P. ZobecGalešićev paradoks: Velika je razlika između 'važan i 'koristan'
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 15.08.26. | 16:00
Problem je što je Galešić postao idealan Dinamov igrač za slučaj nužde. Može pokriti više pozicija, može uskočiti kada zagusti i dovoljno je kvalitetan da Kovačević zna što može dobiti od njega. Međutim, nezahvalno je karijeru graditi u slučajevima nužde
Arber Hoxha je dignuo ruku, nije otkucala još niti prva minuta igre, a precizna dijagonala od kojih 40-ak metara već mu je sletjela ravno na kopačku. Na drugoj strani tog dodavanja nisu bili ni Miha Zajc ni Josip Mišić. Dugu loptu lansirao je, bez nekog naročitog naprezanja, stoper Dinama – Niko Galešić. Imao je kasnije u utakmici protiv Rudeša još nekoliko sličnih, dugih i preciznih pasova, istaknuo se u obrambenom odsjeku, a koji se, prilično je sigurno, više neće ponoviti. Izlaskom Josipa Mišića zadužio je njegovu poziciju na zadnjem veznom, ali i kapetansku traku. Smiraj prošle sezone proveo je i na desnom boku. Dobar je na lopti, zavidne brzine, fizički jak – kvalitete su kakve se obično traže u izlozima s modernim stoperima. Pa kako to da je onda gaža 25-godišnjaka u modrom dresu i dalje u koloni 'nedorečen'?
Stigao je iz Rijeke u Maksimirsku 128 u siječnju 2025. u transferu vrijednom tri milijuna eura, dok se na horizontu nazirala i hrvatska reprezentacija. Prije toga se vozio riječkim ringišpilom, od brojnih grešaka i nestalne forme, do iskakanja u prvi plan - pod mentorstvom Emira Dilavera, da bi se konačno nametnuo i zabljesnuo kod Sergeja Jakirovića, što mu je osiguralo lukrativnu selidbu u Zagreb.
.png.webp)
Kod tadašnjeg trenera, Sandra Perkovića, cijene njegovih akcija su varirale. Šetao je od klupe do prve momčadi i natrag, a pamtljivu partiju je ponudio u onoj 3-1 poljudskoj pobjedi kada je Durdova 'orobio' za pogodak, očistivši glavom njegov udarac.
Stvar s Galešićem je, barem kada je riječ o Dinamu, da nikada nije bio dovoljno loš da bi ga se sasvim prekrižilo, ali niti dovoljno dobar da bi se oko njega gradila obrana.
Bobanovo ljetno preslagivanje je preživio, no ponovno je morao stati u red. Sergi Dominguez i Scott McKenna stigli su u svlačionicu, što je Galešiću bio znak da se smjesti u čekaonicu. Njegovo ime je Mario Kovačević rijetko prozivao u prvom dijelu sezone, uglavnom ga se moglo vidjeti na klupi za pričuve. Priča se počela mijenjati tijekom zime kada je počeo dobivati opipljiviju minutažu, da bi kraj sezone dočekao kao prvotimac, igrajući desnog beka i stopera.
Nova sezona donijela mu je i već dobro poznatu ulogu: kod Kovačevića su i dalje na štihu Dominguez i McKenna, na desnom boku Moris Valinčić, zbog čega se Galešić iz drugog reda naviruje prema prvoj momčadi. Hoće li se to u doglednoj budućnosti promijeniti? Malo je vjerojatno.
Problem je što je Galešić postao idealan Dinamov igrač za slučaj nužde. Može pokriti više pozicija, može uskočiti kada zagusti i dovoljno je kvalitetan da Kovačević zna što može dobiti od njega. Međutim, nezahvalno je karijeru graditi u slučajevima nužde.
Kovačević pobjedničku momčad nema namjeru dirati, a znamo kako su treneri osjetljivi na stoperski par koji se, u pravilu, ne 'razbija'. Dakle, stoperske pozicije su popunjene. Galešiću ostaje desni bok na kojemu je protekle sezone demonstrirao nekoliko korektnih predstava, ali kojih niti ne bi bilo da se Valinčić nije mučio s ozljedama i slabom formom. Nova sezona donijela je boljeg i zdravijeg Valinčića, zbog čega Galešić ostaje parkiran u garaži. U sedlo ga može dovesti tek kakva ozljeda ili par vezanih poraza. Prilikama u kojima trener osvježava momčad – kao što je to bio slučaj protiv Rudeša, ionako ne treba pridavati osobitu važnost. To ionako nisu pokazne vježbe za ulazak u prvi sastav, nego neumitnost uslijed jakog ritma utakmica.
Na kraju, Kovačević je u pravu. Dinamo je autorizirao dojmljiv početak sezone, momčad je standardizirana, a trenerski je luksuz imati igrača poput Galešića na klupi.
Igrački kut ipak nudi drugačiju perspektivu. Iako je zaustavio silaznu krivulju svoje forme i karijere, ona još uvijek nije uhvatila zalet i krenula u suprotnom pravcu. O njegovoj kandidaturi za reprezentativni dres danas više nitko ozbiljno ne razmišlja, a kako on promišlja mogli bismo doznati tijekom aktualne sezone. Dvadeset pet mu je godina, i dalje nije u najužim planovima trenera, dok mu je ugovor s Dinamom valjan do ljeta 2029. godine. Za tri pozicije - obje stoperske i desnog beka, figurira kao B opcija i pitanje je do kada će mu navedena rola i komfor maksimirske klupe odgovarati. U godinama u kojima se nalazi, teško je dugoročno živjeti od etikete 'zgodno je imati ga'.