T. NičotaINTERVJU - Jakirović: “Premiership bi bio kruna karijere. Leon? Prazna obećanja, tražimo druga rješenja“
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 19min | pon. 22.12.25. | 08:00
Trener Hull Cityja Božić će dočekati na četvrtom mjestu Championsipa, a u ekskluzivnom intervjuu za Germanijak govori o šansama za plasman u Premier League, Dinamu, sinu Leonu, HNL-u, životu i karijeri u Engleskoj...
Dočekati Božić na četvrtom mjestu Championshipa, teško da je trener Hull Cityja mogao išta bolje i poželjeti. Sergej Jakirović sa svojom je momčadi u subotu srušio WBA (1-0) i sad je ozbiljno u igri za vrh, za plasman u Premiership ili barem doigravanje. Što je, samo po sebi, velika stvar, jer Hull je krenuo u sezonu s nadom u ostanak, sa zabranom transfera, sa željama, koje nisu uključivale ovakav 'boom'. Međutim, isto tako, oni koji imalo prate nogomet znaju što je Championship. Možda i najzahtjevnija liga svijeta, vrlo izjednačena i iscrpljujuća, s dvije-tri pobjede u nizu boriš se za ulazak u čarobni Premiership, serija poraza možda te odvede u borbu za ostanak. Eto, od 26. prosinca do 4. siječnja odigrat će Jakirovićev Hull čak četiri utakmice, koje puno toga mogu promijeniti, na bolje ili lošije. A koliko je tek do kraja prvenstva...
No, svejedno, ono što Jakirović radi u Engleskoj već dosad, nije prošlo nezapaženo. Dobio je već priznanja od velikih trenerskih imena, pobjeđivao i kad se to nije očekivalo, 'preskakao' prepreke, spominje se i novi ugovor. U svakom slučaju, malo je Hrvata imalo priliku sjediti na klupi nekog engleskog kluba, već je to veliko priznanje za Jakirovića, koji doista živi trenerski život iz snova. A nakon te pobjede protiv WBA-a javio se Germanijaku, porazgovarao o mnogočemu. Ne samo o Hullu, već i o Dinamu, hrvatskom nogometu, sinu Leonu... Za početak, dakle, kako je čekati Božić u Hullu, na četvrtom mjestu Championshipa?
"Uživamo u Hullu, u pravom smislu te riječi. Naglasio sam to u množini, jer je i dečkima iz stožera zaista sjajno ovdje. Yorkshire je jako živopisna regija. Dosta je življe nego u Turskoj, sličnije našem mentalitetu kad je društveni život u pitanju, brzo smo se aklimatizirali. Koliko nam obaveze dopuštaju, obilazimo i ostale dijelove Engleske. Volimo skoknuti i na neku utakmicu Premiershipa, bili smo u Manchesteru i Leedsu nekoliko puta. Sve u svemu, dojmovi su fantastični, a sve to prate i dobri rezultati kluba, jer bez toga ništa nije isto. Trenutno držimo četvrto mjesto, itekako smo konkurentni u borbi za play-off. Imali smo puno nedaća na našem putu od početka sezone, ali generalno, radimo kvalitetno i to se vidi na terenu. Iščekujemo željno i zimski prijelazni rok, jer nam treba svježe krvi za taj dio sezone koji slijedi u 2026. godini, kako bismo ostali 'živi', a i zbog činjenice da imamo i skorašnje utakmice FA Cupa, koji je ovdje ipak svetinja."
NEKAD BIH SE SAMO NASMIJAO
Upravo je taj ritam utakmica, igra se svaka tri-četiri dana čitave sezone, čini Championship najzahtjevnijom ligom Europe. Imao je već sličnih iskustava, u Dinamu i Zrinjskom, ali ovo je ipak teža razina?
