Blic komentar: Hrvatska pokupila tri boda, ali nema mjesta euforiji

Ususret trećem međusobnom ogledu Hrvatske i Turske na Europskim prvenstvima, bilo je zaista teško unaprijed sa nekom sigurnošću reći na koju će stranu ovog  otići. Iza Hrvatske je previše upitnika, previše promjena sistema i više ili manje neuspješnih Čačićevih taktičkih eksperimenata; od trojke u obrani, Kalinića i Mandžukića istovremeno na utakmici, treniranje autoriteta u „slučaju Lovren“…

Turci, predvođeni autoritarnim Fatihom Terimom, velikim motivatorom koji na trenutke djeluje potpuno zastrašujuće, momčad su koja ima dva potencijalno potpuno različita lica, a umnogo ovisi o samom ulasku u utakmicu. To se na kraju krajeva pokazalo i u današnjoj utakmici.

>> TIJEK SUSRETA: Hrvatska - Turska 1:0

>> FOTKA DANA: Francuski poljubac za Luku Modrića! (VIDEO)

>> Mandžukić: Bacat ćemo se na glavu i dalje

Hrvatska je u utakmicu ušla agresivnije i odlučnije; ali istovremeno bez da je značajnije kapitalizirala posjed u sredini terena. Ono što je definitivno od početka bilo jasno je da je Luki Modriću pridruženi Badelj, bez obzira na činjenicu da se njega prinudno želi uobličiti u igrača s ulogom „četvorke“, dao ono što se i priželjkivalo – sigurnost u pokrivanju većeg radijusa kretanja i apsolutno aktivne igre. Rezultat toga je očit; Luka je apsolutno zasluženo proglašen čovjekom utakmice, okrunivši ponajbolju partiju u reprezentativnom dresu unazad dosta vremena odlučujućim pogotkom. Bio je to gol u njegovom stilu, ako se o tome s obzirom na frekvenciju postizanja pogodaka može pričati; naletio je na jednu „ničiju loptu“ i poklopio je – „žabica“ koja je nezgodno odskočila pred Babacanom i završila u mreži.

Luka je odigrao 64 pasa, s vrlo visokih 86% uspješnosti (podatak InStat servisa), širio blok Turaka i razigravao loptu na krila. Popularni faktor u nogometnoj analitici, „heatmap“ (portal: whoscored.com), pokazuje koliko je više postavljen Modrić s Badeljem kao korektorom.

No, dok ne moramo biti cinici i svaliti sve na uistinu blijedu partiju Terimovih trupa, koji su nakon gubitka strukture one napadačke rotacije negdje sredinom prvog poluvremena odlučili preći na plan B – povlačenje duboko, ne smijemo ni poletjeti i ući u, za Hrvate karakterističnu euforiju, jer bez obzira na sve Hrvatska još ima za poraditi na nekoliko aspekata igre.

Kako sam već i spomenuo, Turci su djelovali nestabilno, fragilno, bez jasne ideje. Drugo poluvrijeme je to izgledalo još i lošije, kada su ostavljali uistinu previše prostora između linija, a dvojac Topal i Balta gubili jedan drugog prečesto. Ono što je bilo očito, ali i malo problematično, naš je napadački moment. Kraj tako loše postavljene Turske, koja je često srljala u pokušajima pressinga, mi smo jednostavno morali više iskorištavati koridore kroz sredinu. Ako je Modrić odigrao zapaženo, od Rakitića se svakako mora očekivati više. Podignut visoko, nalik poziciji koju je preferirao prije nego ga je Luis Enrique po prelasku u Barcelonu povukao u ulogu razigravača iz pozadine, Raketa se pokušavao izvući široko i stvarati višak na krilu, preko kojih smo – pogotovo desnog – najviše i pokušavali. Nije mu baš polazilo za rukom, što potvrđuje i InStat: previše alibi dodavanja unatrag, koja mu nisu pomogla da prebaci 80% uspješnosti, uz osam driblinga sa mizernim postotkom uspješnosti (25%).

Iako je bilo očito da je Turcima postavljanje duplog bloka na krilima velika slabost, hrvatska jedanaestorka je morala u jednom trenutku konkretno pokazati kako im ne nedostaje kreacije u sredini. Još jedno zabrinjavajuće zapažanje došlo je na vidjelo činjenicom da smo tek u 87. minuti obavili prvu zamjenu, i to tek nakon što ju je Perišić sam zatražio, poprilično potrošen i načet udarcima. Tada smo već desetak minuta bili u očiglednom padu, a sigurno bi kudikamo veća panika bila da je Turska imala bilo kakav drugi plan osim dugim loptama tražiti Yilmaza, s tek jednim takvim pokušajem za koji možemo reći da je imao polovičan uspjeh. Ni ulazak Emrea Mora, mladog turskog wunderkinda nije napravio neku razliku; dečko je nedvojbeno talentiran, ali za konkretan učinak treba imati i podršku suigrača.

Hrvatska je pobjedom osigurala mir pred Češku, gdje i eventualni remi ne donosi dramatičnu situaciju, pogotovo ne u ovom sistemu natjecanja. Turska je potpuno razočarala, i - makar je to s obzirom na karakter Terimovog vodstva pretjerano za reći – činjenica da idu na Španjolce u drugoj utakmici uzdrmani može u konačnici voditi ka njihovom ozbiljnom podbačaju. Treći poraz u njihovom trećem otvaranju na Euru; treba tek vidjeti da li to znači da je ponovno prevladalo njihovo „lošije lice“.

(Foto: Action Images/whoscored.com)