D. VugrinovićBilo jednom u Manchesteru ili kako je City kupio put do vrha
Vrijeme Čitanja: 7min | ned. 11.10.26. | 08:05
City i Liverpool susreću se danas u 6. kolu Premier lige, a Reds“ imaju poseban motiv za pobjedu s obzirom na to da ih je Cityjev financijski doping stajao triju naslova prvaka (17.30 Arena Sport 1)
U nedjelju se igra veliki engleski derbi Liverpoola i Manchester Cityja, klubova koji su posljednjih godina krojili vrh Premier lige, no nogometni spektakl koji bi u nekim drugim okolnostima dominirao naslovnicama ovoga je puta ostao u sjeni presude koja je potresla ne samo City i engleski nogomet nego i čitavu Europu. Građani su proglašeni krivima po 114 od 115 točaka optužnice, mahom povezanih s financijskim mahinacijama. No ovdje nije riječ o uobičajenom kršenju financijskog fair-playa, kakvom je europski nogomet svjedočio i prije. Slučaj Manchester Cityja ide znatno dublje, godinama unatrag, sve do trenutka koji je potpuno promijenio povijest kluba.
Abu Dhabi United Group, predvođen šeikom Mansourom, preuzeo je Manchester City 1. rujna 2008. godine. Klub koji je dotad uglavnom živio daleko od samog vrha engleskog nogometa gotovo je preko noći dobio financijsku moć o kakvoj je dotad mogao samo sanjati. Uslijedila su velika ulaganja, skupi transferi, rast plaća i ambicija koja više nije završavala borbom za Europu, nego osvajanjem Engleske i kontinenta. Već od prve pune sezone novih vlasnika, 2009./10., počinje razdoblje koje će gotovo dva desetljeća poslije postati središtem jednog od najvećih financijskih slučajeva u povijesti Premier lige. Neovisna komisija utvrdila je da je City od sezone 2009./10. do 2017./18. koristio sustav prikrivenog vlasničkog financiranja putem sponzorskih ugovora.
.jpg.webp)
Problem za nove vlasnike bio je jednostavan. Željeli su u kratkom roku uložiti goleme iznose u momčad, ali financijska pravila ograničavala su koliko klub može trošiti u odnosu na prihode koje ostvaruje vlastitim poslovanjem. Izravno ubacivanje vlasničkog novca nije imalo isti tretman kao prihod ostvaren od sponzora, televizijskih prava, ulaznica ili ostalih komercijalnih aktivnosti. Prema nalazu komisije, upravo je tu pronađen način kako zaobići ograničenja.
City bi sa sponzorom iz Abu Dhabija dogovorio višemilijunski ugovor, ali sam sponzor zapravo ne bi osigurao cijeli iznos naveden u ugovoru. Plaćao bi samo dio, dok bi ostatak financirao Abu Dhabi United Group, kompanija preko koje je šeik Mansour kontrolirao klub. Manchester City zatim bi cjelokupan iznos u poslovnim knjigama prikazao kao prihod od sponzorstva. Komisija je takav sustav nazvala prikrivenim financiranjem, a u rječnik je ušla i složenica „financijski doping“.
Brojke najbolje pokazuju njegove razmjere. Između sezona 2009./10. i 2017./18. City je kroz sponzorske aranžmane s kompanijama iz Abu Dhabija evidentirao 1,121 milijardu eura prihoda. Prema nalazu komisije, sami sponzori osigurali su tek 140,75 milijuna. Preostalih 980,46 milijuna eura zapravo je dolazilo od ADUG-a, odnosno vlasničke strukture kluba. Drugim riječima, Manchester City na papiru je izgledao poput kluba koji vlastitom komercijalnom snagom stvara goleme prihode, dok je najveći dio tog novca zapravo dolazio od njegova vlasnika. A brojke su rasle nevjerojatnom brzinom.
