Dinamo je opet kidao živce', ali nema bolje injekcije prije Derbija! Stojke, dvaput je dvaput!

I, odmah da zaključimo, bit će toga još. Bit će takvih utakmica, neke će, vjerojatno, otići na drugu stranu. Jer, Dinamo još uvijek nema igru, Dinamo nema konstantu, Mario Kovačević još uvijek nije pronašao idealnu shemu, sam sa sobom traži prvihj 11 prije svake utakmice i nakon svake predstave rodi mu se nekoliko upitnika. Takva je bila i ova. Ali, je Dinamu, momčadi, igračima, navijačima i treneru na kraju došla kao naručena. Završnica s igračem manje, pobjeda u pitanju, lomi se puno toga. Tada pobjegne Fran Topić, zabije Marko Soldo. Dvojac koji donedavno nije bio 'na mapi', ni u kakvim planovima, štoviše Soldo je imao i ozbiljan 'sudar' s trenerom, njih dvojica donijeli su taj pogodak koji je betonirao pobjedu. Na uvijek teškom terenu u Turopolju, protiv uvijek neugodne Gorice. Protiv koje se na tom stadionu uvijek štošta lomilo, često i prvenstvo. Koji put u Dinamovu korist, kao onda kod Ante Čačića, ili protiv njega kao lani kod Sandra Perkovića. Možda se i sad nešto prelomilo, vidjet ćemo tek.

Dinamo jest 'pojeo živce' većini na tribinama, ali je teško pronaći bolju injekciju uoči najvećeg Derbija. Baš ovakva pobjeda, ne igre, ne nogometne umjetnosti i poteza, već želje, inata, takva je nekad i važnija. Jača. Možemo puno toga analizirati, može ovaj Dinamo i treba bolje, svi žele od ove momčadi gledati bolji nogomet. Ali, nakon svega, nakon svih turbulencija, nakon svih unutrašnjih i vanjskih nemira, ovo je ona 'rakija na eks', koja podiže tijelo kad te hvata viroza. Neobjašnjivo jest da Dinamo u Lilleu izgleda onako bezvoljan, loš, a da u Velikoj Gorici 'gine' do kraja i traži taj drugi gol. I slavi ga kao da je u finalu Lige prvaka! Pobjeda, koja bi mogla vrijediti i više od tri boda, kako kaže otrcana fraza, iako, s Dinamom nikad ne znate kako će sve završiti. Ali, za početak, pobjeda na teškom terenu, protiv neugodnog mu suparnika, uvijek vrijedi, a pogotovo uoči Derbija. Modri su lider HNL-a, takvi dočekuju Hajduk, baš ono što su priželjkivali. Sezona je ionako dugačka i tko zna što ćemo sve još doživjeti.

Luka Stojković jedna je od priča ove utakmice. Spadamo među one brojne, koji ne shvaćaju zašto taj dečko nema veću minutažu, zašto mu Mario Kovačević u ovakvoj utakmici ne pruži šansu od prve minute. Jer, takvog nema! Stojković je, nogometno, Dinamovo bogatstvo, on je već trebao biti standardni prvotimac. Ali, Stojke dragi, ono napraviti... Možemo pričati je li lopta prešla crtu ili nije, jesu li sudac Erceg i pomoćnici pogriješili, ali sa žutim kartonom u notesu ispucati loptu onako, to nije potez za pohvalu. Štoviše, za svaku je kritiku. Uostalom, tek što je ušao zaradio je prvi karton (opet možemo pričati je li opravdano), možda je to frustracija zbog vlastite situacije, nervoza i prigovori sucu možda isto imaju temelj u tome. Kažemo, možda je Stojković u pravu, jer misli da više treba igrati, ali kad imaš žuti moraš razmišljati. I, nije mu prvi put ove sezone. Dobio je crveni baš protiv Gorice zbog nesmotrenog starta u prvom krugu sezone, sad dva žuta u 15-ak minuta. Dvaput je dvaput, treba se zapitati!

No, valjda je i to cijena koju je Dinamo trebao platiti da ovako 'krvavo' dođe do tri boda. Voljeli bi dinamovci da im kažemo da je ovo početak jedne serije, da će nakon ove Gorice u subotu pasti i Hajduk. Temelj je udaren, ali s ovim Dinamom, jednostavno, nikad ne možete znati. U 80. minuti recimo, teško možete zaključiti je li vrijeme za Normabel ili pjenušac. Za subotu pripremite i jedno i drugo. I ne samo za subotu...