Brazilci 'pronašli formulu' za povratak na krov svijeta: Stvaranje nacionalne lige koja će pokoriti Globus

Pelé je u posljednjim danima prošle godine otišao na posljednji počinak kao jedan od najvećih, a po mnogima i najveći nogometaš koji je ikada hodao Globusom. Zagovornici onih koji na nogometni pijedestal svrstavaju Messija ili Maradonu, Peléu spočitavaju činjenicu da nikada nije igrao u Europi. Međutim, u 60-tim godinama prošlog stoljeća, kada je Pelé dominirao nogometom, najbolji klupski nogomet (ili u najmanju ruku jednako kvalitetan kao u Europi) igrao se u Južnoj Americi. Recimo, u prvih 10 izdanja Interkontinentalnog kupa, preteče Klupskog svjetskog prvenstva, a na kojem su se sučeljavali prvaci Europe i Južne Amerike, Južnoamerički klubovi slavili su u šest navrata, a europski u četiri.

Nadalje, ako pogledamo sastave Brazila koji su 1958., 1962. i 1970., osvojili naslove prvaka svijeta, svi igrači bili su članovi brazilskih nogometnih klubova, isto kao što su tada svi Argentinci igrali u Argentini, Urugvajci u Urugvaju, Čileanci u Čileu, Kolumbijci u Kolumbiji, Paragvajci u Paragvaju, Peruanci u Peruu... Niti jedan Južnoamerikanac koji je nastupio na Svjetskim prvenstvima od 1930. do 1970., znači na prvih devet turnira, nije bio član nekog europskog kluba.

Prvi nogometni GOAT: "Ako igraš kao Pelé, igraš kao Bog"

Tek na Svjetskom prvenstvu 1974., pet Argentinca, jedan Urugvajac i jedan Čileanac bili su članovi europskih, pretežito španjolskih klubova (od spomenutih sedam igrača tek su Argentinci Angel Bargas i Hector Yazalde igrali u Nantesu, odnosno Sportingu). Što se pak, Brazila tiče, reprezentacije koja je sudjelovala na svim svjetskim prvenstvima, tek na Mundijalu u Španjolskoj 1982., Selecao je stigao na turnir s tek dva 'europska' igrača, Falcao je bio član Rome, a Dirceu Atletico Madrida.

Na Mundialu 1986. u Meksiku, Brazil je također imao samo dva 'europejca' (kapetan Edinho igrao je u Udineseu, a Junior je bio član Torina). U Italiji 1990. Brazil je imao već 12 igrača koji su bili članovi europskih klubova, a u periodu od 1994. do 2002., kada je Selecao osvojio dva zlata i jedno srebro Brazil je imao redom 10 europskih igrača (1994.), 11 (1998.), 10 (2002.).

Već 2006., samo tri od 23 Brazilca nisu bili članovi europskih klubova, i to rotacijski igrači - rezervni golman Rogerio Ceni te veznjaci Mineiro i Richardinho koji je između ostalog zabio Hrvatskoj u prijateljskoj utakmici na Poljudu 2005. (1:1). Četiri godine kasnije ponovno su samo tri Brazilca bili članovi brazilske Serie A (Robinho, Giblerto i Kleberson), u Brazilu 2014. bilo ih je četiri (rezervni golmani Victor i Jefferson te napadači Fred i Jó). U Rusiji 2018. ponovno ih je bilo troje (rezervni golman Cassio, Pedro Geromel i Fagner), kao i u Kataru 2022. (rezervni golman Weverton, Everton Riberio i Pedro).

Prema tome, Brazil je najveće uspjehe u svojoj povijesti, od 1950. do 1970. kada su osvojili tri zlata i jedno srebro, ostvario isključivo s igračima koji su igrali u prvenstvu Brazila, a drugi najuspješniji period brazilskog nogometa, onaj od 1994. do 2002. Selecaoo je u kadru imao većinu igrača koji su igrali u domaćem prvenstvu (iako su tada najveće zvijezde već bile članovi europskih velikana).

Od 2006. do 2022., u periodu kada je Brazil tek jednom dohvatio polufinale Mundijala (i na domaćem tlu doživio najteži poraz u povijesti) tek nekolicina i to (izuzev Robinha 2010.) rotacijskih igrača bili su članovi brazilskih klubova.

Razlog tome je očigledan. Ozbiljniji sponzorski novac u nogomet počeo se slijevati tek u 70-tim godinama prošlog stoljeća, a do posvemašnje komercijalizacije nogometa dolazi u 90-tima kada europski klubovi preuzimaju apsolutni primat u nogometnom svijetu te se brazilski i ostali južnoamerički klubovi na 'tržištu rada' više nisu mogli natjecati s najbogatijim europskim, a koje u stopu prate bogati bliskoistočni, američki, kineski i japanski klubovi...

