T. NičotaFotke od 1000 riječi: Sve je drukčije kad nisi prvak. Bez naslova će biti teže i Bobanu!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 18.05.25. | 09:30
Nakon remija s Lokomotivom (1-1) Sandro Perković vjerojatno je izgubio argument za ostanak na klupi. A pred Bobanom je puno teških odluka, s jako malo prostora za promašaj
Fotografije koje je kolega Dragan Đukanović snimio nakon utakmice Dinama i Lokomotive, a koje prikazuju očaj u Dinamovoj loži nakon remija s Lokomotivom (1-1). govore same za sebe. Klupski dopredsjednik Dubravko Skender i predsjednik Dinamova NO-a Branko Lesjak svojim su reakcijama jasno dali do znanja što taj remi znači za Dinamo, koliko je šokantan, koliko težak. Igrači razasuti po travi, navijači u nekom čudnom stanju, gdje ne znaju bi li plakali, zviždali i vrijeđali ili, jednostavno, šutke 'zalupili' vrata Maksimira. Da parafraziramo kultnu seriju, sve je podsjećalo na dijalog iz 'Maratonaca':
"Tata, što je ovim dinamovcima?"
"Sad im nije ništa. Ubili su ih k'o zeca!"
Baš su tako izgledali, kao mrtvi, kao da više nemaju razloga živjeti. Ostala je još nada da Rijeka neće slaviti u Splitu pa da u zadnjem kolu još ima nade za naslov prvaka. No, o tom potom, u trenutku kad je sudac Strukan odsvirao kraj, sve u Dinamu i oko njega doživljavalo se baš tako. Kao kraj! I kako već od nedjelje ujutro treba okrenuti novu stranicu, početi zidati novi Dinamo, koji će vratiti dominaciju u HNL-u. I koračati prema novim europskim uspjesima. Čak i da se sve poklopi pa, eto, Dinamo iduće nedjelje ipak osvoji naslov.
Ono što je nakon remija s Lokomotivom postalo gotovo sigurno jest da Sandro Perković neće biti Dinamov trener iduće sezone. Nisu mu izgledi bili veliki niti da bude prvak, ali da je do naslova stigao furiozno, s upečatljivim pobjedničkim nizom, efikasnom završnicom... Uz trijumfe u derbijima protiv Rijeke i Hajduka, onda i 'petardu' protiv Slvena Belupa, to je su trebali biti njegovi argumenti. Sad ih je ovim remijem ipak izgubio. I teško da bi ga i novi preokret mogao zadržati na klupi. No, sad će sve oči Dinamovih navijača biti uprte u samo jednog čovjeka - Zvonimira Bobana.
Sigurni smo da nije baš tako zamišljao svoj povratak u Dinamo. U idealnim planovima došao bi Boban aklamacijom, na novom Maksimiru, u Dinamo, koji je stabilan i rezultatski uspješan, a njegov bi posao bio da sve to okruni i podigne na još višu razinu. I zadrži kontinuitet, udari završni pečat, na tortu stavi šlag. Ili, da u najgorem slučaju, treba nešto mijenjati, dotjerati, popraviti. Po nekim svojim kriterijima i stavovima. Ali, vjerojatno se nije nadao da će Dinamo morati - 'dizati iz mrtvih'. Da će doći u trenutku kad će svaka njegova odluka biti ključna, kad neće biti svejedno tko je trener, tko lijevi bočni, kad nije svejedno hoće li se dva-tri mlada igrača negdje putem izgubiti ili će ih u Maksimiru dobro procijeniti, dobro usmjeriti i od njih dobiti željenu kvalitetu. Jednostavno, Boban je u Dinamo došao u trenutku kad ima aklamaciju, ima podršku svih u klubu i oko njega, ali - ne smije pogriješiti. Od izbora trenera, do gotovo svakog igrača, o kojemu će razgovarati. Što onih, koji su već ovdje i upitnog su statusa, do onih koji bi trebali doći.
Naslov prvaka, da se razumijemo, ne bi mogao niti smio zaustaviti neke procese, koji se ovog ljeta nameću u Maksimiru. Uostalom, ti su procesi već i počeli, novi trener, novi igrači, 'luftanje' svlačionice, sve bi to dočekalo Bobana i da sezona završi s trofejem. I toga su svi svjesni, ovo mora biti ljeto remonta u svlačionici pod Jugom. Što smo već više puta pisali. No, uvijek je lakše raditi kad si prvak, kad ganjaš Ligu prvaka, kad postoji šansa da ugrabiš bogat financijski kolač i riješiš budžet. Kad krećeš iz Europske ili Konferencijske lige, onda moraš malo 'stisnuti' džepove i smanjiti apetite. Jednu godinu Dinamo si može dopustiti da ne bude prvak i ne uđe u Ligu prvaka, dvije, to bi već bio problem. Što znači da će pred Bobanom, ne dogodi li se čudo u ovih tjedan dana pa Modri prvi prođu kroz cilj, biti imperativ, pritisak da mora uzeti naslov. Koliko god on u nekim izjavama poručivao da je bitno da je Dinamo opet navijački klub... Boban kao igrač nije osvojio trofej u Maksimiru, sigurno želi to učiniti kao predsjednik Uprave i prvi čovjek kluba. Jer, iako po hijerarhiji nije 'capo', nije tajna da se već u startu postavio kao 'šef', pogotovo kad je sportski sektor u pitanju. Njegova je prva i zadnja!
I, kao što ljudi vole reći da je svaki otkaz na poslu nova životna prilika, tako bi i Dinamu neosvajanje naslova moglo donijeti jednu novu priliku. Bude li Dinamo drugi u HNL-u, a Rijeka pritom osvoji dvostruku krunu, Modri bi na jesen mogli direktno u Europsku ligu. Što znači da bi s Europom krenuli tek 20.rujna, a do početka kolovoza, starta HNL-a, novi bi predsjednik Uprave, novi trener i nova momčad imali više od dva mjeseca vremena da udare temelje povratku dominacije. Međutim, opet uz dodatak, da pravo na velike pogreške nemaju, previše ih je bilo ove sezone (pa i prošle), da bi se kazna mogla izbjeći. Naslov prvaka bi bio nagrada, potreba, navika, rezultat ipak puno toga na kraju pokrije. I ipak se igra za taj pehar, 36 kola, 10 mjeseci... Teško bi ono što Bobana čeka idućih mjeseci, mogao promijeniti, samo bi s naslovom prvaka ipak bilo lakše. Ako se pitate u čemu je razlika, samo još jednom pogledajte spomenute fotografije kolege Đukanovića...
