P. ZobecMijatovića 'muči' isti problem kao i prethodnike, a okršaj s Nijemcima reći će nam možemo li s teškašima
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 02.12.25. | 12:00
Hrvatska ima hiperinflaciju talenta na visokim pozicijama, dok je trend moderne košarka brza igra bekova, s naglaskom na tranziciju i šut
Dobiti Izrael u gostima, u kakvom god sastavu taj Izrael bio, nije mala stvar. Potvrda je to izborniku Tomici Mijatoviću, kormiralu ove generacije, da navodi navigira brod u dobrom smjeru. Nekoć bi se hrvatske nade, u ovakvim utakmicama, spektakularno razbile o stijene i potonule na tvrdo dno. To ne znači da u budućnosti neće biti takvih i sličnih potopa. Pa, većina aktualne selekcije je pod paskom Josipa Sesara odradila sjajan posao, kada je slomila Tursku u Turskoj, stigla do finala olimpijskog kvalifikacijskog turnira i pala u finalu protiv Grka u Grčkoj, a 'presudilo' joj je onih desetak minuta loše igre protiv BiH u Sarajevu, zbog kojih je po prvi puta u povijesti promašen Eurobasket.
Ali hrvatski navijač ima se čemu veseliti. Prvenstveno kada je riječ o Michaelu Ružiću, klincu koji je oduševio protiv Izraela kojemu je utrpao 23 poena uz devet skokova.
Znana je njegova priča: ime je dobio po Michaelu Jordanu i Michaelu Schumacheru, otac mu je Tomislav Ružić, bivši hrvatski košarkaški reprezentativac, a majka Barbara Jelić-Ružić, svojevremeno najbolja hrvatska odbojkašica, koja je tri puta bila proglašena i najboljom odbojkašicom svijeta, a stric Jurica je također ostvario košarkašku karijeru. Nije tu kraj sportskoj lozi; djed Ivica Jelić je bio jugoslavenski odbojkaški reprezentativac i izbornik hrvatskih odbojkašica, a i teta Vesna Jelić je igrala za odbojkašku selekciju.
Michael je sa 17 godina iz Zadra odletio u Španjolsku, gdje je potpisao za Joventut, u kojemu ima dva velika mentora. Prvi je Ante Tomić, koji i sa 38 godina igra na visokom nivovu i koji, s obzirom da dijeli poziciju s Michaelom, može udijeliti najbolji savjet. A tu je i Ricky Rubio, sjajni španjolski razigravač koji u Joventutu proživljava drugu mladost i koji u igri dva na dva može puno toga podučiti hrvatskog košarkaša.
Michael je, dakle, budućnost. I još jedan sjajan igrač na visokim pozicijama. To je blagoslov i prokletstvo za izbornika Mijatovića. Hrvatska i dalje najviše talenta ima upravo na pozicijama četiri i pet. Na aktualnom rosteru visoke pozicije su, osim Ružića, pokrivali Mario Hezonja, David Škara, Roko Prkačin, Danko Branković i Toni Nakić. Na ovo okupljanje nisu mogli doći naša tri NBA igrača, Ivica Zubac, Dario Šarić i Karlo Matković – redom igrači na visokim pozicijama, dok su tu još i Dario Drežnjak, Luka Šamanić i Ante Žižić (?), Andrija Jelavić, braća Ivišić… Shvaćate poantu.
Hrvatska ima hiperinflaciju talenta na visokim pozicijama, dok je trend moderne košarka brza igra bekova, s naglaskom na tranziciju i šut.
Rekao je Roko Ukić – koji je komentirao ogled s Izraelom, da se svi naši visoki igrači moraju zamisliti, s obzirom na Ružićevu igru, no trebat će dobro promisliti i Mijatović, koji će imati 'problem' koji su imali i njegovi prethodnici – kako od nukleusa kvalitete na unutarnjim pozicijama, sklopiti najbolju moguću momčad? Kako ih sve uklopiti u svoju ideju igre o brzoj i modernoj košarci, s agresivnim pritiskom na loptu, preuzimanja i tranziciju?
To je, međutim, pitanje za ljetne akcije. Prije toga se, u veljači i ožujku, treba 'pozabaviti' Nijemcima. Europski i svjetski prvak sigurno neće biti u najjačem sastavu, ali i takav je otpuhnuo Izrael s 20 poena razlike. Mijatović i njegovi izabranici su postavili dobre temelje za te okršaje. Prvi će biti u veljači, a hoće li to biti u Areni Zagreb, ili negdje drugdje, manje je bitno. Ovi dečki su zaslužili punu dvoranu. Pa da vidimo smijemo li uopće pomisliti na borbu s teškašima…
.jpg.webp.webp)