Frajer iz nekih prošlih vremena

Iako je veći dio svoje karijere mogao biti neupitni član udarnih 11 najboljih talijanskih klubova, Berardija nikada nije zanimalo ništa osim Sassuola. Doduše, 2013. ga je Juventus, kao 19-godišnjeg talenta, kupio za 6,5 milijuna eura, ali su ga odlučili ostaviti na posudbi u matičnom klubu još dvije godine. I to je sasvim razumljivo. Berardi je tada bio tek potencijal, dok su napad Stare dame predvodili velemajstori poput Teveza, Llorentea, Quagliarelle, Vučinića i Giovinca. U prijevodu – koliko god da je mladi Domenico bio dobar, ozbiljnu minutažu za mladog igrača sigurno ne bi dobio.

I onda je napravio nešto što mnogi na njegovom mjestu nikada ne bi. Ali možda baš zato i jest toliko poseban...

Po isteku te famozne posudbe, odlučio je Domenico ostati u Sassuolu. Dogovor je pao, njegov Sassuolo pristao je platiti 10 milijuna eura odštete, što znači da su praktički ‘poklonili’ 3,5 milijuna eura Juventusu. No, kad se sve uzme u obzir, bio je to najbolje potrošen novac u povijesti kluba. I to bez ikakve konkurencije.

U prvoj utakmici u novoj sezoni, protiv Catanzara u Coppa Italiji, Berardi je asistirao za jedini pogodak na utakmici. Bio je to ujedno i njegov jubilarni nastup, premda to u medijima ni na društvenim mrežama nije nešto posebno istaknuto. Kao da je normalno da netko upiše takav broj utakmica za jednu momčad i da – kad već Sassuolo u nekom ogledu dođe do slavlja – Berardi ima svoje prste u tome.

Bio je Berardi u nekoliko navrata na koračić od transfera, pisalo se o ogromnim odštetama i interesu velikih klubova (Juventus, Bayern, Manchester United, Atletico), ali svaki put kad bi se njega pitalo što želi, odgovor bi bio isti.

“Liga prvaka. Sa Sassuolom.”

I taj san nastavit će sanjati i dalje. Ove sezone Sassuolo se vratio u Serie A, što znači da je Berardi čak i prošlu sezonu ostao vjeran svojem klubu. Kupio je vrhnje s vrha kad je bilo najbolje, ali i ostao kad je bilo najteže. A nije morao. I nitko ga ne bi okrivio da je drugačije odlučio. U današnjem svijetu, kada igrači poput njega mogu birati klub u pustinji ili ‘preko bare’, on, jednostavno, dalje od svojeg Mapeija nije htio ići. I tako nastavlja biti na prvom mjestu od svih aktivnih igrača u Serie A po broju nastupa za jednu momčad. A to je stvarno čudesan podatak.

Neki će reći da je Berardi mogao i morao napraviti puno veću karijeru. I možda će biti u pravu. Ali, malo je onih koji iz jedne male, provincijske sredine, bez zaleđa velikog kluba ili nekog svjetski priznatog agenata postanu standardni prvotimci reprezentacije – s kojom onda još osvojiš Euro. I u raspucavanju s bijele točke prvi poenitraš i usmjeriš Azzurre prema nevjerojatnom uspjehu. A Dominicu je to sve pošlo za rukom. I to se ne može dogoditi slučajno.

Ovog ljeta je u Milan došao Luka Modrić, u Fiorentinu Edin Džeko, KDB je novi dirigent igre Napolija, Immobile će zabijati za Bolognu. Skoro pa svaki klub može se pohvaliti jednim moćnim potpisom, a iako je Fabio Grosso upravo uvjerio Nemanju Matića da dođe pod njegovom trenerskom palicom ‘srediti’ veznu liniju Sassuola, vjerojatno svi jako dobro razumiju zašto je ostanak Berardija daleko najvažnija vijest za cijeli klub. Sjajnih igrača će uvijek biti, s tim da će se bolji u nekom trenutku sigurno pojaviti. Legende? Takvih nema puno, ali njihova veličina svakim novim danom dodatno raste. Baš kao što je to slučaj kod Mimma...