"Ritam utakmica je ubitačan. Navikao sam igrati dva puta tjedno još od razdoblja našeg rada u Zrinjskom, tako da nije problem pripremati momčad shodno svim obavezama, ali da, ovo je ipak dimenzija iznad svega toga. Ponajviše zbog spomenute male razlike u kvaliteti protivnika. Primjerice, na početku sezone smo nakon uvodnih remija i pobjede dočekivali Blackburn i bili proglašeni favoritima. Tu smo utakmicu odigrali debelo ispod svojih mogućnosti i doživjeli težak poraz. Dok smo, recimo, sve četiri gostujuće pobjede upisali protiv momčadi koje su bili blagi ili izraženi favorit. Ono što mi se sviđa jest što se ne živi u nekakvom filmu prethodne utakmice, nego je svaka sljedeća najvažnija i novo finale."
Nema upadanja u euforiju i depresiju, koja ovise o rezultatu?
"Nema pretjeranih slavlja u pobjedama, niti tugovanja kad dođu negativni rezultati. Vezali smo i po dva poraza nekoliko puta, čak i nedavno i osobno nisam osjetio nikakvu negativu ili sivo ozračje. Dapače, navijači cijene svako novo uklizavanje, akciju, postignuti pogodak i pobjedu i zbog toga sve te bitke u Championshipu imaju posebnu draž."
Kako u takvim okolnostima, takvom ritmu, u takvoj ligi, izgleda priprema za utakmicu?
"U nogometu se morate brzo adaptirati. Ako ćete analizirati samo loše i što se moglo bolje, to vas ne može odvesti daleko. Pogotovo u kontekstu te dvije prvenstvene utakmice tjedno koje nas čekaju ovdje svako malo. Ja kažem da smo nekada i “bolesni”, s obzirom da ni ne uživamo u postignućima i pobjedama i koliko smo gladni novog dokazivanja. I mi treneri u stožeru, ali i igrači na terenu. Naravno, u komunikaciji sa stožerom doziram sve napore i pripremam stvari za sljedeći tjedan, shodno tomu očekuje li nas jedna ili dvije utakmice. Imamo cikluse, mikrocikluse… O naporima dovoljno govori i činjenica da smo dečkima u reprezentativnim pauzama dali tjedan dana slobodno, da se psihološki skloni fokus sa svega i da se svi vrate s većim motivom natrag. Naravno, uz posebne programe individualnog rada u tom razdoblju. Mi u stručnom stožeru smo samo jedan veliki servis za igrače. Jednostavno je, moramo kombinirati sve dostupne metode i alate da bi izvedba bila na vrhunskoj razini, što je za sada i ostvareno. Samo neka nastavimo dalje u tom ritmu."
Kolika je razlika u nogometu u odnosu na HNL, ali i neke ostale lige? Dojam je da je Championship, unatoč promjenama koje su u nogometu neizbježne, još uvijek zadržao dio onog romantičarskog, engleskog duha?
"Osjeti se razlika na planu fizičke i mentalne pripremljenosti. Igrači su ovdje pravi ratnici, ponekad sam dojma sam da svi bez problema mogu odraditi dionice od 12-13 kilometara visokointenzivne trke u jednoj utakmici. Ima i dalje elemenata tog viteškog nogometa, jakog intenziteta, pravih “muških” duela pa i grubih prekršaja, koje i suđenje dozvoljava, s čime se apsolutno slažem. Ali, naravno, puno se ulaže i na taktičkom planu i nije Championship onakav kakvim se često smatra kod nas. Uvijek se stvara taj narativ o nekakvom izbijanju lopte na mantinele, čekanju prekida i slično. Ali, kažem, momčadi ovdje teže igri po zemlji, automatizmima u tehničko - taktičkom smislu i sa jasnom hijerarhijom u igri. Naravno, nogomet evoluira, vremenom će se to još više poboljšavati i dovoditi do savršenstva, ali za sada je ovdje nekakav balans stvari i osobno mi se sviđa to."
Kako bi Jakirović reagirao da mu je netko prije godinu-dvije rekao da će voditi klub u Engleskoj?
