Oklahoma i Minnesota pod skenerom: OKC ima mladost i MVP-a, Wolvesi mentalnu čvrstinu

U nastavku teksta donosimo tri stvari zbog kojih bi Oklahoma, odnosno Minnesota, mogla odnijeti pobjedu u finalu.

U zapadnom finalu, prednos je, a slažu se s tim i brojni stručnjaci, na stranu OKC-a. Radi se o momčadi koju je preko pametnih razmjena i sakupljanja pickova, pažljivo zidao mastermind ovog projekta ,sportski direktor Sam Presti. Nakon što je pod isti krov doveo veliku količinu talenta, Presti je morao malo pričekati da ti mladići prikupe vrijedno iskustvo, da odrastu, pa da jezgru nadopuni iskusnijim igračima i puzlama koje nedostaju. Tijekom ove sezone, stvari su se, konačno – posložile.

1. Mladost

OKC je zabilježio ukupno najbolji omjer NBA lige sa 68 pobjeda i 14 poraza, u svojim redovima imaju vrlo vjerojatno novog MVP-a Asocijacije, Shaija Gilgeousa-Alexandera, kojeg okružuju komplementarni igrači. Jalen Williams, Lu Dort, Chet Holmgren, dva Isaiaha, Hartenstein i Joe – sve su redom igrači do 27 godina starosti. Najstariji igrač na rosteru je 31-godišnji Alex Caruso, a ako ste pogledali koju utakmicu OKC-a ove sezone, onda znate s kakvom energijom igra 'veteran' ove momčadi.

Mladost bi, dakle, mogla biti prednost Oklahome u ovom match-upu protiv Wolvesa. Vidjeli smo to i u sedmoj utakmici protiv Denvera, kada je Caruso predvodio svoje mlađe suigrače koji su zdušno prihvatili njegov energičan pristup i na kraju ritmom i tempom dotukli umorno i ozlijeđeno društvo iz Denvera.

2. Obrana

Svojim agresivnim pritiskom na loptu i sjajnim 'braničima' na perimetru, OKC je mnogim momčadima radio velike probleme u organizaciji napada. Caruso i Dort su predvodnici obrambene udruge Oklahome koja svojim pokretljivim nogama, brzim rukama i pravovremenim rotacijama tjera protivnika na velik broj izgubljenih lopti, štoviše, predvode ligu u toj kategoriji. Oklahoma protivnika tjera na rekordno visokih 16,9 posto turnovera. Pogotovo kada trener Mark Daigenault odluči igrati s pet malih koji ponekad djeluju kao da ih je deset na parketu, a ne pet. Pogledajte samo što su radili Nikoli Jokiću – svaki puta kada bi lopta nekako došla do srpskog centra u reketu, igrači OKC-a bi se poput mrava lijepili za njega, tjerajući ga na izbacivanje lopte van.

3. Shai Gilgeous-Alexander

Tijekom cijele sezone vodila se ljuta bitka, ponajviše medijska, oko toga tko zaslužuje epitet MVP-a, Shai ili Jokić. Asocijacija je vjerojatno čekala rasplet njihovog međusobnog nadmetanja, pa će ovih dana objaviti tko je, po njima, najbolji igrač u ligi. Prema svemu sudeći, to bi trebao biti Oklahomin Kanađani. Želi li tu titulu potvrditi djelima, da ne ostane mrtvo slovo na papiru, onda će Gilgeous-Alexander morati odvući svoju momčad do velikog finala. Veliki igrači rješavaju velike utakmice, pa iako mu je ovo prvi dolazak u finale, Shai je ima dovoljno utakmica u nogama da se izbori s pritiskom koji će ga neusmnjivo tamo dočekati. Najbolji su njabolji kada je najpotrebnije, a Shai je ove sezone pokazao da je dignuo svoju košarku na novi, MVP nivo. Na kraju, kada zakažu sve trensrek sheme i ideje, onda se sve svodi na onog tko ima najboljeg usvojim redovima. OKC ga ima, ali za sada, tek na papiru.

OKC je, dakle, favorit. Ali bili su to i Lakersi, pa su ih Wolvesi umalo pomeli s parketa. Chris Finch u rukama ima trvdoglavu skupinu.

Alonzo Adams-Imagn Images

1. Visina i dužina

Jedna od velikih prednosti OKC-a jest dužina klupe, ali i razne napadačke opcije. U teoriji, kada Shai zapne, ili se na njega koncentrira većina protivničke obrane, nije da Finchu ponestane opcija. Recimo, Williams ne igra baš najbolje doigravanje i kod njega je jasan prostor za napredak. Tu je i dugi dvojac Holmgre – Hartenstein koji također nudi različite napadačke varijante. No, Wolvesi imaju odgovor na sve to. Od Anthonyja Edwardsa do Jadena McDanielsa, do Rudyja Goberta, Minnesota ima dovoljno visoka i duga tijela da stvori probleme protivničkom napadu.

Wolvesi mogu mečirati glavnini toga što OKC baci u njihovom smjeru i to će morati znati iskoristiti. Jedan od načina je da odnesu bitku pod koševima. Najjednostavniji način za to je da ostave Goberta na parketu, ali onda će morati biti klinički precizni na drugoj strani parketa. Jer OKC ima dovoljno brzine i vještine, da ili ulazima ili vanjskim šutom riješe 'problem' Goberta na picku.

2. Kontrola lopte

Jedini put kada je Minnesota doživjela teško stradavanje od Oklahome bilo je na Staru godinu, kada su WOlvesi imali čak 24 izgubljene lopte, što je OKC-u donijelo 31 poen. Trener Finch neprestano naglašava važnost čuvanja lopte protiv Thundera, a što su njegovi igrači korektno odrađivali u tri preostala međusobna dvoboja s OKC-em. Ranije smo izdvojili podatak o OKC-evom pritisku na loptu, a u majstorici protiv Denvera su Daigneaultovi igrači 'iznudili' čak osam izgubljenih lopti Nuggetsa u drugoj četvrtini u kojoj su i započeli svoj pobjednički preokret.

Minnesotina obrana mogla bi prouzročiti kaos u igri pet na pet, ali morat će imati munjeivtu obrambenu tranziciju, kako bi uštopali lake poene OKC-a.

3. Trica

Minnesota mora odnijeti pobjedu u tricaškom dijelu. Wolvesi su bili peta momčad po pogođenim tricama (15) u sezoni, dok je Oklahoma bila odmah do njih. Stoga, Fincheve trupe će morati početi puno bolje šutirati nego što je to bilo do sada u doigravanju. Ako uspiju svesti OKC na igru pet na pet, onda će šutevi izvana morati početi prolaziti kroz koš. U suprotnom, Minnesota se neće najbolje provesti.

Edwards je pokazao da može zabiti kad i koliko treba, sjajan playoff napadački igra Julius Randle, na bljeskove se pokazao i McDaniels, ali sada će u brzinu više morati ubaciti i Mike Conley, Naz Reid i Donte DiVincenzo.

Jesse Johnson-Imagn Images

Prognoza:

Oklahoma u šest