Brojevi (ne) lažu: Jesenski prvak u pravilu uzima titulu, sve ostalo su iznimke

40-40-40-35.

S tim omjerom smo zatvorili jesenski dio zasad najneizvjesnije, 31. po redu sezone 1.HNL. S posljednjim sučevim zviždukom Frana Jovića na Poljudu, gdje su Bijeli u naelektriziranoj atmosferi odigrali 0:0 protiv Osijeka, dodijeljena je i neslužbena, čisto simbolična titula jesenskog pvaka države. Ove sezone je to zagrebački Dinamo, a mi smo, ususret početku proljetnog dijela prvenstva koje će nam naposlijetku s posljednjim, 36. kolo dati odgovor na pitanje tko je novi ili novi/stari prvak Hrvatske, malo zagrebali ispod površine i pogledali što nas uči povijest.

Nakon 30 odigranih sezona, uz izuzetak one iz 1992. koja je jedina odigrana unutar kalendarske godine, podataka za usporedbu ima napretek, no ipak smo limitirani na činjenicu da je Dinamo, uz 22 osvojena naslova do sad, itekako dominantna sila domaće nam lige, i manje-više sva ovosezonska pitanja se vrte oko mogućnosti prekida tradicije u kojoj Dinamo, gotovo u pravilu, s jesenskom titulom dolazi i do one službene na proljeće.

Srećom po navijače ostalih klubova, devedesetih godina je bilo nekoliko primjera u kojima su se stizali i veći zaostaci od onog koje primjerice sada ima Hajduk. U nogometu tradicija ne znači puno, uvjerili smo se to 2017. godine kada je Rijeka na iznenađenje sviju uzela naslov i tako prekinula desetljeće dugu Dinamovu dominaciju. Rijeka ovog proljeća, zajedno s Osijekom i Hajdukom, želi ponoviti jedan od četiri do sad ponuđena scenarija. Jedini je problem što od sezone 2000./01., kada je sjajni Osijek predvođen Nenadom Bjelicom uzeo jesensku titulu, a Hajduk onu konačnu, nismo vidjeli preokret. Preokret je moguć, ali statistika nam nalaže kako nije izgledan.

U ovom tekstu ćemo se prisjetiti tih sada već davnih godina, točnije dodirnut ćemo seredom sezona 1993./94., 1994./95., 1997./98. te finalno one 2000./01. kada je odlazak Nenada Bjelice preokrenuo sezonu naopačke i donio Hajduku trofej prvaka. One ostale sezone, kojima ćemo posvetiti tek koju rečenicu, redom su nudile jednosmjernu sezonsku ulicu u kojoj je Dinamo uredno, s tek sporadičnim problemima, osvajao naslove prvaka. Na sličan način je naslov osvojila i Rijeka, kada je u sezoni 2016./17., istopila šest bodova prednosti i naposlijetku s dva boda viška uzela svoj jedini naslov otkako je samostalne Hrvatske.

Slikovito, u posljednjih deset godina, prosječna razlika prvoplasirane i drugoplasirane ekipe na kraju sezone je 12.5 bodova, dok je u jesenskom dijelu razlika bila kudikamo manja, svega 6.9 bodova. To se može najednostavnije objasniti činjenicom da je Dinamo, kao najuspješniji klub jeseni i proljeća, uglavnom igrao s puno manje gužve na proljeće nakon redovitog ispadanja iz Europe. U samo jednoj sezoni, onoj 2017./18. Rijeka je nekako došla do -3 ispod Dinama, za razliku od jeseni kad su Plavi bježali Hajduku s čak 12 bodova plusa.

Sezona 2000./01 – Osijek ispušta prednost pred Hajdukom

U premijernoj sezoni novog milenija, ključ naslova je držao jedan čovjek - Nenad Bjelica. Danas trener, tada igrač. Fantastični veznjak Bijelo-plavih odradio je jesen vrijednu neformalne titule jesenskog prvaka. U 14 odigranih utakmica, Bjelica je zabio devet golova, doveo je svoju momčad u vodstvo u 2:1 pobjedi protiv Hajduka u Gradskom vrtu, usput osiguravši, u posljednjoj utakmici prvog dijela sezone, remi protiv Dinama anuliravši prednost Plavih na Maksimiru.

