Beljo lovi 20+, zabio devet u zadnjih osam utakmica! Maksimir je postao njegovo dvorište

Toliko je bilo kritika na njegov račun, toliko upitnika je li Dinamo previše platio igrača njegovih kvaliteta. Trener Mario Kovačević u početku i nije znao kako se prema njemu postaviti, i kad je zabijao nije igrao više od 60-65 minuta, Dinamov trener mislio je, valjda, da mora razigrati sve napadače jednako. Jer, bio je tada u pucačkoj formi i Sandro Kulenović, pojavio se i Mounsef Bakrar pa i on počeo zabijati. I, u onoj jesenskoj krizi Modrih izgubio se i Dion Drena Beljo i postavio sve te upitnika iza svog imena.

Međutim, iz te je krize upravo on isplivao kao pobjednik, kao veliki dobitnik Dinamova preporoda. Promijenio je Beljo 'govor tijela', koji mu se često spočitavao, igra s osmijehom na licu, drugačije se kreće. I zabija, što je za napadača, za 'devetku' poput njega i najvažnije. Jer, zato je doveden, zato ga je Dinamo platio oko šest milijuna eura. Ne četiri, već će to biti sigurno šest, ako ne i više, ako se ispune baš svi bonusi. A s obzirom da je već zabio 17 golova ove sezone, 12 u HNL-u, četiri u Europi i jedan u Kupu, svi će bonusi uskoro vjerojatno i biti ispunjeni. Beljo je takav karakter, gladan igre, gladan golova i pobjeda. Jer, baš je to bio razlog zašto je došao u Dinamo. Teško je podnosio obećanja bez pokrića i nejasnu situaciju u Augsburgu, vidio je Dinamo kao priliku da konačno odskoči tamo gdje su mu predviđali. Pa i do reprezentacije, opet. Ako se poklopi, ako ga izbornik vidi u svojim planovima.

Kao starter nije zabio samo Rijeci

No, kako prvi 'klik' s Dinamom, s idejom trenera Kovačevića nije bio najsjajniji, tako je i Beljina startna forma uskoro počela padati. Ne voli nitko, ali napadači pogotovo kad ih trener mijenja nakon sat vremena, kad im, na neki način, ne vjeruje do kraja. K tome niti Dinamova igra nije bila podređena njemu, lopte su rijetko dolazile do njega, s krila ili kroz sredinu, Dinamo je igrao i funkcionirao drugačije. No, onda se nešto ipak počelo mijenjati. Prelomio je Kovačević da je Beljo 'taj', da najskuplji igrač u povijesti kluba mora biti i prvi napadač i da će odsad tako i biti. Kazao je kasnije Dinamov trener da je pričao s Beljom, da nesporazuma više nema, a kad je i sam Beljo vidio da mu se u Dinamu vjeruje, da su ga i trener u suigrač 'pohvatali' i da razumiju njegove poglede na nogomet, tada je ova priča krenula ponovno uzlaznom putanjom. I, u zadnjih osam utakmica zabio je DDB čak devet golova. S time da u tih osam nije zabio samo Rijeci na Rujevici te Midtjyllandu u Danskoj. Još k tome, u Herningu je ušao s klupe umjesto Sandra Kulenovića i bio na terenu samo zadnjih pola sata. Dakle, u svakoj utakmici u kojoj je Dinamo zabio barem pogodak u tom razdoblju, Beljo je bio strijelac. Dva gola Slavenu Belupu i jedan Lokomotivi na kraju jeseni, potom dva FCSB-u, dva Vukovaru te po jedan Osijeku i Istri. Ako tome dodamo da su mu poništeni pogoci, protiv Hajduka zbog onog spornog faula Bennacera u začetku akcije, te još i u Osijeku zbog dvojbenog zaleđa, onda je jasno da su brojke mogle biti i bolje. Protiv Istre je bio i asistent Vidoviću za Dinamov četvrti gol.

Petković i Soudani nisu uspjeli

Iako nikad ne priča o broju pogodaka, koji želi zabiti, nije tajna da je 20 'komada' ove sezone granica koju Beljo želi preskočiti. Naime, 20 je zabio u sezoni 2021./22. u dresu Istre 1961, kad je 15 golova isporučio u HNL-u i još pet u Kupu. Želi nadmašiti tu sezonu, a i 20 jest neka donja granica, koja bi Dinamovim napadačima trebala biti cilj. Lani je, recimo, Sandro Kulenović zabio 22 u svim natjecanjima, a u zadnjih 12-13 godina preskakali su je Duje Čop, koji je u sezoni 2013./14. zabio čak 33 pogotka, godinu kasnije Angelo Henriquez zabio je 29., u sezoni 2016./17. Armin Hodžić bio je strijelac 21 gola, Mislav Oršić čak je triput došao do 20+, tri sezone zaredom: u sezoni 2019./20. zabio je 21 gol, sezonu kasnije 24 pa onda 20... Bruno Petković i Soudani, primjerice, nikad nisu uspjeli dosegnuti 20.