"Da se ta priča potegnula prije nekih šest ili sedam godina, kada sam kretao u Gorici, sigurno bih se dobrano nasmijao. Ali, s vremenskim odmakom i svakim novim trenerskim angažmanom, apetiti su, logično, bili sve veći, kao i motivacija koja nas sve vodi u životu. Inače, nikada ne gledam daleko u budućnost, svaki novi klub mi je najvažniji i na njemu je najveći fokus. Zaista sam s dečkima iz stožera radio maksimalno posvećeno u svakom klubu i rezultati nisu izostali. Tako je i sada, kad smo svi zajedno na ovom nivou. Sve što treba doći i što zaslužujemo nas svakako neće zaobići, rekao bih."
DALIĆ JE REKAO SVE O PANDURU
Pred klubom su novi izazovi.
"Navijači nam kažu da je ovo, s obzirom na sve, jedan veliki “overachieve”, kako to ovdje nazivaju. Za sada nismo ni osigurali ostanak, barem ne dok to ne sugerira broj bodova. Baš kao ni play-off. Konkurentni smo, igramo kvalitetan nogomet. Kada ne ide, ne ide, ali pobjeđujemo i gubimo zajedno, a to najvažnije. Napravili smo, unatoč svemu, kvalitetan prijelazni rok i sastavili jednu radnu i karakternu momčad. Imat ćemo što za reći i u ovom zimskom, uvjeren sam, bez obzira na sve poteškoće. Ipak je Championship etablirano natjecanje. Zabrana bi trebala biti skinuta u ljeto 2026, ali je zbilja daleko razmišljati o tome. Moramo se fokusirati na ono što nas čeka u siječnju kako bi se dovoljno osnažili za dalje."
Jesu li porasle ambicije, klupske i osobne, za ovu sezonu?
"Moramo čvrsto ostati na zemlji, jer je u Championshipu sve moguće. Ponavljam, s nekoliko vezanih poraza se lako dovodite u situaciju da ste blizu zone ispadanja i onda kreće pritisak. Odgovara nam da je ovako, da smo taj nekakav “dark horse” i da smo zaradili respekt od protivnika, koji sada gledaju na nas kao na momčad koja može ugroziti bilo koga. Idemo utakmicu po utakmicu maksimalnim angažmanom, pa ćemo na kraju sezone zbrojiti sve što smo napravili."
Nedavno je dobio pohvalu legendarnog trenera Neila Warnocka, koji je je jasno rekao da je Jakirović najbolji trener u ligi.
"Neil je velika legenda u Engleskoj i te riječi mi doista znače. Kad te prepozna trenerska veličina, koja je radila dugi niz godina na najvišoj razini, koja najbolje zna što je Championship, onda to ima težinu. Naravno, nosi i odgovornost, jer se želim i dalje nastaviti dokazivati u Engleskoj."
Na vratima Hull Cityja je Ivor Pandur, koji je nedavno došao i do reprezentacije?
"Ivor je sjajan dečko, kvalitetan vratar i veliki profesionalac. Puno nam je pomogao u adaptaciji na klub i u svim očekivanjima, koja su postavljena ispred nas. U karijeri je uvijek bio iznimno strpljiv, krasila ga je visoka radna etika i to ga je dovelo u Englesku, gdje brani sjajno. Ove sezone ima i dva obranjena jedanaesterca u trenucima dok su se lomila koplja u utakmicama, to govori dovoljno o njegovoj ulozi u Hull Cityju. Taj poziv izbornika Dalića kaže u kakvoj je formi. Bio je presretan kad se otvorila prilika za reprezentaciju, baš kao i svi mi u klubu. Konkurencija u hrvatskoj reprezentaciji je ogromna i možda je na toj poziciji i najveća koncentracija kvalitete. Kažem, Ivor je strpljiv i ako se ukaže šansa za Svjetsko Prvenstvo, bit ćemo ponosni, jer od toga nema veće časti u našem poslu."
Puno je Hullovih utakmica ove sezone prelomljeno na samom kraju, čak i u nadoknadi. A to je, na neki način, bio Jakirovićev trade mark još i u HNL-u?
