Hajdučko stanje uma nedostižno je za Dinamo
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 06.12.21. | 13:58
Splićani su u fizičkom i psihološkom smislu trenutno ispred najvećeg rivala
Scene slavlja nakon pobjede Hajduka u najvećem derbiju satima su stizale sa svih strana Hrvatske i svijeta. Društvene mreže u potpunosti su ispunile svrhu svog postojanja, sva tehnološka čuda iskorištena su da javnost izbliza vidi koliko Hajduku i njegovim navijačima znači pobjeda nad najvećim, i da budemo iskreni, mrskim rivalom.
Kad već spominjemo termin „čudo“, sinoćnja pobjeda Splićana u Maksimiru ne spada u kategoriju čuda. Barem ne zbog aktualnog trenutka u kojima se nalaze dva najveća hrvatska kluba te njihove momčadi. Hajduk je u svlačionici i na travnjaku jači nego u proteklih desetak i više godina, Dinamo je slabiji nego je bio prošle sezone i to je nepobitna činjenica. Jednostavno, razlika u kvaliteti se smanjila, a u korist Hajduka u jučerašnjem derbiju išao je očiti umor i zasićenost u momčadi Modrih. Dodat ćemo i ziheraška taktika Željka Kopića, neuobičajena za standarde kojima Dinamo teži posljednjih godina.
Znali smo da će Hajduk imati više energije i snage od Dinama, Splićanima je ovo bila 22. službena utakmica u sezoni, Zagrepčanima čak 34. utakmica od početka srpnja. U samo pet mjeseci Modri su odigrali 12 utakmica više od Bijelih, a tu su još brojna putovanja te rigorozni COVID protokoli koji su prečesto zanemareni u javnosti, a realno dosta utječu na psihički i fizičko stanje igrača. Dakle, jedan od razloga zaslužene pobjede Hajduka je fizičko stanje momčadi.
Znali smo i da će Hajduk biti hrabar i odlučan jer nije imao što izgubiti, a optimizam je gradio na formi, zanosu i gladi za pobjedom. Nismo znali da će Dinamo biti preplašen i oprezan, ali nešto je trulo na Maksimiru, priznali to oni ili ne. Imaju puno problema koje moraju rješavati, malo u Zagrebu, više u Međugorju.
Dok Hajduk već mjesecima uz slaganje konkurentnije momčadi najviše radi na podizanju pozitivne atmosfere u Dinamu kao da se trude napraviti sve suprotno. Oslabili su momčad, a sve je više negativne energije u klubu i oko njega. Hajduk svoje manjkavosti i loše rezultate poput ispadanja od kazahstanskog Tobola prekrije širenjem pozitivnih vibracija, Dinamo s druge strane u negativnom kontekstu doživljava plasman u europsko proljeće.
Istina je vjerojatno negdje u sredini, ali taj nam „mindset“, stanje uma, otkriva još jedan od razloga zašto je Hajduk jučer slavio na Maksimiru. Splićani su osim u fizičkom od Dinama trenutno bolji i u psihološkom smislu.
Rezultatski, pobjeda u derbiju jednaka je kao bilo koja druga pobjeda, tri boda isto vrijede osvojena protiv Dinama ili Lokomotive s kojom će Hajduk igrati u subotu. Dakle, ništa epohalno Splićani još nisu napravili, baš kao što i sami ističu. Da bi nešto osvojili trebat će im kontinuitet predstava kao na Maksimiru, a najveći dobitak derbija je da su sami sebi dokazali da mogu napadati trofeje. Prvenstvo je dugo, trebat će znanja, pripreme i sreće da se krajem svibnja bude ispred jake konkurencije u HNL-u. Znatno lakši put je prema osvajanju Kupa, nakon 20 uzastopnih gostovanja u polufinalu će Bijeli konačno igrati na Poljudu. Protiv Gorice koja je dobra momčad, ali sasvim sigurno slabija od Rijeke i Osijeka koji čine drugi par polufinala. Budući se i finale Kupa igra na Poljudu samo dva koraka dijele Hajduk od osvajanja Rabuzinovog sunca, nema dvojbe da su favoriti za trofej u Kupu nakon devet godina čekanja.
I još nešto da dodamo za kraj, plasman u polufinale Kupa te trenutni položaj na ljestvici HNL-a upravo su ono što je na početku sezone priželjkivao sportski direktor Mindaugas Nikoličius. Da Hajduk bude konkurentan ostalim klubovima na ulasku u 2022. godinu. Najavio je Litavac da će u tom slučaju osnažiti momčad, ne s prinovama nego s ozbiljnim pojačanjima. Pisali smo već da bi jedan od njih mogao biti Nikola Kalinić, sve je manje prepreka da se taj plan ostvari. Još ako se u preostale dvije utakmice u 2021. osvoji šest bodova, ambicije Hajduka poletjet će u nebo.
