u Slovanu iz Bratislave. Iako je za njegove usluge bio zainteresiran i Rubin koji je, kako doznajemo, poslao službenu ponudu Rijeci u visini od točno 1,5 milijuna eura uz jednokratnu isplatu, odluka čelnika kluba bila je da Janković ipak ode na jednogodišnju posudbu u slovačku prijestolnicu. Prema informacijama koje se mogu pročitati u medijima bliskim klubu, Slovan će imati priliku otkupiti Jankovića za fiksan iznos od četiri milijuna eura, što se u startu ipak čini malo nerealnim. No, u nogometu se takve stvari znaju promijeniti brže nego što se danas misli, s tim da tih četiri milijuna znači samo jedno: više od toga neće biti sigurno, nešto (ili znatno) manje - vjerojatno.
U Rijeci je Niko Janković ostavio veliki, dubok trag. I osim što je bio jedan od najboljih igrača prošle sezone, bio je i neupitni starter (te prvi strijelac) sezonu prije toga, kada je Rijeka do 33. kola bila legitimni kandidat za naslov prvaka. Janković je u ukupno 129 utakmica postigao 25 pogodaka uz 17 asistencija, a ne smije se zaboraviti ni da je bio spreman doći u Rijeku nakon što je momčad s Kvarnera u prvom dijelu sezone odradila najgoru polusezonu u eri sadašnjeg predsjednika. A preko tih stvari mnogi znaju olako prijeći...
Od svih igrača u trenutnom rosteru Rijeke, Janković je sasvim sigurno započinjao utakmice na najviše različitih pozicija. I to nije samo stvar polivalentnosti, već i kvalitete. Iako je imao loše trenutke, slabe utakmice i dulja razdoblja ispod očekivane razine, Janković iz Rijeke odlazi kao bolji igrač. Isto tako, treba reći da klub ostavlja u puno boljem stanju nego što ga je pronašao. I to mu se, sviđalo se to nekome ili ne, ne može osporiti. Ne smije ostati u zraku ni činjenica da je često bio meta kritika, dosta često i iz ovog pera, ali uvijek iz istog razloga - od onih najboljih se uvijek očekuje nešto više. A on je uvijek bio jedan od najboljih.
Dakako, njegova igra nije bila bez mana, baš kao što su njegove odluke nerijetko navijače znale dovesti na rub ludila. No, s druge strane, upravo je Niko Janković bio igrač koji je zabio jedan od najvažnijih pogodaka Rijeke u novijoj povijesti kluba, kada je u 12. minuti 36. kola prošle sezone briljantnim udarcem doveo Rijeku u vodstvo protiv Slaven Belupa. Taj ogled momčad s Kvarnera zaključila je pobjedom 2-0, što je značilo da helikopter na Bosiljevu skreće u smjeru Rijeke, a ne Zagreba…
Ovog ljeta, nakon propalog transfera u Fenerbahçe, Janković mentalno više nije bio prisutan. I možda je odlazak u Slovan nešto što treba i njemu i Rijeci. No, iako to nije bio 'onaj stari' Niko, tretman kakav je imao kod trenera Sancheza može se opisati kao – u najmanju ruku – neprimjeren. U posljednje tri utakmice Janković nije ni konkurirao za sastav, što je potpuno suludo. U redu, ako forma nije bila takva da bude među udarnih 11, svi bi razumjeli da utakmicu započne na klupi. No, činjenica da nije bio ni u konkurenciji više govori o nekima drugima nego o njemu.
Pogotovo jer – ne treba zaboraviti – Niko Janković je prije otprilike tri mjeseca potpisao novi ugovor s Rijekom u trenutku kada je mogao mirno križati dane do 1. siječnja, nakon čega bi bez ikakve obveze prema klubu mogao pregovarati s drugim udvaračima. Za razliku od mnogih koji su se godinama zaklinjali u ljubav prema klubu i vlastito poštenje, Janković svoju riječ nije pogazio. I zbog svega navedenog nije zaslužio da se prema njemu postupa kao prema junioru koji se tek treba dokazivati u prvoj momčadi Rijeke. Potpisom ugovora Janković je pojačao klupsku, a oslabio svoju pregovaračku poziciju. I zbog toga nije zaslužio da, kada ga se više nego ikada trebalo istrpjeti, utakmice 'svojeg' kluba gleda kao i neki prosječan navijač. Možda nije rođen s Rijekinim bojama na sebi, ali je prema Rijekinim bojama uvijek pokazivao poštovanje. A nismo sigurni da ga je, barem sada na kraju, dobio zauzvrat...
Jednog dana, ako ga put ponovno nanese na Kvarner, Korzom će moći prošetati uzdignute glave, do Meet Pointa svratiti na kavu s osmjehom na licu, dok bi ga na Rujevici uvijek trebala dočekati otvorena vrata. Janković i Rijeka na kraju su učinili jedno drugo boljima, što njegov mandat na Rujevici čini itekako uspješnim i vrijednim poštovanja.
Ako u Slovanu budu dovoljno sretni da u Bratislavi ostvari barem polovicu onoga što je napravio u tri godine u Rijeci, Niko će biti veliko pojačanje za momčad koja je prošle sezone igrala ligašku fazu Lige prvaka. Rijeci će nedostajati, baš kao što će ona - sigurni smo - nedostajati njemu. Možda njegova riječka priča nije imala kraj kakvog su obje strane trebale i zaslužile, ali život je nepredvidiv. A neke će se stvari, poput onog slavlja na kraju prošle sezone, pamtit i kada mnoge druge padnu u duboki zaborav.
