Charles Agada za Germanijak: „Lawal mi je uzor, a suigrači su me prihvatili kao mlađeg brata“

S tek 19 svjećica ugašenih na torti, Agada je jedan od najmlađih eksponata pulske svlačionice.

„Bilo mi je jako teško prvog tjedna u Puli i nisam bio siguran u sebe. Nekako sam presjekao sam sa sobom. Rekao sam si da moram dati sve od sebe. Nije prvi put da sam išao iz domovine, jer sam prošao jako puno proba i sumnjao sam do tada u sebe, a onda je sve kliknulo. Prekrasno vrijeme, iznimno susretljivi suigrači i nakon toga sve je bilo sjajno.“

I njega je zadesila sudbina mnogobrojnih mladih igrača. Morao je napustiti svoj dom kao svježe punoljetan mladić, ali, tvrdi Agada, nije stvar u godinama, već u zrelosti.

„Samo te naporan rad određuje“, istaknuo je Agada, pa pojasnio.

„Ja se toliko trudim da bih danas bio ovdje i jako sam zahvalan na ukazanoj prilici. Bez truda, ne možete doći do najviših razina europskog nogometa. S napornim radom, mislim da je sve lako i da je sve izvedivo.“

Tijekom svog stanovanja na Aldo Drosini, Agada je već promijenio tri trenera. Kada je došao, trener je bio Garcia, sezonu je počeo Tomić, a posljednji je Oriol Riera.

„Kada sam potpisao, tu je bio sadašnji trener Hajduka. On je jako dobar trener, imao je dobar pristup prema meni i bilo mi je zadovoljstvo s njim raditi. Ove sezone, moram istu stvar reći i za Tomića. Jako kvalitetan trener, koji zna što želi. Riera je savršen, jako je dobar trener. Stalno me potiče da idem naprijed i da sudjelujem u igri. Ako bih morao istaknuti jednu razliku između Tomića i Riere, to je taktika, ali to je svakako stvar svakog trenera“, istaknuo je Agada.

Svojevrsni rollercoaster je prošla Istra 1961 u posljednjih mjesec dana. Poraz od Kurilovca, slavlje protiv Dinama, pa još jedna kapitulacija u Turopolju, ovoga puta protiv Gorice.

„Za Dinamo smo se svi naporno pripremali, od igrača do trenera. Stručni stožer nas je uputio kako trebamo izaći na teren, kako i gdje trčati i što sve trebamo napraviti da bismo došli do pobjede. Svi smo bili sretni i dosta smo dugo to slavili“, prokomentirao je posljednju pobjedu, pa se okrenuo Gorici i Slaven Belupu.

„Mi smo igrali dobro, dali smo sve od sebe, a Gorica je bila malo bolja. Mi nastavljamo u svim ritmu. Brzo nam dolazi Slaven Belupo. U toj utakmici moramo pobjediti i moramo zadržati tri boda u Puli“, s imperativom je zaključio Agada.

Kada je došao u Pulu, mnogi su ga uspoređivali sa sunarodnjakom i s novim suigračem, Salimom Fagom Lawalom.

„Nije loša ta usporedba. Mislim da je relativno točna, ali znate…“, uzeo je trenutak.

„Ja se jako divim Lawalu jer je on jako dobar igrač. Strahovito je brz i ima nos za zabiti pogodak. Ja sam još mlad i iskreno mu se divim i nadam se jednog dana doći na njegovu razinu“, jako je nahvalio suigrača Agada.

„Za mene je to dobra usporedba koja će me natjerati na naporan rad“, zaključio je.

Agadu su dočekali, njegovim riječima, uzor Lawal i Israel Isaac Ayuma, pa mu je i period prilagodbe bio lakši.

„Puno mi je bilo lakše doći nego, primjerice, njima. Oni znaju kako funkcionira klub, znaju sva pravila gdje ići, a gdje ne ići. Tako da mi je jako lako jer su me prihvatili kao mlađeg brata. Mi smo iz iste zemlje, igrali smo zajedno u istom klubu u Nigeriji. Tako da, sve je uz njih dvojicu bilo jednostavno.“

Nigerija nije otišla na drugi Mundijal zaredom.

„Šteta, stvarno šteta. Dečki su dali sve od sebe i sve“, tražio je riječi Agada.

„Oni samo moraju držati glavu dolje i nastaviti raditi na sebi, a onda će i uspjesi doći“, zaključio je Agada, uz dodatak kako mu je san obući dres Super Orlova i da mu je to životna ambicija.

Istra 1961 u svojim redovima ima trojicu iznimno zanimljivih igrača. Iako je Nigerija po imenima jedna od najjačih selekcija kontinenta, očito nešto unutar momčadi ne štima. Ako doista dođe do velikog reseta momčadi, Eric Chelle mogao bi pogledati prema Puli, jer kandidata zasigurno ima.