P. ZobecCibona ili Split? Ne briljiraju ni Vukovi ni Žuti, ali majstorica je majstorica
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 28.05.26. | 08:05
Možda kvaliteta nije euroligaška, ni blizu onome što su ova dva kluba nekoć predstavljala, ali jedna stvar se nije promijenila - u majstorici i dalje sve djeluje malo važnije nego inače
Pa onda će netko reći kako nema poveznica između domaće i NBA košarke. U NBA finalima konferencija, na Istoku su New York Knicksi pomeli Cleveland Cavalierse i s 4-0 projurili u finale, kao što je to Zadar napravio protiv Dubrovnika. Na Zapadu, pak, borba i neizvjesnost – prvaci Oklahoma City Thunderi su izvojevali pobjedu u petoj utakmici, a serija sada seli u Teksas gdje bi San Antonio Spursi mogli izboriti sedmu utakmicu. A odlučujući okršaj ovog četvrtka od 19 sati (MAX Sport 1) u Draženovom domu igraju Cibona i Split.
Nekoć bi ovaj opis zvučao kao najava spektakla koji paralizira državu, utakmica zbog koje bi se tražila karta više ispred dvorane: polufinalna serija doigravanja za prvaka Hrvatske će se odlučivati kroz najbolju riječ u domaćem nam sportu - majstorici. Ultimativni scenarij u kojem pobjednik uzima sve, vrhunac drame s visokim ulozima. Dvostruki prvak Europe na jednoj strani, trostruki prvak na drugoj u 40 minuta igre nakon kojih nema ponavljanja niti popravnog ispita.
Danas to više zvuči tek kao nostalgični foršpan zrnate snimke i glas koji podsjeća kako su nekada ovdje igrali najveći. Jer i Cibona i Split su, da ne idemo predaleko u prošlost, i ove sezone mogli i trebali bolje. Doduše, Split je osvojio trofej Kupa Krešimira Ćosića, iako je u međuvremenu odradio nevjerojatno slabu sezonu, dok se hype oko Cibone i onih sjajnih euro-pobjeda na početku sezone, gotovo sasvim ispuhao.
Ali i jedan i drugi klub su i dalje živi za drugi trofej sezone. Split bi osvajanjem prvenstva konačno stigao do toliko željenog cilja, dok bi Ciboni naslov prvaka poslužio kao lansirna rampa za sve ono što bi se u narednim sezonama trebalo odviti s novim vlasnikom, Victorom Dodigom.
Međutim, ni Vukovi ni Žuti ne djeluju kako momčadi koje znaju kako sa Zadrom. Aktualni prvaci su dvokorakom protiv Dubrovnika stigli u finale u kojem su naglašeni favoriti. Dojam je da jurišnicima Danijela Jusupa neće moći parirati nitko u finalnoj seriji, a li o tom potom.
Prije toga se treba razriješiti pitanje drugog putnika u finale.
Oba dosadašnja ogleda su se odlučivala u finišu utakmica. Ne zato što su momčadi igrale briljantno, nego zato što nijedna nije djelovala dovoljno stabilno da pobjegne drugoj. Zagrepčani su u prvom susretu nadoknadili dvoznamenkasti minus, Split je u drugoj bio manje nervozan u završnici. A napravili su Žuti i određene prilagodbe za drugu utakmicu. Split je u drugoj utakmici dobio puno više od svojih stranaca i rotacijskih igrača. Cosey se konačno pojavio, Dragić donio iskustvo, a ključnu riječ su opet vodili Jordano, Drežnjak I Marinelli.
Split je pokazao da, unatoč konfuzno sklepanoj momčadi, ima potencijala da zaustavi Cibonu, da radi prednost – osobito na visokim pozicijama gdje su solidan posao odradili u drugoj utakmici Willie Wiggins i Jacob Stephens i to kada se Ciboni vratio Marjan Čakarun.
Ciboni se u drugoj utakmici vratio i virozni Žan Mark Šiško, ali niti on nije uspio pomoći Vukovima da izbjegnu poraz. A kada traži razloge poraza, trener Ivan Rudež ne mora ići dalje od šuterskih postotaka. Cibona je u drugoj utakmici imala kriminalno slab učinak sa slobodnih bacanja, 14/25 (u prvoj 16/21), a ništa bolje to nije izgledalo niti iza linije za tri poena. Tek 6/26 na Gripama, odnosno 4/17 u Draženovom domu.
Ukupno su dvije momčadi u dvije utakmice pogubile 65 lopti. Ukratko, lopta je tijekom ove serije više putovala između ruku protivnika nego kroz obruč. Sve vodi prema tome da pobjednika neće odlučiti inspiracija pojedinca ili momčadi, već da će u finale momčad koja će uspjeti kontrolirati emocije, ostati pribranija i manje griješiti. Kada već igra nije na impresivnoj razini, onda se ova utakmica isplati pogledati zbog svega drugog. Možda kvaliteta nije euroligaška, ni blizu onome što su ova dva kluba nekoć predstavljala, ali jedna stvar se nije promijenila - u majstorici i dalje sve djeluje malo važnije nego inače.