NBA Draft 2020: Perjanica blesavog oca, njegov kolega iz školske klupe, Vujčičev pulen, reinkarnacija Bama Adebaya ili novi adut Klutch Sportsa?
Vrijeme Čitanja: 19min | sub. 14.11.20. | 23:57
U srijedu ćemo ispratiti konačno dočekani NBA Draft 2020., a dodatno vrijeme od skoro pet mjeseci odgode nije nikome pomoglo da se situacija iskristalizira. Baš naprotiv, nitko ne može staviti veliku lovu na to čije će ime prvo biti pročitano.
Zvuči gotovo nevjerojatno da nova NBA sezona počinje za malo preko mjesec dana. U tom kratkom vremenu se puno toga treba strpati, prije svega NBA Draft i free agency.
Naravno, neke stavke standardnog NBA kalendara u ovoj iščašenoj godini morat će biti izostavljene, poput Ljetne lige i kampova u punom svom obujmu. To ukratko znači da će prvaci ovogodišnje, ionako po predviđanjima talentom oskudnije Draft klase, dosta moguće u prvim tjednima regularne sezone izgledati neprilagođeno, izgubljeno, šokirano. Svakako više nego je to uobičajeno.
Draft je na rasporedu 18. studenog i održat će se u ograničenim, pandemijskim uvjetima. ESPN sjedište u Bristolu u državi Connecticut uživo će ugostiti samo određene NBA prospekte kao i osoblje lige, a isto poprište bila je centralna lokacija NFL Drafta održanog u travnju ove godine.
Ove godine prisutan je velik broj varijabli koje su još nepoznanica zbog čega je skautima, generalnim menadžerima, trenerima kao i trenerskom staffu, te općenito svakom uključenom u zastupanje jedne NBA organizacija prilikom Drafta i biranje igrača, znatno otežan posao. Pobrojimo neke:
- Ogromna pauza. U dobroj mjeri je nepoznato što su igrači prijavljeni na draft u međuvremenu radili, odnosno kako su održavali formu, jesu li mentalno i psihički na istoj razini. Ipak se radi o mladim ljudima.
- Otkazana NCAA završnica (March Madness), na kojem velik broj igrača, pogotovo onih iz srednjeg doma, na prijelazu projekcija iz druge u prve rundu, ''kupuju'' viša mjesta svojim izvedbama.
- Otkazane nacionalne i kontinentalne lige – jasno, najviše tu mislimo na Europu. S napomenom da su one ipak u novoj sezoni nastavljene, te već brojimo između pet i deset kola Eurolige, ACB lige, VTB lige, turske Superlige, itd. No velik broj prospekata se nije vratio momčadima već se intenzivno pripremaju za Dtaft.
- Draft Combine održan u puno drukčijim uvjetima, putem snimljenih materijale, ali bez neposrednog, živog kontakta. I razgovori s igračima su obavljani preko video-linkova.
- Nepoznanice u ''vlastitom dvorištu''. GM-ovi zapravo imaju puno teži zadatak jer ni sami ne znaju dobro u kakvom im je stanju momčad i što zapravo trebaju, barem ne u onoj mjeri u kolikoj bi u standardnim uvjetima. Ljetna liga nije održana, s obzirom da joj je standardni termin nakon Drafta, a nije se išlo za time da se ugura na ovaj ili onaj način.
Uostalom, jedan zaposlenik lige je legendarnom analitičaru Johnu Hollingeru rekao:
„Ne sjećam se Drafta s ovoliko malo informacija o igračima.“
Ne treba, stoga, čuditi ako ovaj Draft generira neka velika iznenađenja, kako na sam njegov dan, tako i u godinama nakon njega (npr. da uvjerljivo najbolji igrač ispadne onaj izabran kao 22.). Pogotovo jer se, kao što se već ponavlja mjesecima, nije prisutan niti jedan talent koji debelo odskače iznad ostalih.
No postoji jedan čije ime, sveukupno gledano, odskače po mnogo faktora. Naravno, mislimo na LaMela Balla, no to po čemu odskače je uglavnom hype vezan uz njegovo ime. Iako, ne treba griješti dušu, dobrim dijelom je u taj hype ugrađen upravo čisti košarkaški talent.
