Hrvat sudjelovao u poljskom čudu: Idemo u Europu, ali se žestoko borimo za opstanak

Jedna od ovogodišnjih je i ona u kojoj s glavni akteri nogometaši poljske Arke Gdynia. Oni su u finalu tamošnjeg kupa pobijedili favorizirani Lech i tako po drugi put u povijesti podignuli ovaj trofej. Priča ne bi bila toliko čudna da Arka prošle godine nije bila drugoligaš, a ove se žestoko bori za opstanak u prvoj ligi, a da sve ne prođe bez hrvatskog udjela pobrinuo se Josip Barišić, osječki napadač koji igra u Arki.

> Kakva priča! Lani drugoligaš, sljedeće sezone igraju u Europi

Josip, doduše, nije mogao sudjelovati u utakmici koja je donijela veliko slavlje Arki.

„Muči me ozljeda – puknuo mi je list desne noge. Počinjem lagano trenirati, mislim da ću se idućeg tjedna priključiti treninzima ekipe.“

No, činjenica da je ozlijeđen nije ga omela da bude s igračima u Varšavi gdje se igralo finale.

„Bio sam s momčadi, svi smo bili tamo. Čak smo mogli sjedati i na klupi, ali nismo bili prijavljeni.“

Arka je do naslova došla nakon produžetaka. U regularnih 90 minuta bilo je 0:0, a onda su Rafal Siemaszko i Luka Zarandia u 107. i 113. minuti dali golove za Arku. Lukasz Tralka je u 119. smanjio rezultat, ali Lech nije imao snage ni vremena za postizanje još jednog gola što je značilo da veliko slavlje Arke može početi.

„Bilo je ogromno slavlje. U Varšavu nas je došlo gledati mnoštvo navijača, neki kažu i 15 tisuća da ih je bilo na finalnoj utakmici. Stvarno je bio lijep doživljaj. Kad smo se vratili doma, navijači su nas dočekali na stadionu, a jučer je bila službena proslava na starom stadionu za kojeg su u klubu iznimno vezani.“

No, vremena za slavlje ipak nema toliko.

„Već sutra imamo važnu utakmicu. Čeka nas žestoki raspored – u 12 dana imamo 4 utakmice. U borbi smo za ostanak, a tu se svi bore za goli život.“

I to je istina. Arka u ovom trenutku drži pretposljednju poziciju sa 17 bodova, koliko imaju i Slask, Ruch te Cracovia s kojom Arka sutra igra. Leczna ima 18, Piast 19, a Zaglebio s 22 i Plock s 24 boda su se malo odvojili. No, ne dovoljno da bi se mogli u potpunosti opustiti.

„Svi mogu ispasti, tako da će se sve lomiti u ovim utakmicama. Sve će se znati uskoro, ali bit će teško.“

O kalkulacijama u završnici sezone mogli smo s Barišićem pričati još satima, toliko kombinacija ima. U svemu tome trebat će imati i malo sreće, a Arka je ove sezone znala isprovocirati sreću. Naime, u Kupu su tek u finalu igrali protiv jednog prvoligaša, sve osim toga su bili nižerazredni klubovi.

„Bilo je dosta sreće u ždrijebu. Većinom smo igrali protiv drugoligaša, ali to je kup. Odigrali smo dobru utakmicu u finalu i zaslužili smo pobjedu.“

Priču o finalu smo završili s još jednim Osječaninom, Nenadom Bjelicom, koji trenira Lech.

„On je taj klub digao iz mrtvih. Lech je osvojio naslov 2015. i poslije toga su počeli padati. Kada je Bjelica došao, on je to ustalio i učvrstio, podigao je sve na jedan novi nivo i Lech je počeo igrati daleko najbolji nogomet u Poljskoj i jedan je od glavnih konkurenata za titulu. Po meni su oni trenutno najmoćnija momčad u Poljskoj, jača i od Legije iz Varšave.“

Bjelica se očigledno dobro snašao u Poljskoj, baš kao i Barišić koji se u ovoj državi skrasio nakon što je karijeru počeo u Osijeku, a igrao je i u Splitu, te ukrajinskoj Oleksandriji.

„Treća sezona mi je tu. Prva razlika između Hrvatske i Poljske su redovna primanja, ali najvažnija i najveća razlika je u infrastrukturi. Stadioni su sjajni, mogli bi se usporediti i s Njemačkom, a ovdje i drugoligaši imaju stadione kakve u Hrvatskoj vjerojatno nikad nećemo imati.“

Prvi poljski klub u Barišićevoj avanturi bio je Zawisza. Tamo je odigrao proljetnu polusezonu 2015., a onda ga je kupio Piast Gliwice. Prošle sezone je bio odličan, postigao 11 golova u prvenstvu, a klub je došao nadomak naslova, do drugog mjesta u ligi. No, umjesto nastavka rasta u ovoj sezoni, uslijedio je pad pa se i Piast sada bori za opstanak, a Barišić je otišao u Arku na posudbu.

„Što se Piasta tiče, ovo je bila jako turbulentna sezona. Sve probleme je započeo češki trener Radoslav Latal kojeg su sada i otpustili. Mi smo lani napravili povijesni uspjeh s drugim mjestom i na kraju sezone je počeo pričati kako s trenutnim igračkim kadrom ne može dalje napredovati, kako treba pojačanja. Tu se ekipa počela osipati, neki od glavnih igrača su otišli, ja sam ostao još par mjeseci, a onda sam sam zatražio da idem na posudbu. Arka me htjela, a ja sam se htio maknuti iz Piasta jer nisam našao zajednički jezik s trenerom.“

U novom klubu se nije toliko razmahao, a razlog je jednostavan.

„Nisam imao sreće u Arki s ozljedama. Kad sam došao, imao sam lakšu ozljedu koljena, kada sam se oporavio, došla je ozljeda s listom. Nije sezona za pamćenje, ali trofej je tu. Dva gola sam dao u prvenstvu, odigrao sam dvije polufinalne utakmice Kupa i imam trofej. Tako se poklopilo. Znao sam odigrati odličnu sezonu s dosta golova, ali ništa nisam napravio.“

„Nadam se da će iduća sezona biti bolja. Ugovor s Piastom me drži do 2018. Ako oni ispadnu još ne znam što ću napraviti. Svašta je moguće, postoje razne špekulacije. Možda odem i u neki drugi klub, ali Poljska je prva opcija.“

Iako je nekih 1.300 kilometara udaljen od Osijeka, Barišić prati rezultate svojeg bivšeg kluba i drago mu je da se Osijek vratio u vrh hrvatskog nogometa.

„U kontaktu sam s prijateljima iz Osijeka. Napokon je Osijek postao ozbiljan klub, imaju ozbiljne namjere za budućnost, ali i ozbiljnu momčad već sada. Momčad 85% čine domaći momci, a to se pokazalo ispravnim. Osijek se podigao organizacijski na jednu zavidnu ljestvicu. Nadam se da će sve trajati što duže, ne sumnjam da neće.“

(Foto: Pixsell/Privatni arhiv)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!