Hajduk treba pravog golgetera, tjedan odluke za Nikolu Kalinića

Točno je 20 dana od početka Hajdukovih priprema za proljetni dio sezone, a šest dana ostalo je do prve službene utakmice u gostima kod Šibenika. U okolnostima koje je diktirala pandemija koronavirusa teško je reći koliko su kvalitetan posao odradili Splićani, sigurno bi im bilo ugodnije da nisu morali odgoditi planirani put u Portugal. Zbog klime, uvjeta, jačih protivnika i homogenosti koja se gradi kada momčad stalno boravi zajedno.

Međutim, ostalo se u Splitu, prvi tjedan rada poremetilo je nekoliko slučajeva zaraze covidom-19, ali posljednjih desetak dana Bijeli su kompletni. I radili su žestoko, marljivo i predano pod vodstvom novog kondicijskog trenera Iana Colla. Po riječima Josipa Vukovića i dosta kvalitetno što dokazuje podatak da nemaju većih problema s ozljedama.

Odigrali su dvije prijateljske utakmice protiv Širokog Brijega (2:1) i Veleža (1:1), u utorak će igrati i posljednju treću protiv drugoligaša Varaždina pa kreće bitka za bodove i trofeje.

Osvrnut ćemo se malo na dvoboj s Veležem, starim znancima iz Mostara koji su nakon više od 30 godina došli na Poljud pokazati kakav se nogomet danas igra na istočnoj obali Neretve. Na prvu ruku reći ćemo dobar, moderan, bez straha od pogreške. Rođeni su se došli nadigravati s Hajdukom i to je bilo korisno za trenera Bijelih Valdasa Dambrauskasa, da vidi kako mu momčad reagira pod presingom na zadnju liniju te u igri jedan na jedan.

Pod povećalom je bio Lukas Grgić, jedina prinova u dosadašnjem dijelu prijelaznog roka, igrač o kojem najmanje znamo od svih hajdukovaca. Zaigrao je u paru s Marcom Fossatijem u sredini veznog reda, na poziciji koja mu najviše odgovara. Vidjeli smo u nekoliko situacija u čemu je dobar, prije svega u duelima koje rijetko gubi, zna napraviti pametan prekršaj i pokušava što manje komplicirati kada je s loptom u nogama. Nije previše sudjelovao u kreaciji igre, ali pokazao je da je vješt kada je namjestio gol Livaji. Dobrom kretnjom i školskim duplim pasom, naizgled jednostavno je omogućio najboljem igraču Hajduka da dođe u matnu poziciju. Rano je suditi što će Grgić donijeti Hajduku, pričekat ćemo utakmice za bodove, svaki novi igrač zaslužuje kredit dok nemamo veći uzorak utakmica.

Zato ga imamo što se tiče ostatka momčadi Hajduka, jasno je da će u igri Hajduka i dalje sve ovisiti o Marku Livaji. U njega su sukno i škare, sve napadačke akcije imaju njegov potpis i tako će biti i dalje. Ostali ga prate koliko mogu i znaju, dosta osciliraju, samo je Livaja konstantno dobar u kreaciji i realizaciji. Drugima postizanje golova teže ide, vidjeli smo to i protiv Veleža, i nije problem samo u manjku sreće već u donošenju odluka kada se nađu u prigodi. Važno je odabrati pravi trenutak za udarac ili ulazak u prostor, biti miran i koncentriran, ali istovremeno klinički ubojit. Nešto se od toga može naučiti, ali napadački instinkt je najčešće dar od Boga, čisti talent. Osim Livaje Hajduk takvog igrača zasad nema, nisu to još uvijek poletarci Biuk i Ljubičić, nije to ni Jan Mlakar, nije to ni Filip Krovinović koji djeluje iz drugog plana.

Stoga je izuzetno važno u kojem će smjeru ići situacija s Nikolom Kalinićem, napadačem koji bi riješio realizatorske muke Splićana. Prije nekoliko mjeseci se počelo sve glasnije pričati o njegovom povratku, još dok je Verona bila pri dnu ljestvice Serie A. Kalinić se želi vratiti na Poljud, to nije sporno, prijelazni rok u Italiji završava za tjedan dana, u Hrvatskoj traje do polovice veljače. Danas je Verona u znatno boljoj situaciji nego u rujnu, Igor Tudor preporodio je momčad sa stadiona MarcAntonio Bentegodi, a Kalinić mu je važan kao napadač koji ulazi s klupe i rješava utakmice kada drugima ne ide, što je i napravio u petak protiv Bologne postigavši gol za 2:1 u završnici utakmice.

Golgeterski, s dobrom kretnjom u otvaranju akcije i potom realizacijom nakon odličnog ubačaja Lasagne. Odgovor na pitanje stiže li u Hajduk mogli bi doznati u idućim danima, činjenica je da Kalinić ima odličnu suradnju i još bolji odnos s Tudorom, da ne spominjemo unosan ugovor u Veroni. Ali, zov Hajduka je jak, o emocijama ne treba trošiti riječi. Bijeli dres s brojem devet ga čeka još od ljeta.