"Igra se dok sudac ne svira kraj. To uvijek naglašavam i takav mentalitet želim usaditi dečkima. Ima tu i faktora tjelesne pripreme, gdje je posebno pedantan i detaljan moj dugogodišnji suradnik, kondicijski trener Marin Ivančić. Uh, da, bilo je preokreta! Sjetite se samo mojih dana u Dinamu. Pobijedimo u zadnjim minutama, sutradan nas bombardiraju naslovima da je to sve sreća. Pa se nakon toga divimo Xabiju Alonsu i Leverkusenu, koji su te sezone također pobjeđivali i postizali pogotke u zadnjim sekundama utakmice. No dobro, ni ne zamjeram to, jer je kod nas uvijek narativ da je kod susjeda trava zelenija."
FASCINIRA ME ATMOSFERA
Inače, Jakirović i njegovi suradnici žive baš u Hullu?
"Da, svi stanujemo u Hullu. Grad se inače, punim imenom, zove Kingston Upon Hull. Ovo je Istočni Yorkshire, odnosno sama Istočna obala Engleske. Udaljeni smo nekih 250 kilometara od Londona, a od Manchestera oko 130. Najbliži veliki grad nam je Leeds, koji je inače gospodarsko i kulturno sjedište cijelog Yorkshirea. Dosta vremena provodimo tamo, kad nam to obaveze dozvoljavaju, naravno. Inače, povezanosti unutar gradova Engleske su sjajne pa nam sama udaljenost i ne predstavlja veliki problem, kada imamo želju otputovati negdje."
Kakva je navijačka atmosfera na stadionu Hulla? Opet dojam, kao da ti stadioni u Championshipu nisu više prepuni kao nekad, znamo primijetiti prazna mjesta na tribinama?
"Atmosfera je sjajna, pogotovo na našem MKM- u. Prije utakmice je svojevrsna tradicija izvođenje “Can't help falling in love” Elvisa Presleyja, i takav prepjev naših navijača stvori jedan sjajan nogometni dekor. Drugačija je kultura, kad pričamo o gostovanjima navijača. Nema, kao u našim i nama bliskim zemljama, sigurnosnih prijetnji ili tenzija. Engleska je dobro postrožila pravila koja su usko vezana za takve slučajeve, pa je to sad već prošlost na Otoku. Najnormalnije se putuje na gostujuće stadione vlakovima, tako da su to običaji i druženja koja su kod navijača postali pravi festivali i obiteljska okupljanja. Ono što mi se posebno sviđa, podrška je prisutna i kad momčadi ne ide na terenu. Na svaki dobar potez se plješće, nema prenaglašavanja poraza i rezultatskih kriza. Nogomet je svim navijačima ovdje doslovno ušao u krv. Da, moguće da se broj navijača smanjio na stadionima, dok klubovi to objašnjavaju TV pravima, klupskim kanalima i brojnim stream platformama koje omogućavaju gledanja utakmica iz udobnosti doma, uz brojne popratne emisije i analize. Ipak, rekao bih da je popunjenost stadiona i dalje odlična, sve u svemu."
A postoje li kakva neugodna iznenađenja?
"Ništa me nije neugodno iznenadilo. Engleska je kolijevka nogometa i sva je pozitivna očekivanja ispunila. Priznat ću, jedina skepsa mi je bio nedostatak VAR tehnologije u Championshipu. No, brzo smo se naviknuli. Sudac odlučuje na instinkt, odmah pokazuje na centar i nastavljaš dalje. Nekada to ide na našu štetu, nekada i u korist, ali naravno da nikakvih pretenzija nema i da se na kraju sve nivelira. Dok kvaliteta, Bogu hvala, uvijek ispliva na površinu."
S Englezima ćemo igrati na SP-u 2026, kako oni doživljavaju Hrvatsku kao protivnika?
