„Dobro došli na najvažniju utakmicu Manchester Uniteda u novijoj povijesti“

Može si vrhuška Man Uniteda utvarati kako osvajanje Europske lige nema veliki značaj koliko god želi, ali ovo je, htjele si glavešine Crvenih vragova to priznati ili ne, najvažnija utakmica za 'projekt' Ruben Amorim. Pa ako Sir Jim Ratcliffe, njegova INEOS grupa, Amorim i društvo još nisu razumjeli, pokušat ćemo im približiti stav navijača njihovog kluba: „Dobro došli na najvažniju utakmicu Manchester Uniteda u novijoj povijesti“.

Nevjerojatno je teško predočiti koliko su ulozi veliki oko ove utakmice i kako će ishod finala utjecati na perspektivu kluba. Ovo je seizmički trenutak, onaj koji oblikuje sezonu, a ta se prilika mora objeručke zgrabiti. Iz konteksta post-Ferguson ere i svega što je klub u njoj prolazio i što prolazi, hvatanje finala Europske lige je prebacivanje vlastitih mogućnosti i to za nekoliko razina. Jedna večer u Bilbau definirat će percepciju aktualne kampanje kluba koji je zadnjih godina postao mediokritet.

Stoga, mogu ju oni nazivati manje uglednom sestrom Lige prvaka, mogu to oslikati kao beznačajnu utakmicou, pa čak i ako na taj način pokušavaju skinuti pritisak s trenera i igrača, hladna činjenica i dalje stoji: Europska liga je imperativ.

Reuters/Andrew Couldridge

Posebno kada se zna tko stoji s druge strane i da bi, potencijalnim porazom, taj klub prekinuo svoju dugogodišnju trofejnu sušu i to baš protiv Uniteda, a tu količinu sprdnje na račun Crvenih vragova bi bilo teško probaviti. Da se poslužimo inače popularnom američkom doskočicom „Harry Kane, White Hart Lane, eternal pain - United u 1“.

Amorim, se posebno trudi već neko vrijeme smanjiti važnost Europske lige.

„Imamo puno, puni većih stvari o kojima moramo misliti i moramo promijeniti mnoge stvari na kraju sezone. Svi razmišljaju o finalu. Finale nije najveća briga za klub u ovom trenutku“, rekao je nakon 0-2 poraza od West Hama, inače 17. ligaškog poraza nakon kojeg je uslijedio i 18. na Stamford Bridgeu u očajnoj sezoni.

To je poruka kakvu šalje javnosti mjesecima. Rekao je to uoči osmine finala protiv Real Sociedada, pa ju je ponovio uoči polufinala.

Nije jasno zbog čega se odlučio za takav stav, kada i sam kaže da bi „igranje Lige prvaka promijenilo situaciju u klubu“.

Ako United slavi na San Mamesu večeras, osigurat će igranje u LP naredne sezone, a dobit će i osjetnu financijsku injekciju. Ne treba zanemariti niti prestiž igranja u nogometnoj eliti, koji bi United smjestio među poželjne destinacije i zbog kojeg bi se lakše mogli dovoditi 'kapitalci'.

A što ako United izgubi? Pa, onda navijači Uniteda mogu izbrisati sve ovo iznad navedeno, udobno se zavaliti i pripremiti na još jednu sezonu lutanja, nesigurnosti, financijske onemoćalosti i upitne rekonstrukcije momčadi. U tom slučaju je upitno i hoće li portugalski strateg uopće nadgledati taj rebuilding.

REUTERS/Isabel Infantes

Doduše, Amorim je ponudio i pojašnjenje svog stava, istaknuvši kako je povratak u Ligu prvaka mač s dvije oštrice – previše i prerano za momčad koja mu je trenutačno na raspolaganju i koja bi, smatra Portugalac, mogla imati benefita od propuštanja Europe jedne sezone.

Povijesno loša premierligaška sezone pokazala mu je da ne može od svojih igrača dobiti igranje na više frontova, a dva boda od mogućih 24 to su zorno dokazala. Pa će Amorim, kao i većina trenera koju ne mazi rezultat, zavapiti:

„Treba nam više vremena s momčadi. Moramo presložiti puno stvari, treba nam više vremena kako ne bi samo razmišljali od utakmice do utakmice“.