Konkurencija je itekako kaskala. Dinamo je na jesen imao -5, Hajduk čak -7, no jedan događaj je u potpunosti preokrenuo sezonu. Sjajni Bjelica je prodan u Kaiserslauten, Osijek je pao u igri i sa svega 17 osvojenih bodova u drugom dijelu sezone očekivano ispustio prvo mjesto. Ove godine navijači Hajduka mogu povlačiti paralele s odlaskom Oršića koji je na pragu Burnleyja, no teško da će si Plavi priuštiti prosipanje tolikog broja bodova. Dinamo u prosjeku u sezoni ostvaruje preko dva boda, dok je Osijekov proljetni učinak, (prosječno tek 1.13 bodova po susretu), preslab za standard prvaka u Hrvatskoj. Toliko slab da Osijeku nije pomogla ni činjenica da imaju utakmicu manje od konkurencije koja zaostaje.

Što se Hajduka tiče, oni su u prvom dijelu sezone gubili od Čakovca, Osijeka i Dinama, samo da bi u tzv. Ligi za prvaka, u deset kola upisali osam pobjeda te samo jedan remi i jedan poraz što je bilo dovoljno za osvajanje naslova. Bio je to Hajduk Zvonimira Deranje, Stanka Bubala i Ivana Leke koji su igrali u sjajnoj formi, pogotovo slavni Ronaldo iz Turčinovića koji je te godine ponio titulu najboljeg strijelca lige. Hajduk ove sezone ima Livaju, no Marko je trenutno jedini među Bijelima koji ima učinak koji čini razliku.

Sezona 1997./98. – Atomski Dinamo do +13 nad Hajdukom

Iako se tada Dinamo nominalno zvao Croatia, za potrebe i jasnoću teksta, referirat ćemo se na ime Dinamo. Dinamo, naelektriziran europskim uspjesima, poglavito onima iz Beograda i Zagreba gdje je u pretoku Lige prvaka pao Partizan, imao je promjenu trenera, pa je tako prvi derbi sezone, umjesto Marijana Vlaka, vodio Hrvoje Braović. Hajduk je pak igrao pod redateljskom palicom Luke Bonačića.

Derbi u Zagrebu je pripao Dinamu, splitski Hajduku. Bijeli su, uz utakmicu više imali bod prednosti ispred Dinama s utakmicom manje, i možemo slobodno reći da je generacija budućih brončanih te godine bila itekako zasupljena u HNL-u. Tudor, Tomas, Prosinečki, Šimić, Ladić i društvo su po završetku ove sezone imali avanturu života u Francuskoj, dok je Hajduk prije tog općeg veselja svih zaljubljenika u hrvatski nogomet imao proljeće koje najradije želi zaboraviti.

U tadašnjoj Ligi za prvaka koja se također igrala preko deset kola, Hajduk je upisao svega četiri pobjede. Gubili su od Zadarkomerca, pa čak i Hrvatskog dragovoljca koji je te sezone, za razliku od ovogodišnje, prvi dio sezone završio u “gornjem domu”. Pamtit će trener Lončarević 1:0 pobjedu svoje ekipe na stadionu Radnika u Velikoj Gorici. Đolonga, Bazina, Vasilj i Musa samo su neka od imena koja su zaustavljala Bijele u njihovom pokušaju očuvanja prednosti nad Dinamom koji je samo nizao pobjede i povećavao prednost.

Tu je i hat-trick Almira Turkovića za 4:2 pobjedu na Stanovima. Bijele je srušio njegov legendarni trener Ivan Katalinić, pa je Hajduk možemo slobodno reći, “ugašen” svojim bivšim ili kasnijim snagama. Ove godine nam jedino pada Marin Jakoliš napamet kada govorimo o igračima u HNL-u koji su povezani s Bijelima a mogli bi im nanijeti “štetu”. Ipak, Marin je na pragu transfera u Italiju, pa će trener Dambrauskas imati brigu manje na terenu.

Sezona 1994./95 – Bijeli u fotofinišu stižu Dinamo

Bila su to vremena kada se igrala liga sa šesnaest klubova. Vremena kada nije bilo Lige za prvaka i Lige za ostanak. 30 čistih kola, dvokružni sustav igre i puno klubova koji su ostali zaboravljeni u ropotarnici povijesti. Trener Ivan Katalinić, osvajač naslova u sezoni 1993./1994., uspio je preokrenuti zaostatak protiv Zagreba, ali i Dinama, koji je 1994. godinu završio kao prvi, samo da bi Bijeli u drugom dijelu sezone stigli do naslova uz jedan jedini bod viška.