Posebno se isticao ugovor s Etihadom. City je 2011. godine dogovorio desetogodišnji paket vrijedan do 472 milijuna eura, koji je u to vrijeme opisivan kao najveći sponzorski aranžman takve vrste u sportu. Paket nije obuhvaćao samo reklamu na dresu nego i prava na ime stadiona te druge komercijalne elemente. Samo dvije godine poslije vrijednost Etihadova sponzorstva procjenjivala se na približno 80 milijuna eura godišnje. Takve brojke izazivale su pozornost već u to vrijeme. City je bio tek nekoliko godina udaljen od razdoblja u kojem nije ni redovito nastupao u Ligi prvaka, a odjednom je u pojedinim kategorijama prijavljivao komercijalne i sponzorske prihode usporedive s onima Real Madrida, Manchester Uniteda i Barcelone, klubova koji su desetljećima gradili globalnu bazu navijača i komercijalnu vrijednost.
.jpg.webp.webp)
Naknadni zaključci komisije tim su sumnjama dali potpuno novu dimenziju. Nije, naime, bilo sporno samo tko je osiguravao novac. Komisija je zaključila i da vrijednosti pojedinih sponzorskih aranžmana nisu odgovarale realnoj tržišnoj vrijednosti prava koja je City prodavao. Razmjeri sustava posebno su vidljivi u posljednjim sezonama obuhvaćenima presudom. U sezoni 2017./18. City je prikazao 172 milijuna eura prihoda od tih sponzorskih ugovora. Prema nalazu komisije, sami sponzori platili su samo 13 milijuna, dok je preostalih 159 milijuna osigurao vlasnik. Sezonu ranije odnos je bio gotovo jednak: oko 13 milijuna eura od samih sponzora, a gotovo 154 milijuna od ADUG-a.
Takva konstrukcija imala je vrlo konkretan sportski učinak. Što je više novca prikazano kao legitimni prihod kluba, to je City imao više prostora za ulaganja u transfere i plaće, a da pritom na papiru ostane unutar financijskih ograničenja. A upravo su u tom razdoblju na Etihad počele stizati zvijezde koje će potpuno promijeniti odnos snaga u engleskom nogometu. Koliko bi povijest izgledala drukčije bez takve financijske moći pokušao je izračunati Midnite. Riječ je, dakako, o hipotetskom modelu, a ne o službenoj rekonstrukciji rezultata. Analitičari su sezonu po sezonu procijenili koji su igrači dovedeni novcem koji povezuju sa spornim financijskim aranžmanima, uklonili njihove prvenstvene golove i ponovno izračunali Cityjev broj bodova. Dobiveni rezultati prilično su brutalni.
Vratimo se nakratko u 2012. godinu i povijesnu sezonu za City, kada su nakon 44 godine ponovno proslavili naslov prvaka, i to na najdramatičniji mogući način. „Agüeroooo!“ odzvanjalo je sa zvučnika glasom komentatora Martina Tylera u 94. minuti, kada je Argentinac zabio gol za 3-2. Kada smo vas vratili 14 godina u prošlost, vrijeme je da se vratimo u sadašnjost. Zamislite da se to nikada nije dogodilo ili da sve to slavlje Građana, Agüera, Džeke i ekipe ništa nije vrijedilo jer je sve bilo izgrađeno na financijskom dopingu. To bi značilo da jedan od najslavnijih golova u povijesti Premier lige ništa nije značio. Bez Agüera, Edina Džeke, Samira Nasrija i drugih tadašnjih pojačanja City bi završio tek šesti sa 60 bodova. Prvak bi bio Manchester United.
Dvije godine poslije slika bi bila još dramatičnija. City je sezonu 2013./14. završio kao prvak s 86 bodova, no prema istom modelu, nakon uklanjanja igrača poput Fernandinha, Álvara Negreda i Jesúsa Navasa te ranije dovedenih pojačanja, pao bi na osmo mjesto s 51 bodom. Naslov bi pripao Liverpoolu. Najgori scenarij dolazi u sezoni 2015./16. Bez Kevina De Bruynea, Raheema Sterlinga, Nicolása Otamendija, Fabiana Delpha i niza prethodno dovedenih igrača, City bi prema toj računici sa stvarnih 66 pao na samo 38 bodova. Završio bi 18. i ispao iz Premier lige.