Pa dobro, donekle se možemo složiti da neigranje Europe jednu sezonu može biti pogodno. Recimo, Liverpool je odradio jednu sezonu bez euro-nogometa pa se ekspresno vratio u Ligu prvaka. Godinu kasnije već je bio u finalu. Godinu nakon toga, Redsi su bili na krovu Europe.

Chelsea je osvojio Premier ligu u sezoni 2016./2017., bez da je imao utakmice tijekom tjedna.

Međutim, to ništa ne garantira. Arsenal se nije uspio kvalificirati u Ligu prvaka u sezoni 2021./2022., a naslov se nije osvojio, više vremena za trening nije pomoglo niti Angeu Postecoglouu niti Mauriciju Pochettinu da navigiraju Tottenham i Chelsea prema premierligaškom vrhu.

REUTERS/Juan Medina

Iako su svi ti klubovi poboljšali svoje pozicije u domaćoj ligi i Amorim zna da se, s Ligom prvaka ili bez nje, još jedna ovakva ligaška sezona Unitedu ne smije ponoviti. I zbog toga se plaši europskog natjecanja.

Kada je stigao u klub, Portugalac je bio nadahnut i samouvjeren, dok je danas ljuštura čovjeka koji je s velikim optimizmom stigao na Old Trafford.

„Ako krenemo ovako i naredne sezone, ako ostane ovaj osjećaj koji imamo, onda moram napraviti mjesta drugom treneru“, rekao je nakon West Hama, javno iskazujući sumnje oko svog posla i sigurnosti na klupi. Nije to bio prvi put da se na taj način obraća javnosti. U nekoliko navrata je slično komentirao, kako bi bilo „normalno“ da se klub odluči na „promjenu“ ako se nastavi rezultatski ponor pod njegovim vodstvom. U istom dahu, Amorim odbija mogućnost ostavke, i to nakon što su mu, navodno, poslodavci u četiri oka izrazili povjerenje.

Kada je u studenom prošle godine stigao na Otok, Amorima je želio i Liverpool koji je u njemu vidio nasljednika Jürgena Kloppa (zanimljivo kako je to ispalo za Redse...), no ovaj je produžio do Manchestera, iako je želio završiti sezonu sa Sportingom. Znao je da neće imati vremena nametnuti svoj stil igre, garnirati taktičke ideje u glave svojih igrača i udahnuti im svoju filozofiju na polovici polusezone. No United je zadržao čvrsti stav, poručili su mu „sad ili nikad“, pa je Amorim, ranije od željenog, stigao na mančestersku adresu.

Njegovi najveći strahovi su se obistinili i to u spektakularnom stilu, a posao kojeg se prihvatio, ispostavio se težim nego što je to mogao zamisliti. Navodno je bio jako blizu odlaska u siječnju kada je United bio osam utakmica bez pobjede.

Reuters/Paul Childs

To je realnost zbog koje, kažu insajderi, Amorim odrađuje 14-satne šihte u trening-kampu u Carringtonu: stiže u sedam ujutro i trudi se pohvatati uzde posla koji ga je jasno počeo konzumirati u ovih šest mjeseci koliko je trener Man Uniteda.

Prvi mjeseci su mu bili toliko zahtjevni, da se osjećao „osramoćeno“, stoga je nevjerojatno da je momčad, koja drži 16. mjesto Premier lige – inače samo dva boda iznad crvene zone, utrčala u finale Europske lige.

Ne može Portugalac znati što bi mu Liga prvaka donijela iduće sezone i hoće li biti 'kanta za napucavanje', ta priča može otići u bilo kojem smjeru. Ali finala se ne igraju, finala se osvajaju – na to treba podsjetiti svoje igrače, poslodavce i navijače. United je, ne tako davno, bio sinonim za osvajanje trofeja. Šampionska kultura se mora početi graditi od nečega. A nije da je Europska liga baš tamo neko lijevo natjecanje. Iako ga poznanici hvale kao pronicljivog tipa koji voli promišljati mnoge stvari, ovog puta se, dojam je, našao na krivoj strani. Ovog puta Portugalac od drva ne vidi – šumu.

Pa da ponovimo, „Harry Kane, White Hart Lane, eternal pain - United u 1“.

Očekivana postava:

Man United (3-4-2-1): Onana – Mazraoui, Maguire, Shaw – Diallo, Ugarte, Casemiro, Dorgu – Fernandes, Garnacho – Hojlund. Trener: Ruben Amorim.