Boban za Gazzettu: „Dinamo mi je ispred svega, osim obitelji. Grešku iz 1998. nikad si neću oprostiti”

Ovaj je tjedan očito rezerviran za intervjue slavnih desetki Vatrenih u poznatim europskim dnevnim listovima. Nakon što je to u četvrtak napravio Luka Modrić za španjolsku Marcu, o čemu ste mogli čitati i OVDJE na Germanijaku, u petak ujutro objavljen je i intervju Zvonimira Boban u talijanskoj La Gazzetti dello Sport.

Dakako, glavni fokus njegovog razgovora s novinarom Lucom Bianchinom bio je na Bobanovim klubovima, Dinamu i Milanu, ali dotaknuo se i raznih drugih tema. Prije svega, kako kombinira uloge predsjednika kluba i stručnog sukomentatora na talijanskom Skyu za utakmice Lige prvaka?

„To što sam sukometator mi omogućava da se malo odmaknem od uloge Dinamovog čelnika te održim na životu svoje ljubavi prema Italiji, ali i novinarstvu. Jako sam ponosan što sam predsjednik kluba, prvi sam koji je na tu funkciju izabrana demokratski. No, u duši sam i dalje nogometaš, ova funkcija neće promijeniti moju strast prema nogometu. Ipak, gledanje utakmica na tribinama mi je previše napeto, inače ih ne volim gledati, ali prošlosezonska dvostruka kruna bila je jedan od najljepših trenutaka mojeg nogometnog života”, otkrio je Boban Talijanima.

Novinar Bianchin se začudio na tu tvrdnju, pa ga je upitao je li mu taj uspjeh važniji i od osvajanja Lige prvaka s Milanom?

„Da, Dinamo je uvijek u mom srcu. Moj je otac bio Dinamov povjerenik, išao sam s njim i bratom na utakmice, a s 18 godina sam postao kapetan momčadi. Za mene, Dinamo je ispred svega, osim moje obitelji. Vjerojatno je teže biti predsjednik nego otac, to je zahtjevnija uloga, iako pogreške koje napravite kao otac plaćate cijeli život. Nadam se da nisam napravio nešto tako ozbiljno”, dodao je.

Što misli o Modriću i njegovoj odluci da i s 41 godinom na leđima nastavi s karijerom?

„On je genije, a to ne blijedi s godinama, jer sa svojom logikom može predvidjeti situacije koje će se tek dogoditi. No, vjerujem da će mu biti teško igrati u Amorimovom sustavu, jer je kod Allegrija imao zaštitu dvojice veznih igrača i igrao u pozadini, a sad će morati pokrivati 60 metara prostora zajedno sa samo još jednim suigračem”, dometnuo je.

Za kraj je odgovarao na par brzopoteznih pitanja.

„Utakmica koju bih preporučio da pogleda svakom mladom igraču je finale Lige prvaka 1994. godine, odnosno Milanovu pobjedu od 4-0 nad Barcelonom. Najveća pogreška u mojem životu je ona izgubljena lopta u polufinalu SP-a 1998. protiv Francuske. Bio sam kapetan reprezentacije i nikad dotad nisam izgubio loptu ispred svojeg šesnaesterca. Nikad si to neću oprostiti. Je li bolje bilo biti igrač u 1990-ima ili sad? Osvojio sam U20 SP i igrao za Milan, najbolji klub na svijetu. Da, sad se može puno više novca zaraditi, ali koga briga za to...”, zaključio je Boban. (hp)