Sve Dinamove zablude...

Autor je dobitnik nagrade za internetsko novinarstvo HZSN-a za 2023.

Teško je to bilo gledati, kao da gledaš brod, koji tone, ljude koje se utapaju, a ne možeš im pomoći. U nogometu je sve moguće, tako je moguće i da je iz tog potopa Dinamo na kraju izišao kao pobjednik, da je Špikić zabio 'ono', tko zna... Međutim, isto tako, koliko god bio nepredvidljiv, nogomet ima neke svoje zakone, nepisana pravila, a ona kažu da se onakvom igrom kakvu je Dinamo prikazao na Toumbi, s onakvih prvih 45 i zadnjih 20-ak minuta teško može preživjeti na ozbiljnoj razini. Štoviše, nakon svega je dojam da bi PAOK, čak i da je Špikić zabio i vratio Dinamo pred prag četvrtfinala, zabio koliko mu treba. Jer, takav je bio odnos snaga. Nogomet te često nagradi ako si hrabar, ako zaslužiš, a Dinamo u Solunu, jednostavno, nije zaslužio.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Srušila je ova 'petarda' (5-1) mnoge zablude o Dinamu. Prije svega onu o potencijalnom finalu, čak i osvajanju Konferencijske lige. Bio je to više san, navijačka mašta, nego priča na čvrstim temeljima. Kad imaš takvu sezonu, prepunu uspona i, prije svega, teških prizemljenja, kad protivniku gotovo u svakoj utakmici ponudiš toliko prilika i imaš previše žutih minuta, negdje će te zaskočiti. A Dinamo je imao Prag, Prištinu i Plzen, prije toga i Atenu, puno je tu bilo crnih rupa. Da, odigrali su Modri dobre dvije utakmice protiv Betisa, bili su dobri i protiv PAOK-a u Maksimiru, međutim, da bi se napravilo nešto više nema pravo na ovako slabu, očajnu, groznu večer kao u Solunu. A Dinamo ih je imao previše ove sezone, u Solunu je samo ta 'provalija' bila dublja od ostalih pa je i pad u nju bio bolniji.

Pala je i zabluda o tim nekim prekretnicama, o konačnom Dinamovom uzletu i kontinuitetu forme. Davno smo napisali da su te priče zavaravanje, da će Dinamo do kraja sezone igrati kao Dr. Jekyll i Mr. Hyde, toplo-hladno. Jer, rijetki su nizovi od nekoliko utakmica u kojima je Dinamova igra na visokoj razini, u kojima je malo zamjerki igračima i treneru i u kojima protivnici nemaju previše šansi. Nekad završi dobro, nekad manje dobro, nekad užasno kao na Toumbi, ali, generalno, Dinamo nikad nije uhvatio pravi kontinuitet forme, nije dobio prepoznatljivost i jasan okvir. Puno je tu 'ho-ruka', pobjeda ili pobjede to ponekad zamagle, ali dugoročno, tako se ne može ploviti kroz sezonu.

Bila je zabluda i da će se odjednom zaboraviti svi promašaji, loši potezi, kaotične odluke, koje prate klub od početka sezone. Od ljetnog prijelaznog roka do ovog zimskog. Da će, eto, činjenica da klub nema sportskog direktora ostati nekažnjena? I da sve te ozljede neće ostaviti traga? Dinamo je prolazio kroz jedno vrlo turbulentno razdoblje, pa, ako su sad ta previranja napokon završila, ako je priča o borbi za vlast gotova, nije mogla preko noći prebrisati sve ono što se događalo. Koliko god igrači bili profesionalci, koji gledaju samo teren i svlačionicu, jasno je da nisu bili izuzeti od svih tih turbulencija i da je sve to oduzelo energiju, koncentraciju. Zajecov (i biločiji) dolazak na čelo kluba nije mogao u samo nekoliko dana, naravno, sve to resetirati.

Teška su zabluda i igrači. Nemoguće je da su neki preko noći postali klase, pojačanja za Dinamo, a donedavno su bili u drugom planu. Primjerice, Maxime Bernauer. Bio je već najesen prekrižen, s njim su u Dinamu bili nezadovoljni, a na proljeće je postao otkriće. Moguća je u praksi takva metamorfoza, možda je čovjeku samo trebalo više vremena za prilagodbu, međutim, ovdje to nije slučaj. Bernauer je odigrao dvije-tri dobre utakmice, ali i u svakoj od njih imao je poneku 'neuračunjivu' reakciju, neshvatljiv propust. Imao je i sreće da ti 'bljeskovi' uglavnom nisu bili kažnjeni. No, pritom Bernauer nije postao bolji igrač, niti je dokazao da je pravo rješenje. U Solunu se vidjela sva 'raskoš' njegovih mana. Ali, ne samo on, možda je on tek najdirektniji primjer, ima još igrača u toj kategoriji. Poput Maura Perkovića ili Petra Sučića. Mladi su, pokazali su tijekom sezone da 'imaju nešto' i da trebaju dobiti priliku. Dobro je i da je HNS 'ukrao' Sučića BiH, to je zalog za budućnost. Ali, vjerovati da će oni baš svaku utakmicu odigrati na top razini, da neće griješiti i ponekad biti neprepoznatljivi, bilo je promašeno razmišljanje. Još trebaju 'žganaca' pojesti.

Senatori? Da, i oni su zakazali. Još je jedna zabluda da će oni izvući svaku situaciju, da će, kad ide loše, uvijek oni povući momčad i pronaći put do trijumfa. Nema dvojbe da su igrači kao Petković, Mišić, Ristovski ili Theophile važni za ovu momčad, da su svi oni imali ove sezone i velikih predstava i možda će ih do kraja sezone imati. Ali, koliko god bili bitni i držali svlačionicu, ne bi trebali biti nezamjenjivi. Oni se više ne mogu mijenjati, imaju svoj nogometni stil, svoje navike u igri i slijepo vjerovanje kako će baš oni biti igrači odluke, smanjuje mogućnost promjena, 'prešaltavanja' na neki drugi sustav ili način igre, Dinamo često djeluje kao pročitana knjiga. U Solunu su se svi oni sakrili i na terenu i poslije utakmice, nitko od njih nije javno istupio, prokomentirao poraz, posuo se pepelom. To su prepustili mlađima.

Nije istina niti da Dinamo ima širok roster i 17, 18 klasnih igrača. Jakirović jest ovog proljeća pokušavao širiti kadar, u jednom se trenutku činilo i da je u tome uspio, međutim, opet je to bila zabluda. Barem što se Europe tiče. Jer, dobro je imati standardiziran sastav, ali kad je tome razlog što nemaš drugih rješenja, onda to i nije tako dobra vijest. A činjenica jest da nitko od onih, koji su bili na klupi, nije ničime pokazao da bi trebao igrati prije onih koji su počeli utakmicu. Ni kad su ušli u igru nisu posebno zaintrigirali. Tako se ne može u pravim utakmicama, pogotovo ne u kontinuitetu.

Dinamo je bio sramotan, a to je i Jakirovićev krimen! Može li ova 'tragedija' imati sretan kraj?

OCJENE - Dinamo: Debakl je debakl, ali dvaput je dvaput, nema alibija za Jakirovića! Baturina i Hoxha sami protiv PAOK-a i svojih!

Jakirović: "Od četiri poluvremena bili smo bolji u tri, sami smo se pobijedili! Ali, ponosan sam dokle smo došli u Europi"

Na kraju, u zabludi je i sam Jakirović. Ako misli da on nema odgovornost, ako pokušava sve poraze opisati kao nevjerojatne, neobjašnjive, čudeći se potezima i reakcijama svojih igrača. Ako pobjede u zadnjim minutama i nadoknadama nisu samo plod sreće, već karaktera, pobjedničkog mentaliteta i tko zna čega još, onda ni ovakvi porazi ne mogu biti samo posljedica nesretnog i neobjašnjivog niza pogrešaka ili slabog dana. Neki uzrok mora postojati, a njega mora pronaći trener. Igrači jesu na terenu najveći krivci za svoje odluke, ali prozivati stalno njih, a ne priznati da i trener nešto radi loše (kao što radi dobro kad Dinamo odigrao kao protiv Betisa ili PAOK-a u Zagrebu) nije ispravno. Jakirović mora biti svjestan da je pet golova u mreži puno, previše za Dinamo, da se takvi porazi u prošlosti nisu opraštali. I da izjave poput 'ponosan sam na ono što smo napravili u Europi' nisu za ovu prigodu. Bolje bi sjela doza samokritike i poneko objašnjenje zašto se momčadi događaju takvi 'karamboli'.

Dinamo se sad okreće HNL-u, teškoj borbi za naslov prvaka, prva je prepreka Rudeš. Ne mislimo da je porazom od PAOK-a Dinamo dugoročno izgubio taj pobjednički mentalitet za domaće utakmice, on je i dalje tu i Dinamova je prednost u utakmicama, koje će se teško prelamati. Međutim, zabluda je će Dinamo sada mnogo lakše prolaziti kroz domaće prvenstvo, jer nema Europe, da će krenuti 'udarnički' i rušiti sve pred sobom. Neće, jer ovaj Dinamo to ne zna i ne može. Pripremite se na još puno 'toplo-hladno' utakmica, valjda ipak ne ovakvih kao u Solunu. Ali, bit će tu još svega, jer nema nogometne logike da nakon svega što smo vidjeli ove sezone, njezin kraj bude jednostavan, gladak!