"Nisam razgovarao s puno ljudi o tome, ali iz nekakvih inicijalnih kontakta zaključio bih da Englezi prema nama Hrvatima gaje veliki respekt, pogotovo od tog polufinalnog sraza u Moskvi 2018. Igrali smo nekoliko puta i prije i nakon tog susreta i uvijek bismo za njih bili tvrd orah. Sjete se i kako smo im zadali neugodan poraz na Wembleyu 2007.! Cijene brojne naše igrače, Luka Modrić je ostavio veliki trag u Tottenhamu, Nikica Jelavić je ovdje legenda i zabio je brojne pogotke u Premier Ligi za Hull. Naravno da su svjesni i kvalitete Gvardiola i Kovačića u Cityju, dok je Pandur kod nas oslonac i čuvar mreže već drugu sezonu. Znaju da imamo kvalitetu i kult reprezentacije, te da s nama neće biti lako. Siguran sam da ću i ja saznati neke “inside” informacije još do Svjetskog prvenstva, pa možda imati i nešto konkretno za našeg izbornika."
DINAMO? PREMALO IGRAČA IZ ŠKOLE, TO NE MOŽE PROĆI
Došli smo do HNL-a. Prati se i u Hullu, jasno, Jakirović je dobro upućen u trenutnu situaciju?
"Pa HNL je ove godine vrlo brzo iznjedrio dva glavna konkurenta za naslov. Neću trošiti previše riječi, jer znamo svi da se radi o Dinamu i Hajduku. Kod Rijeke je bilo turbulencija zbog promjene trenera, ali i tih europskih utakmica koje uvijek uzmu svoj danak, ali i oni lagano nadolaze. Bit ću iskren, nekakvog sam dojma da nam je prvenstvo u padu! Je li uzrok premalo ulaganja u mlade igrače i potencijale, prebrzo trošenje trenera ili dovlačenje stranaca upitne kvalitete, ne znam. Vjerojatno sva tri faktora imaju određen utjecaj, ali rekao bih da naši europski rezultati govore dovoljno. Bogu hvala, nakon dugo godina ponovno imamo dva kluba u grupama europskih natjecanja, ali nisam siguran imamo li razvojan put da se takav trend nastavi. Nadam se da griješim."
Dinamo je ove sezone 'vruća priča', znamo što se sve događalo, kakve promjene su obletjele Maksimir. Jakirovićevi trofeji, dupla kruna iz 2024., zasad su zadnji?
"Pratim Dinamo, naravno, to je za mene bila i ostala jedna posebna emocija. Gledajte, nijedna revolucija nije laka, niti bilo kakav rastanak, govorio sam već o tome i ne bih se pretjerano ponavljao. Rezultat je i dalje tu, stabilan. Prvi su u prvenstvu, što je najvažnije. Živi su i u Europi, imaju na zimu utakmicu sa FCSB, gdje su realno favoriti i gdje bi trebali uzeti sva tri boda i napraviti taj veliki korak prema naprijed. Naravno, ne ovisiš uvijek sam o sebi i matematika je egzaktna. Recentan je primjer i kako 11 bodova u Ligi Prvaka lani nije bilo dovoljno za europsko proljeće. Kako god, ostao sam zaista veliki navijač kluba i pratit ću ostale utakmice, uz iskrenu nadu za dobar rezultat na sva tri polja do kraja sezone."
Mariju Kovačeviću nije lako u Maksimiru, pritisak je velik, proživio je puno toga u ovih šest mjeseci?
"Sigurno da mu nije lako. Ali kojem je to treneru u Dinamu bilo? To je takav, šampionski klub. Nema vremena za procese, čekanja, jednostavno je - svaku utakmicu moraš pobijediti. Samo se razlikuje ime i prezime trenera, ostalo je sve isto. Dinamo je veliki klub i jasno da je interes javnosti i medija ogroman, to stvara pritisak i to se ne može potisnuti. Ali, u nekom trenutku moraš zanemariti sve i staviti sav fokus na sebe, svoju momčad i rad koji se ulaže."
I ljetni prijelazni rok bio je nevjerojatan, koliko je samo igrača otišlo, a koliko došlo u Maksimir? Neobičan potez.