Ni rekordna Guardiolina sezona 2017./18., u kojoj je City osvojio nevjerojatnih 100 bodova, prema tom modelu ne bi imala sličan završetak. City bi imao samo 38 bodova, završio 17., dok bi Manchester United s 82 boda postao prvak. Posljedice bi se nastavile osjećati godinama. Liverpool bi osvojio naslov 2018./19., Manchester United 2020./21., Liverpool ponovno 2021./22., dok bi Arsenal prema istom modelu do naslova stigao 2023./24. Ukupna računica Midnitea možda najbolje ilustrira razmjere hipotetskog utjecaja: iz Cityjevih rezultata tijekom 17 sezona uklonjeno je 627 golova, a sedam naslova prvaka promijenilo bi vlasnika. United i Liverpool dobili bi po tri dodatna naslova, a Arsenal jedan.
Naravno, takav model ima jasna ograničenja. City bez tih igrača ne bi jednostavno nastupao s praznim mjestima u momčadi, nego bi dovodio druge nogometaše. Promijenili bi se tijekovi utakmica, taktika, treneri i čitav niz odluka koje je nemoguće matematički rekonstruirati. No računica vrlo plastično pokazuje koliko su golema ulaganja promijenila ne samo Manchester City nego i cijelu Premier ligu. Zbog toga pitanje kazne više nije samo pitanje koliko će milijuna eura City morati platiti.
David Ornstein, novinar The Athletica koji je prvi objavio vijest o presudi, naglasio je da je težina slučaja iznimna upravo zato što je neovisna komisija klub proglasila krivim za gotovo sve točke optužnice. Prema njegovoj procjeni, teško je očekivati blagu sankciju nakon presude takvih razmjera. Ako kazna bude proporcionalna utvrđenim prekršajima, Ornstein smatra da bi u pitanje mogao doći i sam status Manchester Cityja u Premier ligi. Još konkretniji bio je britanski sportski odvjetnik Paul Gilroy. Prema njegovu mišljenju, jedna od realnih mogućnosti jest golemo oduzimanje bodova, toliko veliko da bi City praktički bio osuđen na ispadanje iz lige. Komisija bi uz to mogla odrediti i dodatnu bodovnu kaznu koja bi klubu ostala „iznad glave“ za buduće razdoblje. No čak ni donošenje kazne ne znači nužno kraj slučaja.
Manchester City na raspolaganju ima žalbene mehanizme Premier lige, a pravnu bitku mogao bi pokušati nastaviti i izvan njezina sustava. Upravo zato Gilroy upozorava da konačna, pravomoćna odluka možda još dugo neće biti poznata. Na konstataciju da bi bilo dobro cijeli slučaj završiti do kraja aktualne sezone odgovorio je kako možda neće završiti ni sljedeće. Otišao je i korak dalje te ustvrdio da nije nemoguće da se pravna bitka protegne kroz idućih pet sezona.
Zbog svega toga nedjeljni Liverpool - Manchester City više nije samo utakmica dvaju klubova koji su posljednjih godina podijelili gotovo sve najveće engleske trofeje. Dok će se na travnjaku igrati za bodove, iznad Cityja visi pitanje mnogo veće od jednog derbija, jedne sezone ili jednog naslova. Haaland je u posljednjim izjavama prije derbija istaknuo da se svi igrači, stručni stožer i navijači moraju držati zajedno u ovim teškim vremenima.
Prvi test koliko će izdržati pod pritiskom bit će im dugogodišnji rival i pretendent na tron Liverpool. Navijači će zasigurno, u pravom engleskom navijačkom folkloru, smisliti i pjesmicu kojom će ismijavati City, ali to se neće događati samo na terenima najvećih rivala, nego i na svakom sljedećem na kojem će momčad Manchester Cityja gostovati u Engleskoj.