INTERVJU Ante Rebić: Nisam ni trebao biti na terenu kad sam zabio onaj volej Argentini

Jedan od nogometaša koji su obilježili prošlu 2018. godinu, kako u europskim, tako i u svjetskim okvirima, definitivno je i Ante Rebić. Širu javnost hrvatski je napadač zaintrigirao proljetnim dijelom prošle sezone kada je igrao sjajno u Bundesligi, a svi su definitivno čuli za njega na Svjetskom prvenstvu gdje je bio jedan od stožernih igrača 'Vatrenih' na putu prema povijesnom srebru.

Samo jedan gol i to spektakularan volej protiv Argentine, ali i mnoštvo sprintova i uklizavanja, te beskompromisna trka i požrtvovnost, dokaz su specifične kvalitete koju momčadi donosi tihi i mirni Imoćanin. U Eintrachtu je već postao živa legenda kluba pošto im je u svibnju s dva gola Bayernu u Berlinu donio naslov pobjednika Kupa Njemačke, prvi poslije ravno 30 godina.

Ante, djeluje da te je nogometni svijet upoznao zahvaljujući onom voleju protiv Argentine. Bi li ga danas ponovio opet ili bi pucao malo sigurnije?

„U istom tom napadu kada sam dao gol, tražio sam izmjenu. Znači, imao sam sreće što lopta nije izašla van terena jer da je izašla i ja bih izašao iz igre. Bila je stvarno lijepa akcija. Aguero je pucao, Suba uhvatio, dao Lovrenu, ovaj dodao do Mandže, lopta došla do njihovog stopera koji ju je vratio golmanu, on promašio i ja. Toliko me je ona ozljeda boljela, nisam želio ništa komplicirati. Samo sam opalio pa što bude. I bilo je dobro.”

Danas bi opet tako pucao?

„Vjerojatno bih. To je jače od mene.“

Djeluje da voliš spektakularne golove, da kod tebe ne može obično?

“Zavisi kakav mi je dan. Nekada previše kompliciram, a nekada sam prejednostavan.”

Objektivno, lijepo ljeto 2018. za tebe. Poslije se spominjao i prelazak u Bayern?

“Bilo je dosta priče oko dosta klubova. Od početka sam znao da želim ostati u Eintrachtu barem još godinu dana. Svo vrijeme smo se borili za tu Europsku ligu i sada kada smo se konačno izborili bilo je glupo da idem iz kluba. Plus ovdje se stvarno dobro osjećam. I oni su tu (Mijat, Filip, Luka) tu je i Medo (Slobodan Medojević) u Darmstadtu, a došao je i Kole iz Hamburga. Pričao sam s trenerom o svemu, nije mi bilo teško ostati.”

Nisi razočaran što si ostao?

“Nisam.”

Jesi li zadovoljan pozicijom u Ligi nacija na koju te je Dalić postavio da igraš, centarfora?

“Ja sam lijevo krilo i to mi je najdraže igrati, ali prošle sezone u klubu kada smo igrali sa dva špica ja sam bio jedan od njih. To mi nije strano, ali na Svjetskom sam igrao desno krilo i teško sam se navikao na to. Što ćeš, zna se da je Perišić na lijevoj strani, znači igraj desno i šuti. Sada mislim da će vratiti Kramu u špic, a da ću ja igrati desno krilo.”

Kako si zadovoljan svojom formom poslije Mundijala?

“Čim sam se vratio iz Rusije odmah sam se ozlijedio. Zato sam išao u Beograd na opravak kod Andre (Andrija Milutinović) i on mi je to riješio. Nisam još na svojih 100 posto jer nisam prošao pripreme i cijelu sezonu igram praktički na rezervi. Vjerujem da će biti mnogo bolje na proljeće.”

Imaš li sada ozbiljniji pristup nogometu nego prije četiti godine kada si, igrajući za Leipzig, rekao da si na za tebe prirodnoj poziciji, klupi za rezerve?

“Naravno da imam. Prije četiri godine imao sam 20 godina i sprdao sam se. I još sam došao u Leipzig i vidio kakva je situacija gore tako da sam se samo prilagodio. Debitirao sam u Leipzigu tako što me je trener uveo u igru i odmah izveo poslije 20 minuta. I onda sam vidio koja mi je tu uloga, koliko je sati i pomirio se s tim.”

Jesu li se sada konačno složile kockice?

“Otkako sam prije dvije i pol godine došao u Eintracht sigurno jesu. Niko Kovač nas je naučio odnosu prema radu, ali i taktički dosta u vezi nogometa što se i vidi na našim rezultatima, i osobnim i klupskim. U Frankfurtu sam dosta toga naučio i to mi se sve polako vraća.”

Možeš li usporediti Serie A i Bundesligu?

“Međusobno, kada igraju klubovi Bundeslige i Serije A, obično njemački tim pobijedi. Kao što smo mi u Europskoj ligi dva puta pobijedili Lazio ili prije dvije-tri sezone Gladbach izbacio Fiorentinu ili Leverkusen Lazio u Ligi prvaka. Bundesliga mi više odgovara, pogotovo stil nogometa koji se ovdje forsira. Seria A je teška, ne može se usporediti koja je jača, ali kada igraju klubovi međusobno u većini slučajeva pobjeđuju bundesligaši. Teško je igrati u Italiji.”

Je li ti žao što se nisi afirmirao u Hajduku?

“Vidi, svakom Dalmatincu i djetetu iz okoline je san da zaigra na Poljudu pred punim tribinama protiv Dinama. Ja sam imao, eto, drugačiji put, bio u RNK Splitu, ali dobro je ispalo na kraju.”

Bio si dio talentirane generacije Splićana?

“Oni su već bili prvoligaši kada sam se probijao. Mi smo imali talentiranu generaciju koja je osvojila Kup Hrvatske za omladince. Gazda je vidio da tu ima 'neki mali' i onda mi je dao šansu u prvoj momčadi. I tako je sve počelo.”

U čijem bi dresu jednog dana završiti karijeru?

“Ne znam, nisam razmišljao... Imotski. Rođen sam u Splitu, ali moji su odatle i eto neka bude Imotski.”

Otišao si relativno mlad iz Splita i vrlo brzo dospio u poziciju o kojoj sanjaju mnogi dječaci, je li bilo teško?

“Poslije dvije seniorske sezone u Splitu došao sam u Firenzu s 19 godina. Sada kada gledam iza sebe, vidim da je bilo prerano, ali što je tu je. Svatko ima svoj put, a ja ne bih ništa mijenjao do sada.“

Kako ti se sada s ove distance čini srebro iz Rusije i kompletna karijera?

“Tek sada, u posljednjih godinu i pol dana počinjem uživati u nogometu. Prije toga nisam igrao ni u Leipzigu ni u Fiorentini, pa i pola godine u Veroni. Malo ozljede, malo ovo, malo ono. Ali, eto, zadnje dvije godine igram u kontinuitetu  i tek sada sam zapravo postao nogometaš.”

Zanimljiv je tvoj odnos sa Nikom Kovačem. Njegov germanski i tvoj balkanski mentalitet su se dobro poklopili?

“Pazi ovako. Ja sam bio na U-20 Svjetskom prvenstvu u Turskoj. Izbornik nam je bio Dinko Jeličić, i ja i Livaja smo bili dvojica glavnih igrača u momčadi. Igrali smo u napadu, obojica smo bili jedan pored drugog, a inače smo obojica iz okoline Splita i 'kliknuli smo'. I Niko nas je stalno prozivao preko medija da smo sebični. Vrijeđao nas. Ja gledam, mislim se on nas nikada nije gledao kako igramo, pitam se šta nas dira? A onda je Niko postao izbornik U-21, pozvao nas obojicu i prvu utakmicu protiv Švedske mi ih dobijemo s 3:0, a damo golove Livaja i ja. I Kovač je tada vidio da nismo loši momci, da smo dobri igrači i da treba samo znati s nama. I tako ja sa Nikom surađujem pet godina i imamo dobar odnos.”

Možeš li zamijeniti Mandžukića?

“Mandžu je teško zamijeniti. I to ne zbog golova već zbog onoga što on daje za momčadi. Ja sam stalno na ručku sjedio preko puta njega i nisam ga čuo da je tri puta nešto rekao. On šuti, ali na utakmici on gazi. Njega se svi boje i teško ga je zamijeniti.”

Hoće li to biti problem za Hrvatsku?

“Sigurno će nam nedostajati njegova agresivnost. Dosta je on i važnih golova dao, ali moramo naučiti igrati bez njega.”

Kakve su ambicije Eintrachta i tvoje osobne?

“Na početku sezone nisam znao našu stvarnu snagu, pogotovo jer je dosta igrača otišlo, a dosta  i došlo. U početku je bilo hajde samo da ostanemo u Bundesligi, a u Europskoj ligi šta uradimo. Sada kada vidimo kakvi smo stvarno, mislim da možemo dogurati daleko u Europi, a u prvenstvu se boriti za Ligu prvaka. Trebat će nam malo i sreće, i da nas zaobiđu ozljede, ali vjerujem da možemo puno s ovim momcima“, zaključio je Ante Rebić.

(Foto: Reuters)