Hajdukov prijelazni rok trenutno 'spašava' Akademija
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 12.02.23. | 11:23
Leko je pokazao da nema problem s davanjem prilike mladim igračima i u trenutku kad lovi rezultat. Nekoć je i on sam bio mladi igrači iz Akademije kojem je sa 17 godina dao priliku Ivan Katalinić da debitira za prvu momčad. U nogometnoj školi uvijek se znalo proizvesti igrače za prvu momčad uz određene oscilacije u kvaliteti i razini talenta s kojim bi dolazili. Kao što su ranije pokazali Biuk i Ljubičić, sad pokazuju Prpić, Pukštas i Capan da za njih ima mjesta i treba biti minuta. Ove zime najviše se priča o pojačanjima i već je lagano nastupila nervoza zbog tek jednog dolaska. Akademija u ovom trenutku izvlači prijelazni rok u nedostatku te ekstra kvalitete koju žele dovesti u Hajduku. Plan za ovaj prijelazni rok nije bio ispočetka tako komuniciran, ali neće čuditi ako opet 'naša dica' iskoče u prvi plan...
Nije dobro počeo nastavak sezone za Hajduk. Tehnički zapravo je počela dobro slavljem protiv Šibenika, ali onda su nastupila dva poraza koja su ogolila i ono što se vidjelo u prvoj utakmici. Nedostajalo je i još uvijek nedostaje puno toga Hajduku za igru koju želi prakticirati trener Ivan Leko. Prvenstveno kadar, ne svi ali ih ima, s kojim raspolaže nije spreman ispuniti prvo fizičke pa onda do kraja i usvojiti taktičke zahtjeve filozofije koja je Leki kroz trenersku karijeru davala jako dobre rezultate. Znalo se, a i u posljednje vrijeme više puta pisalo, da za ono što Leko želi prakticirati treba pojačanja, a dosad je tek dobio Yassinea Benrahoua i zamjenu za ozlijeđenog Lovru Kalinića u Ivanu Lučiću.
O ovom prijelaznom roku i tome kako ga je Hajduk dosad izveo već je sve rečeno. Jednostavno ostaje nejasno kako je došlo do situacije u kojoj popriličan broj igrača napušta klub i naprave se jako dobri izlazni transferi, ali izostanu njihove popune. Jasno je s druge strane da je Hajduk želio dovesti kvalitetnije igrače od onih, ili barem većine njih, koji su otišli. No takve igrače treba platiti i zimski prijelazni rok je rijetko prilika za njihovo dovođenje. S obzirom na nastalu situaciju sve upućuje na to da će se još jednom progurati priča 'naša dica' za koju vjerujemo nijedan navijač i simpatizer nikad nema ništa protiv.
Još kad je krenuo na pripreme znao je Leko gdje leži najveće blago Bijelih, jer i sam je nekad to bio kad mu je kao 17-godišnjaku za debi dao priliku Ivan Katalinić. Poveo je na pripreme devetoricu igrača koji imaju još pravo nastupa za juniore i u desetak dana vidio s kakvim kapacitetima raspolaže. Jasno je isto tako da ne možemo očekivati od mladih igrača da će odmah imati glavne uloge u momčadi i da će svaku utakmicu odigrati besprijekorno. Tu je i onaj faktor strpljenja, a u ovom slučaju nije samo kod struke već publike kojoj nije strano u samo jednoj utakmici prekrstiti igrača od vrhunskog do 'škovace' i obrnuto.
Zato Hajduk u ovom trenutku ima win-win situaciju, naravno ako će se Leku pustiti da radi ovaj projekt dugoročno. Rezultati koje postižu juniori već su ispričani i slavljeni, a još važnije je da iz te momčadi izlaze tehnički i taktički obučeni igrači za seniorski nogomet. Dobar rad Akademije treba svoju krunu u prvoj momčadi, a po svemu sudeći s Lekom bi je mogao dobiti.
U trenutku kad je Hajduk bio u lovu na rezultat, nakon dva uzastopna poraza i tek jedne pobjede, a u globalu tri loše utakmice, Leko je imao hrabrosti krenuti u utakmicu s tri mlada igrača. Dominik Prpić, Rokas Pukštas i Marko Capan imaju po 18 godina i teško se sjetiti kad je neki trener Hajduka posljednji put tako startao. Capan je doduše upao u prvu momčad nakon ozljeda u kadru, a onda i u početni sastav nakon bolova u mišiću kod Lukasa Grgića. Svoj zadatak ispunio je jako dobro i zrelo, a na kraju je bio asistent za prvi gol Bijelih. Capana krasi sjajan ubačaj iz prekida, a ovog tjedna je to pokazao dva puta i čitanje igre. Ima još nekih tehničkih stvari na kojima bi trebao poraditi da bi se dodatno izdvojio kvalitetom poput igre sa slabijom desnom nogom, ali po trenutno prikazanom veliki je potencijal za prvu momčad i još se čeka njegov potpis novog ugovora.
