Dinamovci ne stišću papučicu gasa do kraja, a pored Riječana – lete! Penal? Sjetimo li se Livaje i Varaždina...

Iako je najveći derbi hrvatskog nogometa sraz Dinama i Hajduka, nepotrebno je objašnjavati zašto su okršaji Rijeke i Dinama unazad 15 godina ipak – nešto više. Uz sav dužan respekt prema ostalim klubovima, ipak su samo Rijeka i Dinamo u tome periodu igrali europski nogomet. I praktički osvojili sve domaće trofeje, izuzmemo li par Rabuzinovih Sunca koji su zasjali podno Marjana.

I Rijeka i Dinamo su u ovaj derbi ušli mirno. Iskre nisu frcale, premda je jako nesigurni Kolarić ‘navijao’ da se nešto zapali. Nakon samo tri minute utakmice ne suditi tri čista prekršaja kako bi ‘pustio igru’ nema smisla, prekršaj je prekršaj, neovisno o tome kakav kriterij želi imati sudac.

Đalović je malo iznenadio taktičkom postavkom, ali i ostavljanjem Gojaka na klupi. Na otvaranju sezone povremeni reprezentativac BiH igra jako dobro, a iako Petrovič nije konkurirao zbog crvenog kartona u prošlom kolu, crnogorski strateg opet je odlučio dati priliku Rukavini, a Jankovića - koji čeka transfer – prebaciti u sredinu. Zanimljivo...

Dojam je kako su ove subote na Rujevicu svi gledatelji došli – gledati. Armada je bodrila svoje prvotimce, Boysi također, ali nije tu bilo one ‘ludosti’ ili euforije kakve smo u prethodnim ogledima viđali. Svjesni su oni, baš kao i sami igrači, da ulog u ovom ogledu, ruku na srce, nije pretjerano velik. U redu, mogao bi ishod jednog dana biti važan zbog međusobnog ogleda, ali to je veliki ‘ako’. Koji se ne ponavlja svake sezone...

Nakon prvih 20 minuta mogli smo vidjeti ideje trenera. Rijeka je prepustila posjed Dinamu, dok su Plavi puno toga bazirali na igri preko bokova. Mišić bi dobio loptu, digao glavu i onda ‘bam’ – ili lijevo prema Vidoviću ili desno prema Lisici. Lopta će do nekoga doći. Odličan posao radio je i Ljubičić, žargonski se može reći kako je ‘jeo travu’, a nagradu za svoju sjajnu predstavu dobio je u 24.minuti kad je asistirao Belji za prvi pogodak na utakmici. Akcija kao iz PES-a, u kojoj su sudjelovali Ljubičić, Valinčić, Lisica i strijelac Beljo, ruku na srce, idealno, baš nogometno, kako bi to svaki trener volio vidjeti od svoje momčadi. Riječani su stajali daleko, kao na treningu, poluaktivno, a to ih je na kraju i koštalo. Ni prvi, a ni posljednji put protiv Dinama.

Uslijedio je cooling break, idealno da malo svi ‘ohlade glave’. I Riječani i Dinamovci, ali prije svih Kolarić, koji je najviše van ritma. Dinamo je nakon 30 minuta podebljao svoju prednost, Beljo je realizirao najstrožu kaznu nakon diskutabilnog kaznenom udarca. Ako je Komisija rekla kako prošle sezone Livaja nije zaslužio najstrožu kaznu za istu ‘varku’ koju je sada napravio Vidović, onda će biti zanimljivo vidjeti njihov sud ove situacije. Koju VAR – zanimljivo – nije pregledao.

Bilo kako bilo, Dinamo nakon prvog dijela ima zasluženo vodstvo. Rijeka je tiha i mirna, a Plavi igraju ‘koliko trebaju’. I jedni i drugi kao da ‘povlače nogu’, a s takvim mindsetom uvijek bolje prođe ona taktički obučenija i tehnički kvalitetnija momčad...