T. NičotaDinamova najvažnija utakmica sad je - reprezentativna stanka!
.jpeg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 17.09.26. | 12:10
S Kovačevićem ili bez njega, Modri će se morati posložiti, napraviti veliki korak naprijed da bi zahtjevni listopad, koji im može usmjeriti sezonu, odradili pobjednički
Što su ljubav i vjera jači, to je razočaranje veće. Tu životnu misao sve je lakše preslikati na Dinamo. Ustoličenje Zvonimira Bobana na predsjedničko mjesto, s gotovo 100 posto glasova, sjedanje Marija Kovačevića na klupu prošlog ljeta, dolazak nekih zvučnih igrača, šok-terapija koju je Boban napravio u svlačionici, sve je to uglavnom popraćeno ovacijama, ponekad i euforijom, koja je kulminirala osvajanjem dvostruke krune. Kao potvrdom da Dinamu ide sjajno, da je kriza prošlost i da će Bobanov Dinamo u sezoni koja slijedi biti samo bolji, dominantniji, razigraniji... Da će to napokon biti ono što su navijači priželjkivali i prizivali, spojen u sinergiju tribina i terena, uskoro i na novoj Kranjči, pa je li ikad u bližoj prošlosti bilo idealnije? Savršenije.
No, zato sad razočaranje i jest veće nego što bi bilo u 'realnim okolnostima'. Društvene mreže često nisu mjerilo, svatko si daje za pravo komentirati, pod raznim imenima i 'nickovima', ali dođe i ta priča u fazu kad preraste obične komentare vrućih glava nakon jednog podbačaja i pretvori se u generalno raspoloženje navijačkog puka. U trenutak kad negativa nadvlada pozitivu, kad je argumenata za razum sve manje i kad se traži samo jedno - rješenje! Potez! Otriježnjeni od te euforije koja je jedno vrijeme vladala u modrim srcima, 'dinamovci' su sve više ogorčeni, sve manje strpljivi, sve više su, baš to, razočarani.
Jasno je da je Mario Kovačević prvi na udaru, kritična masa priziva njegov odlazak, više ga nitko i ne brani i ne daje mu šansu, a sve više propitkuju se i Bobanovi potezi, odluke. Kao neka simbolika, baš je 16. rujna prošla točno godina otkad je Boban i službeno zasjeo u predsjedničku fotelju, iako je već i ranije bio glavni čovjek kluba. Eto, godinu dana kasnije, Dinamo je u Bukureštu stigao do svojevrsnog zida, do granice kad 'bit će bolje, ima vremena, to je proces' prelazi u 'ovo ništa ne valja, tražimo odgovornost.' U Dinamu je često ta granica vrlo tanka, ovo je možda i period najdužeg strpljenja. Kažemo, zato i jest gorčine nakon Bukurešta, prije toga i Osijeka, toliko.
Dinamo ima i drugih problema unutar svojeg tkiva, nisu Mario Kovačević i igrači jedini, dugoročno gledajući pred klubom su veliki izazovi na svim razinama, mnoge odluke koje bi trebalo donijeti čekaju u ladici. Međutim, sve je to lakše raditi kad postoji rezultat, kad vlada pozitiva, neka luda energija koja te nosi naprijed. A toga sad nema, kao da je sve potonulo. I zato, dok sva ostala pitanja očekuju rješenja, ono najvažnije i kratkoročno jest - kako vratiti rezultat? Kako podići momčad na pobjedničke staze, vratiti navijačima nadu, vjeru, prije svega, gušt gledanja utakmica?
Ako se ovako nastavi, mnogi će se u vrijeme utakmica voziti autom po gradu, teško će izdržati taj stres. Hoće li Boban, kao glavni i odgovorni, promijeniti svoj tvrdi stav, poslušati bilo javnosti, ali i nekih svojih suradnika i smijeniti Marija Kovačevića. Ili će on sam, možda, doći do zaključka da sam ode? Ili će sve ostati isto, Kovačević čvrsto na klupi, Boban u sjeni, svim kritičarima u inat, čekajući da će pomak doći, jer, eto, nogomet je to...
Teško je reći kakav nas rasplet čeka, ali ono što je jedino jasno jest da glavna Dinamova utakmica slijedi baš u razdoblju kad utakmica nema! Da, baš tako. U subotu Modri igraju protiv Lokomotive, naravno da bi još jedan neuspjeh dodatno uzdrmao Maksimir, da bi kritičarima novi zamah, ali u paketu čitave sezone ishod ze utakmice nije najvažnija stvar. Međutim, ono što slijedi nakon Lokomotive, to je 'kugla' koja čeka iza ugla. Tri tjedna reprezentativne stanke u kojima se Dinamo mora resetirati i ne smije više čekati. Jer, nakon stanke ide Dinamo na Poljud, stiže mu Anderlecht, potom gostuje u Koprivnici pa mu dolaze NEC i Rijeka. Pet utakmica u dva tjedna, pet utakmica koje mogu potpuno usmjeriti Dinamovu jesen, u HNL-u i Europi. I u kojima nema mjesta ni za kakve alibije, poraze, loše utakmice.
"Želimo na stanku otići pobjedom protiv Lokomotive, sve ćemo dati za to. A onda ćemo se dobro pripremiti, vjerujem da ćemo nakon pauze biti bolji, igrači koji su kasnije došli i koji još nisu u pravoj formi tada bi trebali biti u punom ritmu", najavio je Kovačević nakon remija (1-1) s Hapoelom. Ali, najavio je već toliko puta da će Dinamo biti bolji pa nije bio. No, ovaj put, doista nema dugog izbora. S Kovačevićem, ili bez njega ako Boban ipak povuće potez koji mnogi prizivaju, Dinamo stanku mora iskoristiti maksimalno.
Kovačević, ako ostane, mora biti svjestan da nakon stanke više nema natrag, da više nema kredita i da je svaki loš rezultat, svaka loša partija, novi put prema dolje. Isto tako i Boban mora biti svjestan da će, ako i ovaj put ostane iza Kovačevića, biti u listopadu pod dodatnim povećalom, da će ta odluka nositi svoje posljedice i neugodna pitanja ako Dinamo ne bude bolji, ako ne bude pobjednički! Sve ostalo su puste priče.