O potencijalu Dominika Prpića pisali smo nakon utakmice protiv Šibenika kad je sve oduševio staloženošću u debiju na Poljudu kao da mu je minimalno 100. nastup. Jako je dobro tehnički obučen stoper s kvalitetnim iznošenjem lopte, odličan dodavač i često kreira opasne situacije za suigrače u fazi napada.
Ipak junak jučerašnje utakmice bio je Rokas Pukštas s dva gola u pobjedi protiv Varaždina. Priča ovog mladića je zanimljiva jer je u Split stigao na probu još kao 16-godišnjak iz Sjedinjenih Američkih Država kao jedan od najboljih polaznika Barceloninog kampa Arizoni. Njegov talent prepoznali su Boro Primorac i njegov tadašnji pomoćnik danas voditelj omladinske škole Istre 1961 Andro Fistonić. Ulogu u njegovom razvoju imao je i donedavni trener prve momčadi Mislav Karoglan koji ga je vodio kroz kadete i kasnije priključio prvoj momčadi, a najviše je napredovao kroz juniorsku momčad gdje je priključen kao još kadet po godinama. U više situacija pokazao se za primjer i ostalim mladim igračima od potpisivanja ugovora s Hajdukom preko činjenice da je iz inozemstva stigao živjeti u stranoj državi i s radnim navikama te konstantnom željom za napretkom stigao do prve momčadi Hajduka.
Pukštasa krasi taj mentalitet pobjednika ili kako u žargonu oni koji ga bolje znaju kazati da je 'prava američka glava'. Zna što želi i napravit će sve da ostvari. Što se tiče njegovih igračkih karakteristika jako podsjeća na nekadašnje Hajdučko srce Marija Pašalića. Box to box je veznjak, odličnih trkački sposobnosti, pokriva veliku površinu terena i kvalitetan je u oba pravca. Taktički je jako obučen, dobro se pozicionira, koristi tijelo u duelima, ima dobar pregled igre i napadanje dubine. Ono po čemu se najviše ističe su ulasci iz drugog plana u šesnaesterac i najveća mu je vrlina skok igra. Često postiže golove glavom i ima potencijal poput Pašalića biti veznjak od +10 golova po sezoni, a ono što još veže njih dvojicu je i ta konstantna želja za napretkom.
Sva trojica koji su jučer zaigrali protiv Varaždina imaju još dosta toga za ispravljati u svojoj igri, što je i normalno za njihove godine. Vidjelo se to dok je brojčano stanje na terenu bilo jednako i jednim dijelom zahvala im može ići prema Eleziju, ali sa što više seniorskih utakmica i dolaskom iskustva mane će se lakše ispraviti. Zato je tu, barem u teoriji, Leko idealan trener s obzirom na to da je i sam prolazio put kroz Akademiju i kao talentirani veznjak stigao do prve momčadi.
Ne znamo je li to bio primarni plan, a ako nije i ako ga se potencira kao da je bio nitko upravi na tome neće zamjeriti. Naravno ako ga se ovog puta budu držali slijepo bez dodatnih lutanja. Kako je više puta kazano u Akademiji mogu producirati igrače za prvu momčad, a oni koji dolaze sa strane trebali bi biti kvalitetniji od njih. Posljednjih dana se moglo čuti da se nije htjelo ići na ovom prijelaznom roku na kvantitetu nego kvalitetu. No s druge strane kadru je u ovom trenutku trebala i kvantiteta koja se za početak pronašla u Akademiji s kvalitetnim potencijalom. Slučajno ili namjerno cijela situacija proteklih mjesec i pol dana možda je pokazala još jednom što je pravi put. Akademija je uvijek bila najbolje vrelo pojačanja i igrača čijim prodajama se osiguravala financijska stabilnost i ostvarivali najbolji rezultati. Dodatna vrijednost ovog Hajduka su i iskusni igrači koji su tu u momčadi poput Livaje, oba Kalinića, Krovinovića i drugih nositelja kvalitete od kojih mladi koji dolaze mogu puno naučiti. Ovog puta dugoročna simbioza Lekinog znanja i rada s Akademijom mogla bi donijeti novu razinu razvoja i rezultata, naravno ako to bude primarni plan kojeg će se svi držati i u praksi.