Germanijak podcast Žuti karton #14: Specijal - Radomir Đalović
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 21.07.26. | 16:00
Čovjek koji je debitirao u HNL-u osvajanjem duple krune razgovarao je s Tomom Ničotom i Ižakom Antom Sučićem pa prošao kroz mnoge zanimljive teme, od svojih početaka i igračkih dana, preko HNL-a i sezone u kojoj je osvojio duplu krunu, a nije se štedio ni s anegdotama kojih zaista nije nedostajalo.
Mangup. Jedna riječ koja opisuje Radomira Đalovića, bivšeg trenera Rijeke, Maribora i Kayserispora koji je u 14. emisiji Germanijakovog podcasta Žuti karton s Tomom Ničotom i Ižakom Antom Sučićem prošao kroz brojne zanimljive teme, s tim da zanimljivih priča ne bi nedostajalo čak i da je emisija potrajala duplo. Razgovor je počeo pregledom SP-a i nastupom Hrvatske, da bi se potom prebacili na igračke i trenerske dane crnogorskog stručnjaka koji živi na relaciji Zagreb - Crna Gora.
Za početak - Svjetsko prvenstvo.
"Mediji su bili malo oštriji prema Hrvatskoj samo zato što je Hrvatska svojim uspjesima navikla ljude na uspjehe. Prošla se skupina, što je dobro, s tim da mi je sada posebno žao one prve utakmice protiv Engleske ili da se za Ganu svirao kazneni udarac protiv Engleza koji je bio čist kao suza. Tko zna, možda bi Hrvatska tada kao prva prošla dalje. Mislim da je Hrvatska svakako bila dobra i da je Zlatko Dalić u svojem mandatu napravio fenomenalne stvari, baš kao što vjerujem da će u istom ritmu nastaviti i Slaven Bilić", rekao je na početku Radomir Đalović koji je rekao kako je on simpatizirao Argentinu.
Potom je fokus, na kratko, prebačen na Rijeku.
"Padne kiša, mi iza gola. Ili u Šmriku, 45 minuta u jednom smjeru pa tako nazad. Kantrida je svakako imala svoju draž, nadam se da će se Rijeka jednog dana vratiti pod stijene."
No, prije Rijeke - Zagreb.
"Kad sam došao, poslije šampionske sezone, u klubu su bili sjajni igrači. Lovrek, Hasančić, Olić... Klub u kojem igraš bez pritiska, a klub ima tradiciju. Kad sam ja došao, svega je bilo osim para, ha, ha. No, to tada nije bilo bitno, mladim igračima je bitno samo da igraju. Bio sam prvi igrač koji je došao iz Srbije u Hrvatsku poslije svega što je bilo. Prvo sam odradio probnu utakmicu, u Zenici protiv Čelika, Ivan Katalinić je tada bio trener."
Kakav je bio život u Zagrebu tih godina, čega se prvo sjetite?
"Cibonin toranj, Laguna... Meni je Kranjčevićeva tada bila centar svijeta. Gdje se izlazilo? Ha, svugdje..."
Debi u HNL-u?
"Ja sam to i zaboravio... Da, Kantrida, 3. kolo. I crveni karton. Dva žuta kartona sam dobio u 15 minuta. Bi li VAR promijenio te kartone? Mislim da baš i ne bi, ha, ha. Dobro, u toj sezoni sam kasnije i zabio Rijeci, tako da sam se iskupio."
U Zagrebu je Radomir Đalović dijelio svlačionicu i s Robertom Prosinečkim.
"Veliki Žuti! Velika mi je čast što smo igrali zajedno, s tim da smo čak bili i suigrači. Što reći, veličina!"
Nakon Zagreba - Arminia i Bundesliga.
"Igrao sam dobro, imao dobru polusezonu iza sebe, na kraju sam otišao i potpisao. Bila je tih godina atraktivna i Ukrajina, Rusija također. No, Bundesliga je ipak nešto drugo... Doduše, financijski tada i ne baš, ali dobro sad, ha, ha."
U Njemačkoj ste imali poseban pik na jedan klub...
"Dvaput smo pobijedili Leverkusen s 1-0, oba puta sam ja zabio. Jedan gol je bio strašan... Žao mi je što nisam ostao dulje, ali kad si mlad, u Bundesligi... A igrači u HNL-u zarađuju više od mene ha, ha. Onda je došla Turska..."
Čak 17 klubova u karijeri... Malo previše?
"Sigurno previše. Ali, takva je bila situacija. Rijeka me dvaput prodavala da bi preživjela, onda u Rusiji imam sjajan ugovor, ali zove Cico u Iran..."
I onda Tajland... Kako Tajland?
"Ma što je bilo na Tajlandu, ostaje na Tajlandu, ha, ha! Ma gledaj, kad sam sletio, to je bio šok. Od očaja do glamura, svega ima. No, uživao sam. I lijepo se proveo. Bangkok je nevjerojatan grad. Lijepo mi je bilo tamo."
Po završetku karijere naš sugovornik nije bio baš odmah siguran da će postati trener.
"Ja sam se malo tražio jer sam imao puno slobodnog vremena, pa bi malo jedno, pa malo drugo... Evo, Mile Škorić. Strašan tip, strašan igrač. Žao mi je te ozljede, jer puno bi donio mojoj Rijeci. S tim da je i dao puno. Ja mu govorim da mora odmah reagirati, jer čovjek se ulijeni... Ja sam nakon godinu dana odlučio da ću biti trener. Prvo sam u Crnoj Gori završio jedan dio, onda sam se nastavio školovati u Hrvatskoj. U Crnoj Gori sam završio B+A, a u Rijeci Pro. I prvo osvojio duplu krunu pa onda dobio licencu, ha, ha."
Cijeli podcast pogledajte u nastavku: