Nepostojeća vizija izbornika i Saveza

Nakon još jednog u nizu brojnih posrtaja, razočaranja i debakla, ponovno se danima raspravlja gdje je to hrvatska košarka pogriješila i zašto nas, nakon Nizozemske i Rumunjske, pobjeđuje i Poljska. Grozni su to i vrlo bolni porazi, a svi su stigli u manje od godinu dana. Da zagrebemo dalje u povijest, situacija bi bila još gora.

Dugogodišnji nemar unutar HKS-a, mlađe reprezentacije u kojima su se na trenerske funkcije postavljali ljudi sa malo ili nimalo trenerskih referenci, kao i često pozivanje igrača kojima u reprezentaciji nije bilo mjesto, sve je to dio slagalice o propadanju hrvatske košarke. Pored svega, ne smijemo zaboraviti niti na sramotno ponašanje hrvatskih klubova prema domaćim talentima. Maćehinski odnos u kojem je uvijek bolje forsirati preplaćene strance, najčešće Amerikance koji ne opravdavaju uloženo, obilo nam se u glavu. To se posebno odnosi na naše klubove iz regionalne lige, koji su najviše zakazali s igračkim odgojem mladih igrača.

No, uz sve to, u aktualnim kvalifikacijama imamo još jedan problem. Nedostatak ikakve konstante u selekciji. Hrvatska je u ovim kvalifikacijama u svega osam utakmica isprobala čak 28 igrača, što je suludo visoka brojka. Da stvar bude gora, za svaki novi ciklus od dvije utakmice, roster se u značajnoj mjeri promijenio. Pogledajmo kako se to mijenjao sastav Hrvatske u zadnjih 10 mjeseci.

12 igrača za prvi ciklus (poraz od Nizozemska i italije): Mavra, Krušlin, Katić, Sobin, Mustapić, Bošnjak, Barać, Bilan, Ramljak, Božić, Šakić, Planinić

12 igrača za drugom ciklus (poraz od Rumunjske i pobjeda protiv Nizozemske): Uljarević, Perić, Krušlin, Pilepić, Žorić, Planinić, Bilan, Buva, Mavra, Babić, Šakić, Delaš.

U odnosu na prvi ciklus imamo sedam novih igrača.

12 igrača u trećem ciklusu (pobjede protiv Italije i Rumunjske): Kalajžić, Krušlin, Mustapić, Šarić, Zubčić, Planinić, Babić, Ramljak, Stipčević, Šakić, Zubac, Bogdanović.

Ovdje imamo čak osam igračkih promjena, uz zamjenu na trenrskoj poziciji gdje je Dražen Anzulović zamijenio Ivicu Skelina.

Što se nedavno odigranog ciklusa tiče, poraze protiv Litve i Poljske potpisalo je ovih 12 igrača: Stipčević, Perić, Kalajžić, Simon, Mustapić, Šarić, Bilinovac, Zubčić, Ramljak, Zubac, Žižić, Bogdanović.

Tu smo imali četiri promjene u odnosu na lipanjski ciklus kvalifikacija.

Sami pogled na ovoliki broj promjena, kako igračke tako i trenerske postave, jasno ukazuje na nedostatak bilo kakve vizije i smjera razvoja hrvatske reprezentacije. Nijedan trener ne bi mogao stvarati igru da svake dvije utakmice promjeni pola rostera, ako ne i više. Osim toga, svi se toliko kunu u naše mlade igrače, a onda doživimo jednu lakrdiju da Mate Kalajžić, najbolji igrač U-20 selekcije Hrvatske koja je druga u Europi, grije klupu dok Rok Stipčević i Josip Bilinovac svojim partijama do ludila dovode hrvatske navijače. Pritom valja napomenuti da se radi o igračima od 32 odnosno 28 godina, dakle oni su svoj maksimum dosegnuli, ako već nije i prošao. Umjesto da guramo ono što vrijedi od hrvatske mladosti, u poraz nas vode igrači za koje unaprijed znamo da jednostavno ne mogu donijeti nikakvu prevagu na ovoj razini. Naravno, njima hvala što se odazivaju i daju sve od sebe, ali nažalost kvalitetom ne mogu ispratiti ono što se od njih traži.

Istovremeno, uz Kalajžića koji dodaje ručnike i gubi vrijeme na rubu klupe, Karlo Uljarević igra pripremne turnire u dresu Cibone. Podsjetimo, Uljarević je bio jedan od rijetkih koji je u trećem ciklusu zaslužio prolaznu ocjenu. Bio je pravo osvježenje u dvobojima protiv Rumunjske i Nizozemske u Zadru, ali od tada je nestao sa mape.

Slučajevi ove dvojice talentiranih playmakera velika su sramota i propust izbornika Dražena Anzulovića. Uz ovakvo zapostavljanje najboljih mladih igrača na kritičnoj poziciji playmakera, nećemo baš nikada napredovati, a listi poraza od košarkaških liliputanaca poput Nizozemske i Rumunjske, uskoro ćemo pridodati još poneke košarkaške „velesile“ koje smo nekad doživljavali kao trećerazredne momčadi. Danas je situacija daleko promijenjena. Ozbiljne reprezentacije Hrvatsku više ne doživljavaju kao prijetnju u borbi za medalje, a dno koje Hrvatska dotiče svakom je utakmicom sve dublje i konačan pad se još uvijek ne nazire. Ako kod Dražena Anzulovića i čelnih ljudi u Savezu ne dođe do velikog otriježnjenja, ovakvo sramoćenje, a porazi od Nizozemske i Rumunjske to svakako jesu, bit će sve češći.

(foto: Pixsell)