Brazilska Serie A postala je, uvjetno rečeno, tek razvojna liga za najtalentiranije brazilske nogometaše, zatim igrače koji nisu dovoljno kvalitetni za najvišu europsku razinu ili liga u kojoj će brazilske legende, željne povratka u domovinu, odigrati posljednje dane svoje karijere, kao što su to napravili Ronaldo, Ronaldinho, Adriano, Rivaldo i drugi...

CILJ JE STVORITI LIGU KOJA ĆE POKORITI SVIJET

Upravo u slabom domaćem prvenstvu, nekada najjačem na globusu, Brazilci vide uzrok neuspjeha na svjetskim prvenstvima posljednjih 20 godina, što je pomalo i paradoksalno jer nikada više brazilskih igrača nije igralo u najelitnijim klubovima današnjice.

Stoga Brazilci žele rekonstruirati domaću ligu i napraviti je ponovno najjačom na svijetu. Ideju vide u engleskoj Premier ligi, odnosno ligi koju bi kontrolirali klubovi, a ne Brazilski nogometni savez. Samim time, smatraju pokretači inicijative, liga bi postala puno privlačnija sponzorima koji bi klubovima donijeli potrebni kapital, a s kojim bi potom mogli parirati najbogatijim europskim, ali i bliskoistočnim i američkim klubovima od kojih brazilski svakako imaju puno veću tradiciju.

"Naša vizija je da Serie A kroz idućih 10 godina dosegne razinu francuske Ligue 1 kada je riječ o ukupnim prihodima", rekao je Lawrence Magrath, suosnivač Codajas Sports Kapitala, na čijoj web stranici piše kako joj je cilj "Okupljanje najuglednijih profesionalaca iz nogometnog svijeta oko jednog cilja: Razvijanja novih mogućnosti i ulaganja u brazilski nogomet. Naš posao je nogomet i ništa drugo".

Njihov projekt Lige do Futebol Brasiliero (Libra) već ima podršku 16 klubova iz dvije nacionalne brazilske lige (Serie A i B). Organizacija je trenutno u pregovorima s Mubadalom, investicijskim fondom iz Abu Dhabija koji je navodno spreman investirati 890 milijuna dolara u projekt, a za uzvrat bi dobio 20 posto vlasništva lige.

Ideja inicijative jest da od najjačih klubova kao što su Flamengo, Corinthians, Palmeiras, Santos i ostalih naprave klubove na razini Manchester Uniteda, Real Madrida, Paris Saint Germaina, Liverpoola i ostalih velikana koji dominiraju svjetskim nogometom.

"Istinski vjerujemo da u idućih 20 godina prvenstvo Brazila može biti drugo najjače na svijetu, odmah iza Premier lige. Imamo sjajni sirovi proizvod, a i naše vremenske zone prilično su pristupačne televizijskim prijenosima u cijelom svijetu", tvrdi Magrath.

Međutim, kao i sa svime u životu, stvari nisu tako jednostavne. Brazilski nogomet posljednjih je godina prožet brojnim korupcijskim skandalima i katastrofalnim (pretežito financijskim) menadžmentom, stoga je skepsa oko arapskih ulaganja u brazilski nogomet velika.

Također, u Brazilu su klubovi tradicionalno uređeni kao 'udruge građana' odnosno članovi biraju klupske rukovoditelje stoga i s te strane postoji 'otpor' oko preoblikovanja klubova i cijele lige u dionička društva čiji bi vlasnici bili vanjski investitori, a ne članovi i navijači. Mnogi tvrdokorni brazilski navijači smatraju da bi se nogomet u Brazilu mogao 'odnaroditi' i postati dio elite kao što je postao u Premier ligi, u Parizu, u Italiji...

Međutim, u Brazilu je nedavno usvojen novi zakon koji potiče ulaganje privatnog kapitala u klubove. Nekolicina investitora uložila je desetke milijuna dolara u nogometne klubove. Amir Somoggi, generalni direktor konzultantske tvrtke Sports Value, procjenjuje da bi se ukupni promet 20 najboljih brazilskih klubova u pet godina od osnivanja 'Brazilske Premier lige' mogao udvostručiti na oko 2,6 milijardi dolara godišnje.

"Međutim, klubovi će se morati prestati svađati oko novca i početi razmišljati dugoročno", kaže Somoggi, dok dobro informirana osoba koja nije željela javno istupati po pitanju ove inicijative tvrdi: "Cilj je imati 40 klubova iz Serie A i B koji će podržati ovaj prijedlog".

Ta ideja je prvi put predstavljena prije godinu i pol, napredak u pregovorima je postignut, ali pred ključnim dionicima inicijative je i dalje ozbiljan pregovarački posao. Sada postoji pritisak da se dodatno ubrza tempo, jer ubrzo kreću i pregovori oko novog ugovora za TV prava s brazilskom kućom Globo, a koji na snagu stupa 2025. godine.

Ukratko, Brazilci smatraju kako je najveća južnoamerička država 'duhovni dom' najpopularnijeg i najraširenijeg sporta na svijetu, a sada svoju državu ponovno žele vratiti na svjetski nogometni tron. U reprezentativnom, ali i klupskom kontekstu...