I. SučićĐalović je dobio što je tražio, Fruku je ‘vrime’, a Armada je preselila Koprivnicu u Južnu Ameriku
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 15.05.25. | 08:01
Rijeka je u boljoj poziciji nego što je bila prije početka utakmice, dok će Farmaceuti sada na ‘dvotjedni odmor’ prije uzvrata i za njih možda i najvažnije utakmice u povijesti kluba
Đalović sit, snovi na broju. Do kraja riječke sezone ostalo je još 270 minuta, a nakon prve utakmice finala Kupa u Koprivnici (1-1), situacija je sljedeća: Riječani s remijem mogu biti zadovoljniji nego domaćini, nitko se uoči Rijekine utakmice sezone na Poljudu nije ozlijedio, a Toni Fruk igra kao da je na misiji. Iako je utakmica završila 1-1 i iako pravilo gola u gostima više ne vrijedi, Rijeka je u 'prvom poluvremenu' ipak ‘bolje prošla’. Isto tako, dobra stvar po goste s Kvarnera je što je Slaven odigrao blizu svojeg maksimuma, dok je Đalovićeva momčad samo jednom prije spavanja prolistala skriptu pa napisala ispit za ocjenu dobar. Što će tek biti kada zaista budu učili...
Utakmicu u Koprivnici, kao i cijelu ovu Rijekinu sezonu, obilježio je Toni Fruk. Koji već neko vrijeme na hrvatskim travnjacima izgleda kao strano tijelo. Ove sezone navigira Rijekin brod prema luci u kojoj se nalaze dva trofeja, s tim da su baš njegovi trenuci inspiracije najzaslužniji zašto u ovom trenutku imaju veću šansu do slobodnog veza stići prije svoje konkurencije. Protiv Neretvanca (3-1) i Bednje (3-0) nije iskočio u prvi plan, ali kad su na raspored stigle nešto krupnije ribe, Rijekin Maestro kratko je rekao svojim suigračima ‘ja’. I da, on je taj koji ove sezone leti, koji puca, koji pokreće i sve kontrolira. Gol kojeg je postigao zapravo je samo jedna slatka trešnjica na vrhu njegovog čokoladnog frapea s kojim je odlučio zasladiti sve navijače Rijeke. No, onaj tunel Kovačiću, odlučnost kod udarca, kirurška preciznost... To je taj slatki užitak koji svim nogometnim sladokuscima stvara zazubice.
Za razliku od prošle sezone, kad je s ne pretjerano velikim brojem svojih sadašnjih suigrača zamalo ostao ‘kratak’, Fruku je sada idealno ‘vrime’ da se prvo na Poljudu, a onda i dvaput zaredom protiv Slavena na Rujevici, Rijeci osigura duplu krunu. I da onda njegovo ime na listi najzaslužnijih za to ostvarenje stoji na prvom, drugom i trećem mjestu. Barem što se tiče ove završnice sezone u kojoj se lome sva koplja. Da ne bi bilo zabune, Fruk bi u takvom ishodu sezone sigurno pobrao najviše (zasluženih) hvalospjeva, premda se ne može reći da je sve sam napravio. Igrao se nogomet i u prvom dijelu sezone, baš kao što nije sve ni ‘samo’ zabiti pogodak.
A najbolja potvrda te teze ima svoje ime i prezime – Lindon Selahi. Opet je Albanac, koji ovog ljeta definitivno odlazi iz Rijeke, odigrao sjajnu utakmicu. Naročito u prvom dijelu kad je na trenutke izgledao kao Napolijev Lobotka. Dojam je da Selahi u Rijeci ima idealan dom i u HNL-u idealnu ligu, ali njegova velika želja je da se sljedeće sezone oproba pod nekim malo blještavijim reflektorima. I - slagali se navijači s njim ili ne - na tome mu ne mogu zamjeriti.
Nadalje, uz Fruka i Selahija, ove srijede je u Koprivnici briljirala i Armada. Doduše, nije to bila izvedba za pet plus, one baklje u terenu su bile potpuno nepotrebne, ali sve ostalo, od pjesme, ritma, trube... Navijači Rijeke su Koprivnicu na dva sata pretvorili u Buenos Aires, a Ivan Kušek Apaš u La Bomboneru. Još da su umjesto s bijelim zastavama mahali sa žutim, doživljaj bi bio kompletan, ali ni ovako nisu bili daleko.
Rijeku za vikend očekuje novo teško gostovanje, dok bi Farmaceutima bilo najpametnije da apsolutno sve u naredna dva tjedna podrede drugoj utakmici finala Kupa. Možda to nije skroz sportski način razmišljanja, ali je zato 100 posto legitiman. I razumljiv iz njihove perspektive. Neki će reći da je Europa novac, budućnost i garancija boljeg života, ali trofeji ostaju za sva vremena. I klub kao što je Slaven jednog sigurno zaslužuje imati. Ove ili u nekoj od godina koje nam dolaze, vidjet ćemo, ali svakako zaslužuje.
U četvrtak Riječani moraju odraditi ekspresnu regeneraciju te sav svoj fokus prebaciti na utakmicu protiv Hajduka. Koji je ranjen, ali je svejedno prilično opasan. Gattusu sigurno ne bi bilo ništa draže nego da se pobjedom u Jadranskom derbiju oprosti od Poljuda, dok je za Rijeku ovaj ogled možda i najvažniji u novijoj povijesti kluba koje su igrali protiv Hajduka. Iako su Splićani ‘potonuli’, majstori kao što su Livaja i Rakitić s jednim potezom mogu riješiti pitanje pobjednika. Puštanje kako Dinamo ne bi osvojio naslov? Ljudi, budimo ozbiljni...
