
Cibona, Zadar i Split na raskrižju - ABA liga ili Europa
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 16.06.25. | 10:07
Pred Cibonom je, dakle, velika odluka koja bi mogla imati i velike posljedice za hrvatsku košarku. Možda jedna od važnijih u posljednjih nekoliko godina. Dok stoji pred donošenjem te velike odluke, ako vam je kojim slučajem promaknulo, Cibona na svojim društvenim mrežama objavljuje puno bitnije stvari - razglednicu iz Zagreba, trg Kralja Tomislava te Glavni kolodvor u pozadini. Čisto da se stekne dojam ozbiljnosti koju situacija nalaže
Ovih dana pod Tornjem drže ključeve budućnosti hrvatske košarke. OK, 'ajde, možda situaciju ne treba toliko dramatično predstavljati, no istina nije toliko daleko od toga. Cibona, naime, važe o natjecanju koje će igrati iduće sezone, a zbog čega je trenutno zastoj na domaćoj i regionalnoj 'autocesti'. Vukovi su pred raskrižjem i gledaju u dvije table: prva je ona s natpisom ABA liga, do koje putuju žmirećki i oko koje nema nekih nedoumica: liga je besplatna, košarkaški podražaj jači nego u domaćem prvenstvu, a nudi dobro poznato okruženje.
Iako je, formalno, ispala iz ABA lige u dvomeču s ljubljanskom Ilirijom, Cibona će, kao jedno od najuglednijih imena, vrlo vjerojatno pronaći svoje mjesto u novom formatu lige: ABA će se širiti na 20 klubova, složenih u dvije konferencije u kojoj bi trebalo biti – ništa još nije službeno – 16 klubova iz protekle sezone uz dva koja su nastup izborila na parketu, Ilirija i Bosna te dva koja stižu uz kauciju, Cluj i Beč.
Vrhuška lige zna da joj je potrebna Cibona koja će onda ili platiti pozivnicu za igranje regionalnog natjecanja, ili će se pronaći način na koji će zagrebački klub nastupiti u natjecanju čiji je jedan od utemeljetelja. U to uopće ne treba sumnjati.
Druga 'tabla' pred kojom stoje Tomislav Šerić i njegovi čuveni investitori jest ona prašnjava i zapuštena, a na kojoj piše Europa. Tamo Cibone nema već neko vrijeme i čije bi igranje bilo sufinancirano od HKS-a koji godinama, javno i privatno, trubi protiv ABA lige, a koji je sada ipak konkretizirao svoj stav. Tako će se igranje Lige prvaka financirati s 400 tisuća eura, dok će se Fibin Eurokup subvencionirati s 250 tisuća eura. Ako znamo kakav je budžet Cibone, a on je, u suštini, nikakav, onda su ovo prilično ozbiljni novci s kojima se može računati.
Na istoj 'vagi' su i stala dva regionalaša – Zadar i Split koji također nisu donijeli odluku o tome gdje će igrati iduće sezone. Doduše, oni su tek okončali svoju sezonu, pa će to ovih dana biti na tapeti, ali nije nemoguće da i oni čekaju što će odlučiti Cibona. Mogla bi to biti lančana reakcija, pa da se pokrene europski trend, ili će se, pak, kao i do sada, odlučiti za konzervativni pristup i kupiti si još godinu dana istoga. Evo, Zadrani su ponovno prvaci Hrvatske, u finalu su pokazali da su, kao i protekle dvije godine, bolji od Splita, no teško je istaknuti što je toga dobroga donijela ta finalna serija. Gledano, jasno, iz čisto košarkaške perspektive. Ovdje ne pričamo o budžetima, načinu na koji se klubovi financiraju i kako posluju, ovdje pričamo o tome što smo to od hrvatske mladosti i talenta mogli vidjeti u finalu? Pa gotovo ništa. I tako je već tko zna koju godinu zaredom. Naša tri najbolja kluba igraju ABA ligu u kojoj su prilično nekonkurentni – Zadar ipak nešto manje od Splita i Cibone, zatim se natječu za dva domaća trofeja, a putem se malo ili nimalo ne oslanjaju na mladost. Cibona se, silom prilika, čitaj očajnim financijskim statusom, ipak nešto malo više oslanjala na mladiće, ali da je sve kako treba biti pod Tornjem, niti ovdje se ne bi davala ozbiljnija prilika Luki Skoriću, Vigu Bartu ili Borni Katanoviću.
Zadar je svojim navijačima priuštio novo slavlje, Gradu i lokalnoj politici treba jaki Zadar, ostalo je manje važno. Split je probao mečirati Zadar, ali nedovoljno dobrom selekcijom na startu sezone si je otežao posao i na kraju niti Žuti nisu uspjeli promovirati svoju mladost. Dakle, dok se više ne krene razmišljati o košarkaškom boljitku, a manje o svojim pozicijama, hrvatska košarka neće ići prema naprijed.
Cibona pred sobom ima povijesnu priliku – izaći iz komfor zone, prihvatiti ponudu HKS-a i možda, a samo možda, biti zamašnjak novih vjetrova u domaćoj nam košarci. To neće biti iz nikakvih plemenitih razloga, to će biti jer je financijski ionako stjerana u kut, ali ako stvar ipak izađe na dobro, tko će se toga uopće sjećati. Kao što se malotko, primjerice, u Srbiji sjeća da je Cibona prepustila svoje euroligaško mjesto Crvenoj zvezdi kada je bila abaligaški šampion 2014. godine.
Možda će Cibona, odluči li se uistinu za Europu, biti usamljena u svojoj odluci, pa onda i pregažena u kojem god se euro-natjecanju našla, ali bila je pregažena i u ABA ligi iz koje je ispala, tako da bi se možda, čisto iz neke radoznalosti, moglo probati nešto drugo. Kako god ispalo.
Pred Cibonom je, dakle, velika odluka koja bi mogla imati i velike posljedice za hrvatsku košarku. Možda jedna od važnijih u posljednjih nekoliko godina. Dok stoji pred donošenjem te velike odluke, ako vam je kojim slučajem promaknulo, Cibona na svojim društvenim mrežama objavljuje puno bitnije stvari - razglednicu iz Zagreba, trg Kralja Tomislava te Glavni kolodvor u pozadini.
Čisto da se stekne dojam ozbiljnosti koju situacija nalaže. Nema brige, odluka će sigurno biti donešena trezveno, razborito i u smislu boljitka domaće nam košarke…