„Ako pričamo o talentu, on ga ima daleko najviše od nas trojice. Nas dvojica nismo ni blizu.“, rekao je najstariji Ball brat, Lonzo (koji će u ući u svoju četvrtu NBA sezonu), za najmlađeg LaMela.
Kroz oduženu sezonu mockovi su previše varirali po pitanju procjena mjesta odabira igrača, no zadnji preferiraju upravo LaMela na prvom mjestu, iako se priča da nije baš oduševio na intervjuima. No s obzirom na prisutne informacije da Minnesota Timberwolvesi NE IDU ni u kakav rebuilding, već se spremaju za kompetitivnu sezonu u kojoj će napadati doigravanje, vjerojatno je Ball od prospekata najlogičniji izbor. S obzirom na trenutnu spremnost za NBA košarku, te s druge strane, na konfiguraciju rostera Ryana Saundersa. Uostalom, dosadašnji favoriti za broj jedan, James Wiseman i Anthony Edwards, u minulom razdoblju nisu, iz očiglednih razloga, imali priliku ''nabildati'' svoje šanse jer jednostavno nisu igrali. S druge strane, najmlađi Ball nastupajući u australskoj NBL izgurao je na vidjelo je popriličnu dozu sirovog košarkaškog talenta.
No da ne bude zabune, kad se priča o LaMelu, sigurno je da se radi o ''mačku u vreći'' jer je ovdje riječ o košarkašu s izrazitim vrlinama ali i izrazitim mana kad su u pitanju igračke karakteristike. Dečko je visok 203 s rasponom ruku 208 centimetara, što su nevjerojatne dimenzije za razigravača. Ono što najviše plijeni kod njega jest nevjerojatan razigravački talent, vizija terena i kreativna mašta koja tjera da se sport, što je košarka, lako zamjeni za umjetnost.
Kontrola lopte i načini na koje ju može provući do suigrača, slažu se mnogi, rijetko je viđena do sada. Barem kad je u pitanju profesionalna košarka, a ne And1 Mixtape. Stoga je očigledno da ovdje pričamo o potencijalnom brendu košarke kao sporta, samo ako LaMelo bude ispravno usmjeravan u karijeri.
Ball je ambidekster, viši je od 99 posto potencijalnih čuvara što mu daje dodatnu prednost kod uočavanja zbivanja na parketu, a njegovi nedostaci u igri nisu stvar njegovih objektivnih ograničenja, nego više nadoknadivih zaostataka iz prošlosti koje naknadno uzgojenim ljudskim odlikama i onima radne etike itekako može pokrpati. I više od toga.
Na drugom kraju terena ima jako puno posla. Skauting odaje da je dosta loš u branjenju pick and rolla (pažnja mu luta između ballhandlera i screenera, što vrlo brzo biva eksploatirano), a i prečesto krivo procjenjuje mogućnost krađe zbog čeg također ispada. Njegova ispodprosječna obrana stvar je manjka koncetracije, volje, pa i razmaženosti ako hoćete. Od vrlo rane košarkaške dobi bio je tretiran kao poseban, ''izabrani'' (a takvi ''ne moraju igrati obranu'') no nađe li snage da sâm sebi razluči kako u NBA počinje ispočetka i da je primoran grindati kao i svi ostali, LaMelo Ball može postati superstar.
Tek se u Illawara Hawksima (gdje je igrao s Aaronom Brooksom, NBA MIP-om 2010.) u potpunosti mogao posvetiti košarci, bez prtljage poluludog oca, a u NBL-u je ubilježio vrlo dobre prosjeke od 17 poena, 7.4 skoka i 6.8 asistencija, što je jako dobar temelj za NBA ligu. Šut za tri mu je slabija strana, mehanika istog mu je (baš kao kod Lonza) pomalo neprirodna, a prosjek od 24.7 posto dovoljno govori o samoj njegovoj kvaliteti. Dobar dio ovog prosjeka otpada na poprilično lošu selekciju šuta.
To ostavlja pitanje je li Ball iole koristan kad je bez lopte, što je krucijalno pitanje bilo kojoj momčadi u kojoj neće biti primary ballhandler, a to bi – barem u rookie sezoni – bila svaka. Dobar je cutter, lijepo popunjava prazan, iskoristiv prostor, no šut je definitivno ono na čemu treba poraditi jer je i ovako velika NBA liga premala za još jednog Bena Simmonsa.
James Wiseman dugo je vremena uoči originalnog termina Drafta bio ''beton'' za prvi izbor. Nakon što je dobio suspenziju od NCAA na 12 utakmica (povodom toga što je njegova majka primila simboličan iznos od 11 i pol tisuća dolara od trenera Pennyja Hardawaya) Wiseman je odlučio napustiti sveučilište Memphis za koje je odigrao svega tri utakmice. Taj ishod ga je pogodio, doživljavao ga nepoštenim i njegov potez doimao se afektivnim, ali u tom trenutku ne previše kataklizmičnim. Draft se trebao održati za tek nešto više od pola godine, a Memphis je ionako bio upitan sudionik March Madnessa koji je trebao početi 17. ožujka, ali se, baš poput Drafta i svega živog u sportu u ovom razdoblju, nije održao.
Međutim, poradi dobro znanih i potpuno nepredviđenih okolnosti nadvili su se mnogi upitnici nad ovim 215 centimetara visokim centrom. Nedavno je dao do znanja kako ne želi u Timberwolvese, a razlog ima ime i prezime – Karl-Anthony Towns. Pošteno od mladog igrača koji je otvoreno rekao kako ne želi da mu status superstara suigrača stoji na putu igračkog razvoja, a analogno ovome, ni Wiseman nije tip igrača od nasušne potrebe Wolvesima. Plus, ovime se posredno ''nudi'' Warriorsima koji će, radi ''privatne'' verzije anomalije od sezone (svi najbolji igrači potgrani/napustili momčad), birati kao drugi. Bez obzira što je velika vjerojatnost da će ponovno biti jedna od najjačih momčadi na Zapadu.
Centri su već godinama poziv na oprez pri draftiranju, a razloge je opet najbolje navesti imenima i prezimenima: Greg Oden, Michael Olowokandi, Hasheem Thabeet, Darko Miličić, Kwame Brown... samo su neki od centara iz novije povijesti birani u na prva dva mjesta od kojih nije bilo ništa. Kruže informacije kako su Hornetsi u nasušnoj potrebi za centrom i da bi se, ako je ikako moguće, htjeli dočepati Wisemana – bilo tako da im padne do trećeg mjesta ili razmjenom.
Ovdje se radi o nevjerojatnom atleti s isto tako nevjerojatnim tijelom i potpuno je jasno da ima nadprosječnu moć kako završavanja na košu, tako i zaštite istog u vlastitom reketu. Može si kreirati sâm situaciju za poentiranje i ima dosta širok skill set. S druge strane, nije neki dodavač i to je dio igre u kojem bi trebao napredovati, a ono što je skaute najviše zabrinjavalo jest to što zna imati ''crne rupe'' i razdoblja kad kao da proklinje što se nalazi na terenu. Išli bi toliko daleko da je u njemu primjetan prstohvat Hassana Whitesidea.
Breaking: James Wiseman has left Memphis and will prepare for the 2020 NBA draft, he announced on his Instagram. pic.twitter.com/e1dwGFshzo
— SportsCenter (@SportsCenter) December 19, 2019
Prvi adut europske košarke jest Deni Avdija, no on dolazi kao netko tko je daleko od zaokruženog košarkaša u euroligaškom kontekstu. Čak nije bio niti jedan od stožernih igrača Maccabija: u krnjoj sezoni 19/20 za nešto više od 14 minuta na parketu imao je prosjek od 4.0 poena, 2.6 skoka i 1.2 asistencije. Ne mogu svi biti Luka Dončič i osvojiti sve živo u Europi prije odlaska u NBA, no pretpostavka je da ovaj momak ima igračke karakteristike koje, ako se budu brusile prema očekivanjima, jako lijepo uliježu u NBA košarku.
To je prije svega činjenica da njegove fizikalije uz stil igre ispunjavaju zahtjeve bespozicijske košarke NBA koja iziskuje pokrivanja većeg broja različitih pozicija i uloga na parketu. Avdija donosi point forward aromu na roster, dobro surađuje sa suigračima, dobar je cutter i vidno darovan košarkaškim IQ-om. Ono što je pod znakom pitanja jest šut za tri (i kraću euroligašku je šutirao svega 27.7 posto), kao i mogućnost da u situacijama jedan na jedan, u izolaciji, kreira šut pokraj atletičnih obrambenih hijena u NBA. Ove karakteristike neodoljivo podsjećaju na skauting izvješće Darija Šarića, no na samo nekoliko pogleda jasno je da se ovdje radi o profinjenijem igraču, s boljom kontrolom lopte.
Otac ovog 206 centimenatara visokog igrača je Zufer Avdija, Goranac s Kosova koji je puno desetljeće nosio dres Crvene zvezde, a drugi dio karijere, onaj devedesetih, proveo je u Izraelu gdje je Deni rođen.
„Deni ima jedinstven talent i zato ide u NBA gdje mu je mjesto.“, rekao je Nikola Vujčić, sportski direktor i igračka legenda Maccabija.
Avdija, logično, nije uključen u momčad Maccabija ove sezone već naporno radi, a od završetka sezone uzeo je svega tjedan dana odmora.
Anthony Edwards od sve trojice igrača spominjana kao potencijalni prvi izbor, onaj je koji najviše odgovara arhetipu NBA superzvijezde. 196 visine sa 206 rasponom ruku (iako neki izvori tvrde i više), nativne pozicije dva/tri i već sad naznake potpuno zaokruženog napadačkog arsenala. Bolje rečeno košgeterskog. Čak i na samom tom polju ima prostora za napredak, točnije, previše koristi vanjski šut u odnosu na unutarnju igru.
Dečko ima tek 19, odradio je jednu sezonu na Georgia sveučilištu (ne Georgia State ili Georgia Tech) a u toj freshman godini imao je dobre brojke od 19.1 poena, 5.2 skoka i 2.8 asistencija, uz 40.2 posto šuta iz igre i 29.4 posto za tri poena. Iz ovoga je vidljivo da je prisutno jako puno prostora za napredak, no one and done je ipak dobar odabir za ovog igrača. Dovoljno mu je vidjeti tijelo u ovoj dobi i recimo samo da se neće previše zadržavati na onom dijelu rane karijere nabijanja mišićne mase poput velike većine ostalih vršnjaka.
Uostalom, nemaš više što tražiti van profesionalne košarke ako potpišeš za Klutch Sport, što je u današnjoj NBA skoro pa garancija uspjeha. Agencija koja je siva eminencija nedavnog naslova Lakersa očigledno ima velike planove s ovim igračem (kao i sa Tyreseom Maxeyem), a sâmog Draft dana vidjet ćemo je li ova akvizicija utjecala na to tko će ga izabrati, što ne bi bilo neuobičajeno.
Welcome @theantman05 !! #DraftClass2020 #Klutch pic.twitter.com/YBFkG0mthn
— Klutch Sports Group (@KlutchSports) June 28, 2020
Iz drugog plana u samo praskozorje Drafta prema vrhu se popeo Tyrese Haliburton. Radi se o još jednom organizatoru igre dobre visine (196) i još boljeg raspona ruku (čak 212), uz Kiru Lewisa (također projiciranog za izbor prve runde) osvojio zlato na U-19 Svjetskom prvenstvu prošle godine u Grčkoj, dvije je godine proveo na Iowa State sveučilištu.
Ima prilično ružan šut za tri. Puca s poda – ali ne kao Paul Pierce ili Luka Dončić, već baš ružan. Ali evo plot twista: Jako je precizan. U dvije sezone na sveučilištu ima 42.6 posto za tricu, a to se rijetko viđa. Pogotovo ako se ne radi o catch and shoot specijalistu već kreatoru (koji očigledno dosta šutira nakon driblinga).
Dečko je izniman radnik, u ovom košarkaškom vakuumu trenira tri puta dnevno (dva treninga s loptom i jedan u teretani), odličan dodavač i distributer te se možda pokaže u konačnici boljim floor generalom i od samog LaMela Balla. Razvidno je da se radi o sličnim tipovima igrača, a ako Ball ispadne propalitet, ova klasa ima Haliburtona kao ''rezervu''. Već je sad razvidna veća zrelost i strpljenje na parketu.
Ono što je problem jest činjenica da je možda previše orijentiran na razigravanje. U današnjoj NBA svakako mora biti asertivniji jer nitko ne želi gledati igrača s ovakvim potencijalom da postane tip igrača Rajona Ronda, no na tom je polju znatno napredovao u drugoj godini koledža. Jedan dodatni segment u kojem tek mora napredovati jest snaga. Još uvijek je lagan, mršuljav, a kao takvog će ga i bekovi prosječnih fizikalija u NBA otpuhati. Također, spomenuti mehanizam šutiranja trica bi mogao biti veliki problem među ''velikim dečkima''. Šut ide iz jako niske pozicije te je veoma jednostavan za blokiranje. Nisu neki od najubojitijih šutera lige (poput Davisa Bertansa ili Duncana Robinsona) bez razloga razvili ultrabrzu catch and shoot tehniku izbačaja bez spuštanja lopte na visinu kuka.
NBA: RT @NBATV: “He’s going to impact the locker room from day one.”
— NBA Fans (@nbadailyfans) November 13, 2020
Iowa State head coach Steve Prohm shares the impact Tyrese Haliburton can bring to an NBA roster. pic.twitter.com/vbLyHLcSx9
Srpski talent Aleksej Pokuševski jedan je od većih misterija ove klase. Potencijalno velika krađa, dečko jako dobrih fizikalija, no distancirao se od pre-Draft šušura, čak štoviše – za razliku od Maledona u ASVEL-u ili Avdije u Maccabiju, prijavljen je za svoj Olympiakos u novoj sezoni Eurolige. Neki ovo njegovo pritajenje tumače ne samo činjenicom što je u dalekoj Grčkoj i logističkim problemima prouzrokovanih pandemijom.
Naime, ako je vjerovati legendarnom Hollingeru, postoje određene indicije da se Pokuševski dogovorio s Oklahoma City Thunderom. S obzirom da biraju tek kao 25., špekulira se da ovim stealth modom nastoji osigurati da do tog mjesta bude na raspolaganju, između ostalog zbog čega je izignoriorao Combine.
Hollinger temelji šuškanja na činjenici da je agent Pokuševskog, Jason Ranne, bivši zaposlenik Thundera. Osim toga, ova momčad je poznata u ligi upravo po tom modus operandiju – dogovaranju s igračima i nalaganju da se ne pojavljuju na treninzima te drže podalje od očiju javnosti u razdoblju uoči Drafta. Što reći osim: Sam Presti. Čovjek koji se budi i liježe razmišljajući o mladim talentima i Draftu, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini.
Samim time, malo je poteže procijeniti pravi igrački plafon Pokuševskog. Na prvu, ne možemo da se ne sjetimo Nemanje Aleksandrova. Pod pretpostavkom (i nadom) da Aleksej neže doživjeti ozljedu koja će mu okončati zvjezdanu karijeru prije nego je uopće počela, moramo ustvrditi da se neka izvješća o ovom igraču čine kao predobra da bi bila istinita, odnosno da ga se vidi na djelu treba pričekati... nekoliko godina.
U redu, jest visok 214, to znamo. No ako se zaista radi o dečku koji ima igru licem prema košu beka (rukovanje loptom, jedan na jedan igra) te opravda već donekle ustaljen nadimak ''7-foot point guard'', mogli bi svjedočiti genezi velike, velike karijere. Denver Nuggetsi, koji biraju kao 22., sramežljivo su odavali ambiciju da izaberu mladog Srbina, a njima ne trebaju posebni dokazi o košarkaškom talentu igrača koji dolaze iz susjedne nam države. Osim dva spomenuta kluba, potencijala ovog još uvijek 18-godišnjaka su svjesni i Lakersi, Celticsi, Bucksi, Mavsi,...
O Onyeki Okongwuu tek se intenzivnije počeli pričati zadnjih tjedana. Uspoređuju ga s Bamom Adebayom, a ako je to radi polivalentnih obilježja jednog visokog igrača, za njega bi se mogle trgati mnoge momčadi. Potvrđeno jest da se radi o zaokruženom defenzivcu, a zna koji su primarni zahtjevi te vrste u današnje vrijeme, kad su visoki igrači u pitanju – kombinacija zaštite obruča i mobilnosti (sposobnost obrambenih rotacija), te barem dostatna razina lockdown obrane na perimetru, nakon što ga bek napadne u izolaciji kao posljedica preuzimanja (switcha).
Upitan od ESPN-a za najbolju kvalitetu koju odmah može donijeti nekoj NBA momčadi, kao iz topa odgovorio je:
„Iskreno, obrana. Jako mi je obrana važna u igri. Ne gledam samo napadačku igru. Mogu dobro štititi reket.“
Ako dodamo da se radi o dobrom finišeru u reketu, usporedba s Adebayom dobija dodatnu težinu. Zbrojivši sve, ovdje se možda radi o igraču koji će najviše biti u stanju pridonijeti od prve sekunde kad kroči na teren, možda čak u cijeloj klasi. Uknjižena visina mu je 207 s rasponom ruku od čak 218 centimetara, a baš kao i Edwards ili Wiseman, napušta sveučilište nakon jedne (nepotpunue) sezone. Statistika mu je dobra za freshmana, 16.2 + 8.6 + 1.1, uz 61.6 posto šuta iz igre.
Nedostaje mu šut za tri, opet, baš kao i Adebayu, no u NBA ligi današnjice ne bi bilo svjetsko čudo vidjeti visokog igrača koji je ''iz vedra neba'' počeo šutirati trice, i to dobro (Brook Lopez, Aaron Baynes, Marc Gasol, pa i LaMarcus Aldridge, koji je svoju ljubav prema midrangeu trebao povećati za još samo metar do metar i pol).
Fun fact: Okongwu je bivši suigrač LaMela Balla (i LiAngela) iz losanđeleške srednjoškolske momčadi Chino Hills, a postali su državnim prvacima Kalifornije 2016. Ono što su poslije njih (2018. i 2019.) osvajali dečki iz Sierra Canyon škole. Da, baš tu koju pohađaju Zaire Wade i Lebron ''Bronny'' James Jr. No Chino Nills je, barem za sad, ona koja će se moći pohvaliti s dva svoja učenika izabrana visoko u istoj Draft klasi.
Onyeka Okongwu compares himself to Bam Adebayo
— NBA Central (@TheNBACentral) November 13, 2020
"I just want to be a player like Bam . . . I want to be a player like Bam is."
(h/t @ChaseHughesNBCS) pic.twitter.com/WqC469OOGn
Kilian Hayes je još jedan europski predstavnik, igrač koji je sezonu 19/20 proveo u njemačkom Ulmu kod trenera, bivšeg dobro znanog rutinera na poziciji na kojoj upravo mladi Francuz ordinira. Riječ je o Jaki Lakoviču, a ako se Slovenac iti malo individiualno posvetio ovom 19-godišnjaku, znači da bi mogao kao razigravač sazrijeti prije nego se to predviđalo.
Etnički, Hayes je čisti Amerikanac, no odrastao u Francuskoj radi karijere oca DeRona. Prije Ulma bio je dvije sezone u Choletu, a košarka u Eurocupu za tako mladog igrača nije uopće nedostatan temelj. U ovom natjecanju krnje 19/20 sezone upisao je jako dobre prosjeke od 12.8 poena i 6.2 asistencije, s vrlo zadovoljavajućih 39 posto za tri poena. Zapravo odličnih, barem za igrača te dobi u natjecanju u kojem se svaka utakmica igra ''na nož''.
Lakovič je trener čije trening-sesije traju po tri do četiri sata, a Hayes je veliku odgovornost koju mu je Slovenac dao morao prihvatiti u hodu, bez obzira što se radi još o tinejdžeru:
„Trener mi kaže da prije treninga moram pojesti nešto jače od pahuljica, a ja ne znam ni jaja ispeći.“, rekao je Francuz potpuno iskreno.
Ali prema Lakovičevim riječima, mali Hayes se hrani izazovima i pritiskom. Upravo je to ono što bi ga moglo učiniti velikim košarkašem. U zadnje dvije godine ima 64 utakmice za dva kluba, i to u veoma kompetitivnom kontekstu, pogotovo za igrača ove dobi. Nema sumnje da spada u red ''plug-and-play'' prospekata u ovogodišnjoj klasi.
Poprilično kompletan razigravač već sad za europske pojmove, nema puno segmenata koje mora graditi od nule. Većinom se radi o skaliranju na NBA razinu u nadolazećim sezonama, bilo da se radi o fizikalijama, brzini, dodavanju, šutu.
Ovog combo beka uspoređuju sa Jamesom Hardenom. Ne zato što je ljevoruk, već jer su vidljivi slični elementi napadačke igre: crossover kroz noge, korištenje nesavršenosti ravnoteže ljudskog kretanja (tj onog protivnika), promjene smjera, pa čak i prepoznatljivi step-back za kreiranje prostora za šut. Istina je da treba dosta poraditi na korištenju desne ruke, bilo kod driblinga ili kod završavanja, no ono što je posebna priča kod ovog talenta jest razigravanje.
Bilo da se radi o kickout dodavanju, podvaljivanje lopte visokom igraču nakon pick and rolla, tranziciji, ili nečem četvrtom, ovaj dečko zaista ima dobar pregled događaja na terenu. Poradi li još na šutu za tri poena, bit će zaokružen triple-threat bek najkasnije do svoje treće sezone.
Obadiah ''Obi'' Toppin je još jedan energični visoki igrač koji je u jednom trenutku iz Top 5 projiciranih izbora izbacio Avdiju. Jedan je od rijetkih među zvijezdama u klasi koji se nalazi na rosteru momčadi koja je bila među favoritima za osvajanje NCAA nacionalnog prvaka, a za Dayton se to svakako moglo reći. Imao je snažne dvije sezone na ovoj školi, u drugoj je imao prosjek od okruglih 20 poena, a u ostalim kategorijama je ostvario napredak otprilike proporcionalan povećanju minuta.
Ono gdje je vidljiv napredak između dvije godine bio je u šutu za tri. Doduše, ne u samom postotku jer u prvoj nije praktički ni postojao uzorak, s obzirom da je pucao svega pola trice po utakmici. Nakon što je u drugoj to počeo (digao prosjek na 2.6 ispucanih), zabilježio je postotak od 39 posto, što je jako dobar temelj za karijeru modernog NBA visokog igrača.
Toppin je navršio 22 godine, a proveo samo dvije godine kompetitivno u NCAA. Razlog tome leži u činjenici da je prvu godinu koledža bio academically ineligible, odnosno ''akademski nekvalificiran''. To u prijevodu znači da nije ispunio minimalne uvjete ocjena na koledžu, kriterij koji se od 2016. podosta postrožio.
Eksplozivan zakucavač, zreo natjecatelj na najvišoj sveučilišnoj razini, a možda ovdje pričamo o igraču apsolutno najspremnijem da odmah pomogne rosteru u nasušnoj potrebi za većim brojem pobjeda u odnosu na prethodnu sezonu. No postavlja se pitanje koliki je njegov upside, ima li i koliko prostora za napredak, a skauti su zamijetili njegovu specifičnu anatomiju. Naime, Toppin ima visoke kukove (odnosno duže noge u odnosu na gornji dio tijela) te kao takav ime startni nedostatak u branjenju jedan na jedan i čvrstom stavu, kao i u lateralnoj brzini.