"Naravno da prijelazni rok nije bio lagan, pogotovo kad dođeš u situaciju da moraš dovoditi 10 ili 15 novih igrača i nije realno da sa svima pogodiš. Ali, dojma sam da su neki igrači jednostavno podbacili i da nisu donijeli impuls koji se očekuje od jednog stranca u Dinamu. A koštali su klub ozbiljnu cifru. No, nisam upućen ni u kakve potankosti ni problematiku. Sve što znam, pročitao sam ranije u medijima. Ono što me možda iz najbolje namjere, odnosno nekakve navijačke strane, zabrinjava jest da klub trenutačno nema domaće proizvode i talentirane klince iz Škole, koji bi bili projekti na kojima se održava financijska stabilnost kluba, što je godinama u Dinamovom identitetu. Također, brine i situacija da nema A reprezentativca Hrvatske u prvoj momčadi. Takva se situacija nije dogodila jako dugo, a znamo da je Dinamo bio pogonsko gorivo hrvatskog nogometa i njegovog razdoblja prepunog velikih ostvarenja. Stoga, ni za čiji interes nije dobro da je situacija takva i nadam se da će se brzo promijeniti. Dinamova škola i njeni igrači su identitet kluba i reprezentacije na kojem se sve gradi. Ako Dinamo prestane proizvoditi igrače i gurati ih u prvu momčad, a potom lansirati u inozemstvo kroz velike transfere i akumulacije novca, on ne može biti financijski održiv. Ni Dinamo, niti jedan drugi klub s naših prostora."
IMALI SMO VELIKO ZAJEDNIŠTVO
Jedna od tih priča jest i njegov sin Leon. Koji ove jeseni nije upisao nijednu seniorsku minutu za klub, iako je uoči početka sezone bio najavljen kao Dinamov projekt? Sve se više govori i o mogućem odlasku na zimu?
"Nisam dosad istupao oko Leona, ali pitali ste me i reći ću što mislim. Prije svega, kao roditelji smo ga odgajali da bude pošten, radan i odgovoran mladić. Koliko znam, svlačionica ga sjajno prihvaća i on slijedi trenera i sve upute koje su mu dane u trenažnom procesu. Leon kao i svaki drugi igrač želi igrati i naravno da nije zadovoljan što nije dobio niti jednu minutu. Ponavljam, odgojen je da radi i trenira maksimalno i da koristi svoju priliku, kad je dobije. Dosad se, kažem, nisam htio izlagati nikakvim situacijama jer je tema osjetljiva, pogotovo jer Leon ima sjajnog menandžera koji brine o svemu."
Ipak, slutimo da nešto želi reći.
"No, stvari su takve da se u klubu očito ne vjeruje dovoljno ili uopće ne računa na njega, te da se mora naći nekakvo rješenje. Uskoro mu je 18 godina, Guardian ga je uvrstio u TOP 60 talenata svijeta u njegovom godištu, što govori nešto o njemu. Bio je standardan na U17 SP-u u Kataru nedavno, tako da smo iskreno očekivali određenu minutažu za njega u HNL-u, kako je i bilo dogovoreno. Iz kluba su dolazile povratne informacije o tome kako ga cijene, kako će minute i dočekati, ali to su ostala prazna obećanja. Ne možemo dopustiti da igrač s 18 godina grije klupu ili se uopće ne skida, ako je već važan projekt kluba, tako da ćemo, ponavljam, tražiti druga, optimalna rješenja na zimu."
Kako sad s odmakom gleda na svoju priču u Dinamu, koja je bila uspješna, ali je završila nakon 9-2 poraza u Münchenu?
"Uh, Dinamo, to je jedna posebna, teška, ali na koncu i prelijepa priča. Jako dugih 13 mjeseci. Valjda sam u klubu prošao sve što nisam u svom cjelokupnom trenerskom radu do tada. Na koncu mogu reći samo jedno - vjera u sebe i momčad je najvažnija. Zajedništvo, težak rad, karakter koji ispliva kad se sve lomi. Nije nam bilo lako. Bilo je i saplitanja s brojnih strana, nekad namjernih, nekad možda i ne, ali 'oguglaš' u nekom trenutku na sve to. Da, na koncu se na momčad svalila i ta borba u klupskim strukturama. Ali, ponavljam, imali smo veliko zajedništvo cijelo vrijeme! S tribina su nas zaista vjerno pratili i Sjever i Zapad. Nakon svakog poraza bismo se vratili jači, iako su nas brojni konstantno otpisivali, mene poglavito. Ali, o našem redu neka na koncu govore trofeji i uspjesi, ali i činjenica da nismo imali niti jedan jedini problem sa svlačionicom, koja je na kraju i opstala, pa zajedno s nama u stožeru uvela klub u Ligu prvaka još jednom."
