J. RadićDo kraja sezone bez stresa, mladi spremite se, vaše vrijeme dolazi
.webp.webp_(1).webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 08.03.26. | 21:43
Porazom od Dinama u Derbiju pao je Hajduk na 10 bodova razlike u odnosu na lidera iz Maksimira i time, realno gledajući, nakon eliminacije u Kupu sasvim ugasio svoje trofejne ambicije ove sezone
Pred dvije godine Hajduk je trofejne ambicije okončao početkom travnja, prošle sezone se nadao do zadnjeg kola u Šibeniku, a ove godine je požurio sa oproštajem već za Dan žena. Istina, teorija je ostala, ali na 11 kola do kraja sa minus 10 u odnosu na Dinamo sve izgleda tako kristalno čisto i jasno. Uz to, lider ima i dodatni benefit boljeg međusobnog omjera što još povećava razliku. Ali zar je uopće bitno analizirati odnos Hajduka i Dinama nakon Derbija u kojem su Zagrepčani tako zasluženo slavili. I ne samo nakon Derbija, jer forma Hajduka je takva da Bijeli nisu tri susreta zaredom došli do pobjede. Dapače, imaju dva poraza zaredom u kojima su ugasili svoje trofejne ambicije.
Drugo mjesto prilično sigurno
Zato se zaključak nakon Derbija nameće sam od sebe. Do kraja je 'laganica', bez stresa. Drugo mjesto je prilično sigurno sa devet bodova plusa ispred Rijeke, a eventualne kvalifikacije Europa lige ionako će ovisiti o raspletu u Kupu na koji Bijeli sami ne utječu. Ono na što su mogli sami utjecati upropastili su već početkom ožujka. I sada im slijedi pet mjeseci bez velike utakmice, bez prave natjecateljske napetosti. Do novih europskih kvalifikacija čekaju nas ovog proljeća ogledi sa Lokomotivom, Goricom, Osijekom, Varaždinom i Vukovarom. Uz sav respekt prema navedenom nizu, poljudska pozornica gladna je dekora poout ovog viđenog u Derbiju. I utakmica silne tenzije, a toga će nedostajati sljedećih mjeseci.
.jpeg.webp)
Kako ništa u životu ne dolazi slučajno, tako ni Hajdukov sunovrat u četiri dana nije stigao kao iznenađenje. Znali smo i prije da je moguć i ovakav rasplet, ali postojala je nada. Nakon prvog tjedna u ožujku više nema nade. Dalje je sve u revijalnom tonu. Mladi se mogu spremiti za što veću minutažu, jer dolaze utakmice s protivnicima po mjeri. Da se mogu uigravati za sljedeće prvenstvo. Jasno, dolaze i teška pitanja poput izbora sportskog direktora, zatim potvrde Garcije za sljedeću sezonu, pa novog 'miješanja karata' u preslagivanju igračkog kadra. Hajduk je u novom redizajnu, pritom nedostaje ljudi, a vremena je napretek. Tri mjeseca ima Uprava na raspolaganju da se uhvati pitanja sportske politike, da nam ponudi odgovore na sva pitanja. Zahtjevne su teme, a dosad se nisu predsjednik Bilić i suradnici pokazali suviše vještim u kadroviranju s obzirom da su se četiri sportska direktora već izredala u manje od dvije godine, a trenutno se traži peti. Puno je upitnika, ali nećemo dalje u kalkulacije, jer treba smirene glave krenuti u posao i zato ne očekujemo da će se velike odluke donositi u sljedećim tjednima.
Garcia i momčad dosegli limit
Zbog toga će Garcia i dalje biti u prvom planu, njegov 'game plan' i dalje će dominirati u najavama i analizama. Derbi je loše pripremio, stoperi su ostali bez podrške veznog reda, momčad se 'ljuljala' izgubljena kao list na vjetru. Ili je možda bolje reći, brod u oluji. Kako god, Hajduk se nakon dva susreta u kojima je igrao nogomet ponovno vratio nekim starim navikama. Mekano u duelima, daleko od igrača, sa puno otvorenih obrambenih koridora. Razočarala je kompletna zadnja linija, ali i dva veznjaka Guillamon i Skoko. Takav propusni Hajduk bez čvrstih defenzivnih određenja pao je u samo 11 minuta, pokušao se vratiti na pogon energije Pukštasa, ali Bakrar je novim bijegom ugasio i ono malo nade. Drugo poluvrijeme se samo čekao kraj, kao što se već sada čeka kraj ove sezone. I još jedna kosntatacija, Derbi niije ništa razgolitio, samo je pružio novu potvrdu o skromnoj kvaliteti igračkog kadra i treneru koji nema rješenje za rebuse natjecateljskog nogometa. U devet prvenstvenih ogleda sa Varaždinom, Rijekom i Dinamom uzeli su Bijeli tek sedam od mogućih 27 bodova. Pritom su protiv Rijeke ispali u Kupu. Zato, koliko god nekome bilo teško za čuti, limit je evidentan. Kako trenera, tako i momčadi. Zato je Hajduk drugi.