Ako je Katalinić bio vođa, Pralija je bio egzekutor. Cijelu sezonu Hajduk i Dinamo su igrali “lovice” samo da bi cijeli trud u sezoni kulminirao tri kola prije kraja kada je na Poljud stigao Dinamo u posljednjoj pravoj šansi za preotimanje titule. Dupkom ispunjeni Poljud je 24. svibnja dočekao utakmicu sezone, a Bijeli su, upravo na krilima Pralije i Mornara pobijedili 3:1 i potom sa dvije vezane pobjede, od kojih je posljednja protiv Osijeka potvrdila naslov, Hajduk je pobijedio 3:0 i tako osvojio naslov. Bila je to zanimljiva utakmica, Bijelo-plave je trenirao Ivo Šušak, a glavni arbitar susreta je bio Goran Marić.

Napeta borba koju pratimo ove sezone između čak četiri ravnopravna protivnika (vidjet ćemo hoće li tako i ostati) je svakako usporediva sa sezonom 1994./95. Pitanje je samo hoće li pitanje prvaka biti odlučeno tako kasno u sezoni ili će se netko ipak ranije odvojiti. Ono što svi priežljkuju je upravo kasna utakmica odluke, kada će se navijači u simultanom terminu spajati na dva stadiona i slušati “tko kako stoji”.

Sezona 1993./94 – Liga 18, dva boda i jaki Zagreb

Za kraj ostavljamo veliku romantiku HNL-a.

Prva i jedina sezona sa čak osamnaest prvoligaša i posljednja koja je nosila dva boda za pobjedu. Prethodne sezone nijedan klub nije ispao, a naknadno su dozvole dobili stobrečki Primorac 1929 te Dubrava kao prvaci Druge HNL Sjever.

Bila su to neka druga vremena. Igralo se tada puno otvorenije, to je u principu jedina sezona u kojoj smo gledali dvoznamenkaste pobjede Hajduka i Dinama u prvenstvu. Bijeli su deklasirali Radnik rezultatom 10:0, dok je Dinamo pobijedio Pazinku s nešto manje okrutnih 10:1. Puno se te godine govorilo o Goranu Vlaoviću koji je zabio čak 29 golova te sezone, no pravi hit prvenstva, bez obzira na činjenicu da je Hajduk na kraju uzeo naslov, bio je – Zagreb.

Čekat će navijači s Kranjčevićeve još punih sedam godina na osvajanje naslova, no ono što su imali te, skoro šampionske 94’, je bilo neprocjenjivo. Pod vodstvom Josipa Skoblara, Zagreb je u svlačionici imao Joška Popovića, Roberta Špehara, Tomu Rukavinu i Giovannija Rossu. Što se tiče bodova, brojčano je sezona bila itekako izjednačena. Zagreb je na jesen kao prvak imao bod više od Hajduka, samo da bi Bijeli na kraju ipak nekako stigli do naslova.

Jak je tada i Varteks, imali su isti broj bodova kao i Hajduk prije jesenske stanke, no dugi maraton 34 utakmice uz dvokružni sustav, koštao je tadašnjeg Varteksa rezultata, završili su tek peti. Bijeli su pak u posljednjih pet kola nanizali vezane pobjede i uzeli naslov.

Što možemo očekivati na Proljeće?

Ako ćemo statistički, Dinamo ima preko 80% šanse uzeti naslov. Dinamo je samo jednom ispustio titulu nakon jesenskog osvajanja, i to davno, prije više od dvadeset godina. S druge strane, ono što može veseliti sve izazivače je činjenica da su bodovni zaostaci znali biti i veći od Hajdukovih -5 ispod konkurencije. Na kraju dana, prvenstvo je zbilja maraton. Naslov se uzima konstantom, i stabilnim brojem prosječno osvojenih bodova po susretu. Dinamo je tu kroz povijest pokazao da je apsolutno najuspješniji, no nitko nije nedodirljiv.

HNL proljeće kreće sutra, Hajduk ide na Šubićevac u subotu, Osijek čeka Slaven, dok nas već u nedjelju čeka prvi derbi proljeća. Dinamo na Maksimiru dočekuje Rijeku. Već će nam prvo kolo dati do znanja tko kako diše. Kiksa li Hajduk rano, ispast će iz utrke. S druge strane, ostali ganjaju vezane pobjede kako bi natjerali konkurenciju na kiks.

Kao i uvijek, svatko ima svoju računicu. Problem je jedino što će prvak biti samo jedan.