Bi li sad neke stvari napravio drugačije, promijenio ih?
"Svi smo mi generali nakon bitke i svi bismo nekada nešto drugačije napravili. Kao da se stvara dojam da sam ja bio zadovoljan s primljenih devet pogodaka u vlastitoj mreži. Bayern je sad već mitska utakmica. Prvo poluvrijeme je bilo loše, mlako, prelako su nam probijali te koridore i dolazili u šanse. U drugom smo se podigli, došli na 3-2, preko Pjace imali lijepu prigodu i nismo je iskoristili. Sve drugo je povijest. Teško mi je i dalje bilo shvatiti neke stvari iz te večeri, dojma sam da su i oni dobili jedanaesterce olako, koji ne bi bili svirani na suprotnoj strani. Ali, Bayern je na koncu svijet za sebe, vidjeli smo ove godine što rade na najvećoj razini, donedavno nisu imali niti jednog poraza i tadašnjoj momčadi nemam puno toga za predbaciti."
Još uvijek je, možda i šokantniji, bio onaj poraz od Ballkanija u Prištini?
"Ballkani je posebna priča u posebnim okolnostima. Zaigrala je momčad koja nakon toga više nije niti jednom igrala u prvih 11. Mislim da je to jedina utakmica u Dinamu uoči koje sam imao loš predosjećaj. Loš teren, oni s nekoliko brzanaca po bokovima, naša obrana nešto sporija i dogodilo se što se dogodilo. To je bio jedan od težih naših poraza i dana u Maksimiru općenito. Bio sam ljutit kao ris iza te utakmice. Ali u konačnici prošli smo grupu, prezimili u Europi, što je bio cilj. Poslije smo izbacili Betis, što je bilo sjajno iskustvo."
Ove jeseni odlično je igrao Arbër Hoxha, koji je bio velika Jakirovićeva želja u Dinamu. Htio ga je i u Hullu, nije ga mogao dovesti zbog zabrane transfera?
"Nije tajna da sam htio Arbëra i da je kod njega postojao veliki interes da dođe u Englesku. Ipak, u Dinamu nije bio prva opcija na ljeto, a spominjali su se još neki klubovi. Onda nas je snašao taj nesretni embargo, Arbër se izborio za svoje mjesto i svima ide sjajno. Inače, to je jedan veliki karakter i plemenit mladić. Zbog toga sam, osim i zbog njegovih nogometnih kvaliteta koja dolaze na vidjelo sve više, toliko inzistirao na njegovom transferu. On može igrati velike lige, nositelj je i svoje reprezentacije. Iskreno, ne bi mi bilo nikakvo iznenađenje da Albaniju odvede na SP u Americi, jer imaju u baražu povoljan ždrijeb za takav pothvat."
Čuje li se s Radomirom Đalovićem, koji je sad došao na klupu 'njegovog' Kayserispora?
"Naravno da se čujem s Đalovićem. Mi smo prijatelji, bili smo suigrači u Rijeci, potom i trenerski suradnici, jer mi je bio pomoćnik. Pokušao sam mu prenijeti moja iskustva jer je liga dosta zahtjevna. Napravili smo velike stvari tamo, klub je bio gotovo otpisan kad smo stigli. Nažalost, bez financijske stabilnosti i jasne strukture nije lako napraviti posao u Turskoj, tako da ne znam što će biti s klubom u narednom razdoblju, ali se nadam najboljem. Pratim utakmice Kayseria, naravno, koliko mi vrijeme dozvoljava. Uglavnom sam ostavio lijepe kontakte sa svim igračima, gdje smo radili. Da, naravno, razmijenimo često poruku, nekada i videopoziv, čestitamo si uspjehe, golove, pobjede. Volim pratiti uspon i pravilan razvoj svojih bivših igrača i zadovoljstvo mi je kad ih vidim u reprezentaciji i velikim, svjetskim klubovima. Svi su zahvalni na svemu što smo jedni drugima dali u svom radu, a ako se ponovno susretnemo, nitko sretniji od mene."
