
Dinamo je potrošio preko 15 milijuna eura. Nije pitanje je li trebao, nego je li pogodio!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 14.07.25. | 08:30
Ovo je ljeto bilo pravi trenutak za rekonstrukciju momčadi, a nju bez potrošnje, bez rizika nije moguće provesti. Bobanov način nije imao alternativu, ali sad je nema niti povratak na vrh HNL-a
Transfer Diona Drene Belje iz Augsburga u Dinamo još nije potpisan i služben, ali vjerujemo da se tu ne bi trebalo nešto izjaloviti, koliko god taj Michael Ströll, direktor njemačkog kluba, bio lukav i težak pregovarač. I u Maksimiru već smatraju da je Beljo nova Dinamova 'devetka' i da će predvoditi napad Modrih u sezoni pred nama. Fiksna odšteta od četiri milijuna eura (neki njemački mediji spominju i pet milijuna), izdašni bonusi i postotak od idućeg transfera, mogli bi učiniti Beljin transfer najvećim u Dinamovoh povijesti, tako će vjerojatno i biti. No, svakako jest najveći u ovom prijelaznom roku, u kojemu Dinamo već odavno ruši rekorde. Transferom Belje Dinamo će preskočiti 15 milijuna eura potrošenih ovog ljeta, što nikad u Maksimiru nismo vidjeli. I, možda još nije gotovo. Blizu Dinamu još je škotski stoper Scott McKenna, koji, doduše, stiže bez odštete, kao što bi 'besplatno' mogao doći slovenski veznjak Miha Zajc. Hoće li Modri 'privesti' još i Ramona Miereza, Stjepana Radeljića ili Marcela Ryana, platiti za njih još koji milijun i približiti se i svoti od 20 milijuna eura?
Zvonimir Boban krenuo je s mjesta predsjednika Uprave i kreatora Dinamove sportske politike vrlo konkretno, odlučno, bez kalkuliranja. Nakon što je 'očistio' svlačionicu, riješio se i najvećih zvijezda, senatora, počeo je slagati novu momčad. Svi će se složiti da je promjene u Dinamu, možda postupnije, trebalo već ranije napraviti, no to što Dinamo ovog ljeta ne igra europske kvalifikacije već počinje u Europskoj ligi 24.rujna, a u HNL-u starta 2.kolovoza, dalo je Bobanu vjetar u leđa da ovaj prijelazni rok iskoristi za radikalne promjene. Praktički, potpuno nova momčad, koja, zajedno s novim trenerom, Marijem Kovačevićem, počinje gotovo od nule. Boban jest tim provjetravanjem svlačionice napravio određen temelj za veliku potrošnju, skinuo je s leđa kluba visoke plaće nekih igrača, ali i dio tih ušteda potrošen je na plaće i ugovore novih igrača. Koliko je saldo ovog prijelaznog roka vidjet će se na kraju, Dinamo je, podsjetimo, prodao Petra Sučića za 14 i Martina Baturinu za 17 milijuna eura i kad se sve zbroji, Dinamo i Boban, zapravo, nisu imali izbora nego krenuti baš ovim putem. Momčad je trebalo osvježiti i promijeniti, vremena je ovog ljeta bilo više nego ikad, a u blagajnu je stigao i novac (naravno, ne dolaze svi milijuni odjednom, ali ni Dinamo ne plaća transfere jednokratno), koji je ponudio mogućnost za taj reset.
Dojam je da su naši klubovi još uvijek pomalo zarobljeni u nekoj prošlosti. Rijetko spremni platiti kvalitetnog igrača, pogotovo iskeširati milijune, riskirati. Nekad su transferi od četiri, pet milijuna eura bili teška 'egzotika', međutim, vremena su se promijenila i danas bez takvih transfera nema iskoraka. Što, jasno, ne znači da i za pet, 10 milijuna ne možeš promašiti... Ali, Boban je u tom smislu odlučio promijeniti način ponašanja, ne razmišljati samo o financijskoj stabilnosti kluba, jer, koliko god zaradio, koliko god malo trošio na pojačanja, Dinamo u konačnici uvijek nekako živi 'na rubu'. Višegodišnji je budžet nemoguće osigurati, i dalje Modri ovise o europskom rezultatu i izlaznim transferima, a naslov prvaka i razvoj mladih igrača temelj su cijele te priče. I tako u krug. Moraš uložiti da bi se nešto vratilo, pogotovo nakon što je taj 'lanac' zaškripio, proizvodnja patila, a trofeji prošle sezone zaobišli Maksimir.
Da, Dinamo je već sad potrošio neočekivano puno, 15 milijuna eura je za klub Dinamova proračuna, pogotovo kad ne igra Ligu prvaka, ozbiljan novac. I mnogi se pitaju ima li Dinamo taj luksuz, može li si priuštiti takvu potrošnju. No, kažemo, Bobanova taktika, rizik i odgovornost koje je preuzeo, zapravo i nemaju alternativu. Kao što nakon tih ulaganja, nakon ovakvog prijelaznog roka, alternativu nema niti naslov prvaka! Dinamo ga nakon ovakvog ljeta mora osvojiti, premda je svima jasno da je momčad još uvijek u izgradnji. Ali i sezona je dugačka, ima vremena i nema previše razloga za alibije.
Pravo pitanje, znači, nije jesu li Dinamo i Boban trebali potrošiti toliki novac već jesu li ga potrošili na prave igrače, jesu li pogodili s pojačanjima!? Iako smo ih gledali na pripremama, iako smo sigurno da bi Beljo trebao biti pravi izbor u napadu i da svi koji se spominju kao potencijalna pojačanja mogu donijeti dodanu vrijednost, o Dinamovoj momčadi još uvijek znamo jako malo. I tek ćemo o ovoj momčadi donositi sudove kad krene sezona. Bude li Dinamo opet jak, dominantan, uspješan, malotko će se osvrnuti za ovih 15 milijuna eura. No, bude li suprotno, tada bi moglo biti problema...