Toppin je FENOMENALAN visoki za pick igru i zamjetan je njegov naglašeni talent i razumijevanje ovog segmenta napoadačke igre. Osim toga, iznimno je skočan i razigravači neće morati puno prostora uočiti kako bi mu opravdano bacili lob dodavanje na zakucavanje. Odlično postavlja blokove, ima jako dobar tajming, a za svoju poziciju jako dobro zna spustiti loptu na pod. Što se obrane tiče, možda neće biti dobar lockdown branič, ali s ovim atleticizmom i duljinom može trčati na otvorene protivničke igrače, odgovorno izvršavajući rotacije i sprečavajući višak protivnika u napadu.
Najsvježije glasine sadrže informaciju kako se Cleveland Cavaliersi žele riješiti Kevina Lovea, te na to mjesto i za tu ulogu birati upravo domaćeg dečka Toppina na Draftu. Uz glasine o odlascima Drummonda te Tristana Thompsona, izgleda da se u najvećem gradu Ohia spremaju na potpuni rebuilding i čišćenje salary capa, no to je tema za drugi tekst.
Završit ćemo grupu od deset igrača Theom Maledononom, još jednim Francuzom. Visok je 194 centimetra, na ljeto je tek napunio 19 godina, a tako mlad je imao solidnu rolu u jakoj Euroligi igrajući za ASVEL. Nešto ispod 18 minuta i sedam i pol koševa u prosjeku uz 52.8 posto eFG-a odaje igrača koji, baš poput njegove ''razvikanije'' verzije Hayesa, nema straha čim ranije preuzeti odgovorne uloge u momčadi.
Učinak sa slobodnih bacanja je nešto gdje mora napredovati, 69 posto za plejmejkera je debelo premalo, no s obzirom da se priča o tome koliko je ovaj momak predan radu i treningu, nema sumnje da će to dovesti na pristojnu razinu od, idealno bi bilo, barem 80 posto. Zvezdan Mitrović, koji ga je trenirao dvije, napričao je koješta dobroga o ovom igraču, a izdvaja se to da se radi o inteligentnom mladiću koji brzo usvaja nove stvari i ne treba mu puno da ih implementira u igri.
Cijelo vrijeme od povratka sportskih aktivnosti Maledon je u Sjedinjenim Državama, radi na fizikalijama. Maledon na terenu izgleda veoma elegantno, koordinirano, primjetan je prirodni dar koordinacije kao stvoren za košarku i naprosto ga je užitak gledati na terenu.
DRAFT KAO VREMENSKA PROGNOZA
Cijela situacija u svijetu košarke prouzročila je, kao što smo već spominjali, dosta magle kad je u pitanju Draft. Mnoge organizacije tu vide svoju priliku za ''lov u mutnom'' te plodno tlo za poteze kojima će ostvariti prednost nad drugim, manje promućirnim konkurentima u ovom općem koasu, bilo time što će sami prepoznati prospekte koji drugi neće prije njih, bilo tradeovima na samom Draftu (za koje se većina analitičara slaže da će se svakako dogoditi.).
Druga bitna stvar jest ta da bi izbori na Draftu mogli ponuditi mali uvid, odnosno naznaku onoga što bi se moglo događati za vrijeme free agencyja i u razmjenama. Oni igrači koje će pojedine momčadi birati mogli bi odati koje svoje potrebe adresiraju, kakve su one uopće, jesu li svjesno propustili neke igrače kojima su mogli nadomjestiti očiglednu rupu u rosteru (iz razloga što će igrače za tu potrebu tražiti na tržištu) i ostala slična pitanja.
Sve u svemu, ova izvitoperena2020. na NBA planu se nije pokazala na koncu toliko lošom. Osigurala nam je u svom završetku zgusnuti kalendar i puno povoda za ''kafanske priče'', a u njenom krajnjem finišu – i samu košarku.
22. prosinac dočekat ćemo još uvijek vrući od igračkih transakcija, naklapanja o mogućnostima ove ili one momčadi i osupnuti ogromnom znatiželjom i žudnjom za NBA košarkom. Svi koji kalendarsku godinu dijele na ''NBA'' i ''ne-NBA'' razdoblje, znaju o čemu pričamo.