FRUK MI JE TIHA PATNJA JOŠ OD ZRINJSKOG
Sjećamo se, dok je bio u Dinamu, želio je dovesti Tonija Fruka, Marca Pašalića, Franju Ivanovića..., ali klub to nije napravio. Danas su svi reprezentativci.
"Da, imali smo priliku dovesti te sjajne, tada mlade i potentne igrače. Bili bi definitivno nositelji kvalitete, što su kasnije i dokazali. No, gledajte, svima ide dobro danas, reprezentativci su i standardni su, odabrali su dobre klubove za sebe i to je jedino važno. Uostalom, Dinamo je tada također osvojio sve što je mogao i pokazalo se da nismo griješili."
Posebna je priča Toni Fruk.
"Toni Fruk je nogometni virtuoz, genijalac, volim reći da ima oči na leđima. Jedan od onih zbog kojih se dolazi na stadione. Uostalom, veliki je profesionalac i sve mu se vraća. Bio mi je tiha patnja još u Zrinjskom. Uostalom, pitajte ga, reći će vam koliko sam ga puta nazvao privatno na mobitel. Mislim da nije više pitanje gdje će igrati, kad će ići, nego koliko će Rijeka novca za njega uprihoditi. Ako me pitate, to će svakako biti neka od liga Petice."
Hoće li Jakirović dovesti nekoga iz HNL-a?
"Uh, neću komentirati to iz ove perspektive. Obično, nekad nešto kažem pa se bacaju transfer bombe, izmišljaju tračevi i slično. Vidjet ćemo, kad i ako dođe prilika. Kvalitete u HNL- u sigurno ima, ali ponavljam, razgovarat ćemo kad dođe vrijeme."
LIVAJA NE SMIJE OTIĆI S REPOVIMA
Što bi za njega, kao trenera, značio ulazak u Premiership?
"Ipak je Premiership svetinja ovdje i naravno da bi to bio najveći pothvat u mojoj karijeri. Držim da je do sada to plasman u Ligu Prvaka s Dinamom. Ponosan sam na sve što smo napravili u svakom klubu, ali u Premiership se ne plasira baš svaki trener. Premiership je nogometni vrhunac za svakog trenera, tako da je to nekakva kruna karijere, kako volimo reći. No, polako. Ako zaslužim, doći će i ta prilika. Nema nikakvog opterećenja. Radim naporno svaki dan, molim se Bogu da smo zdravi, dajem svoj maksimum u svakom klubu i neka teren i rezultati budu mjerilo. Ali, nemojmo se lagati, kome to Premiership nije primamljiv?"
Za kraj, prognoza drugog dijela sezone u HNL-u? Dinamo ulazi u njega kao jesenski prvak.
"HNL će se očito lomiti i ove sezone do samog kraja, ali za mene je Dinamo favorit. Ipak je, povrh svega, individualna kvaliteta na njihovoj strani. Treba biti pošten i reći da su u oba susreta Plavi bili bolji protivnik i to nešto govori. Sigurno će na proljeće biti svježiji, s manje europskih utakmica, tako da bi tu razliku mogli i povećati. Hajduk s novim trenerom očito ima neke obrasce u igri i vide se pomaci. Sviđa mi se, jer u svakoj utakmici participira nekoliko igrača iz vlastite Škole što je zdrav i ispravan put. Nisam toliko upućen u Hajdukovu klupski problematiku ili svlačionicu, ali situacija sa zatezanjima oko Livaje je pomalo specifična i bit će zanimljivo vidjeti kako će se sve to rasplesti na zimu. Marko je ipak kapetan, veliki igrač i ne bi bilo lijepo da iz Hajduka ode s repovima u svakom slučaju."
