Europa jedini izlaz: Od velikih obećanja do skromnog i jeftinog Hajduka koji vjeruje u čudo

Jer, od starta Bilićeva mandata trebalo se dobro prodavati, ali bez slabljenja momčadi. Nakon što se u ljeto 2024. godine nije realizirala prodaja Pukštasa već krajem 2024. postalo je jasno da Hajduk mora imperativno prodavati.

„Prodaja nam je financijski prioritet, ali moramo nastojati ostaviti momčad u što boljem stanju“, poručio je Bilić.

Ideja je na papiru izgledala sasvim racionalno. Prodati igrača koji će najmanje utjecati na kvalitetu momčadi, ostvariti potreban prihod, a ako je moguće, dogovoriti transfer tako da prodani igrač ostane u Hajduku na posudbi. Bilić je otišao i korak dalje.

„Jedan dio od toga ići će na potrebe prve momčadi.“

Poruka navijačima bila je prilično razumljiva. Hajduk mora prodavati, ali prodaja ne bi trebala biti sama sebi svrha. Dio zarađenog novca trebao bi se vratiti na teren.

Onda je tri mjeseca kasnije, nakon praznog zimskog mercata, stigla priča o „dva velika transfera“. U ožujku 2025. Bilić je zaposlenicima kluba, prema tadašnjim medijskim izvještajima, poručio da plaće nisu upitne jer je Hajduk „već dogovorio dva velika izlazna transfera“. Bila je to velika najava, posebno za klub kojemu transferi mladih igrača predstavljaju jedan od ključnih izvora prihoda. Međutim, nekoliko mjeseci poslije stiglo je i priznanje koliko je prethodna transferna politika zapravo bila problematična. Govoreći o velikom minusu u poslovanju od 10,74 milijuna eura u 2024., Bilić je rekao:

„Primarni zaključak negativnog financijskog rezultata je što nismo ostvarili nijedan značajni transfer u ljeto 2024. godine.“

Bilić se tako našao u začaranom krugu obećanja i PR poruka. Mora prodavati da bi financijski normalno funkcionirao, ali istodobno mora zadržati dovoljno kvalitete da bi sportski napredovao i uz sve to balansirao u medijskim najavama. Ljeto se preživjelo zahvaljujući novom sportskom direktoru Goranu Vučeviću, drugom kojeg je Bilić birao. Uspio je Vučević realizirati transfer Prpića u Porto (4,5 milijuna eura) da bi se krajem 2025. Bilić je ponovno oglasio o transferima. Za nekoliko Hajdukovih igrača postojao je interes, klub je bio spreman saslušati dobre ponude, ali jedna njegova rečenica posebno je važna kada je čitamo danas.

„Naš zimski prijelazni rok ne bi trebao biti pretjerano ‘busy’. Zapravo gledamo da se pojačamo na ljeto i pripremimo što bolje za Europu.“

Realiziran je transfer Mlačića u Udinese (4,7 milijuna eura), klub je potom na proljeće objavio plus u poslovanju za 2025. godinu (6,53 milijuna eura), Ali, otišao je Vučević, izabrao je Bilić trećeg sportskog direktora u manje od dvije godine mandata i onda je stiglo najveće obećanje .U travnju ove godine, prilikom predstavljanja novog sportskog direktora Roberta Grafa, Bilić je otišao još dalje.

„Do kraja petog mjeseca znat ćete kakva je naša momčad za iduću sezonu.“

Teško je dati konkretniju najavu od te. Nije rečeno 'radimo na tome', 'vidjet ćemo što tržište nudi'. Nije rečeno ni 'momčad ćemo pokušati kompletirati što prije'. Postavljen je praktički rok. Hajduk je, prema riječima svog predsjednika, do tada trebao imati dovoljno definiranu momčad da javnost zna s čim klub ulazi u novu sezonu.

Graf napravio posao po mjeri jeftinog Hajduka

Gdje je danas Hajduk koji se trebao pojačati za Europu? Robert Graf dobio je težak posao i bilo bi nepošteno svu odgovornost za stanje momčadi prebaciti na čovjeka koji je tek ovog proljeća preuzeo sportsku politiku kluba. Graf je zasad napravio skroman posao, taman po mjeri Hajduka u malim financijskim gabaritima. Klub se rješavao skupih igrača (Krovinović, Šarlija, Guillamon), dovodio jeftine bez obzira na kvalitetu. Upravo suprotno od onoga što je Bilić proklamirao pri dolasku u Hajduk u travnju 2024. godine. Najavljivao je tada strategiju ambiciozog Hajduka, najavljivao kupovine sa istim proruačunom, najavljivao prodaje koje neće ozbiljno oslabiti momčad.

Kada se sve te izjave stave jedna pokraj druge, očekivanja nisu stvorili mediji. Nisu ih stvorili ni nerealni navijači, stvorio ih je sam Hajduk. Problem nije što nije stiglo deset novih igrača, jer Hajduku ne treba gomilanje igrača samo da bi se mogao pohvaliti aktivnim prijelaznim rokom. Nakon svih najava, Hajduk je trebao dočekati europske utakmice s momčadi za koju se jasno vidi da je podignuta na višu razinu. S većom kvalitetom, širinom, konkurencijom i jasnim odgovorom na pitanje gdje je završio dio vrijednosti koju je klub stvarao prodajom vlastitih igrača. Umjesto toga, početkom kolovoza ponovno razgovaramo o tome što Hajduku još nedostaje. Ponovno čekamo, nadamo se sljedećem potezu, slušamo kako prijelazni rok još traje. Sve je to legitimno, ali nije u skladu s rečenicom „do kraja petog mjeseca znat ćete kakva je naša momčad za iduću sezonu.“

Najveći problem više nisu transferi. Problem je vjerodostojnost. Ivan Bilić nije predsjednik koji često izlazi pred javnost. Od starta je izabrao strategiju rijetkih medijskih pojavljivanja, uglavnom preko TV obraćanja, a posljednji put je s izjavom izašao u pisanom mediju. Predsjednik Hajduka u protekle dvije godine javnosti je više puta predstavio vrlo jasnu sliku smjera kojim klub želi ići. Prodavati pametno, ne oslabiti momčad, dio novca vratiti u momčad. Svaka od tih ideja pojedinačno je imala smisla. Problem nastaje kada ih nakon dvije godine spojite i pogledate konačan proizvod. Jer između velikih riječi i velikog Hajduka još uvijek je veliki 'gap'. Nedostaju kvaliteta i rezultat i osjećaj da klub na terenu raste istom brzinom kojom rastu njegove najave. Hajduk možda još uvijek stigne napraviti dobar posao do kraja prijelaznog roka, možda Robert Graf povuče poteze koji će promijeniti dojam o cijelom ljetu, ali sve će u konačnici ovisiti samo o rezultatu u Europi. I nekom malom čudu kojeg će napraviti aktualna momčad, jer klub je od toliko velikih najava i obećanja ponovno kreirao prosječnu i ovog puta jeftiniju momčadi. Međutim, svaki klub primarno živi od sportskog rezultata, a ne od velikih obećanja.