Zlatan kod Bilića: “Nogomet je prljav svijet, a ja sam naučio vjerovati sam u sebe”

Na kanalima Arene sport emitiran je i drugi dio velikog intervjua Zlatana Ibrahimovića sa Slavenom Bilićem.

Na pitanje o svojoj osobnosti i krugu bliskih ljudi, Zlatan Ibrahimović je odgovorio kako je iznutra zapravo puno drugačiji.

„Svi misle da je Ibrahimović snažan i jak, a zapravo sam osjetljiv! Osobe koje su mi u bliskom krugu štitim sa svime što imam. Ali, ponekad bi mi teško bilo pustiti nekoga u taj bliski krug. Platio sam zbog tih pogrešaka. Ali, i ti to dobro razumiješ. Nogomet je prljav svijet. Ima puno novca i svatko ima svoje interese. Sve ima svoju cijenu. Napravio sam transfer, potpisao ugovor, bio u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, SAD-u....“

U nastavku razgovora, osvrnuo se na surovost nogometnog biznisa i važnost samopouzdanja. „Sve sam vidio i znam kako sve funkcionira. Ili jedeš ili te pojedu. Takav je to svijet. Nisam imao mentora. Imao sam samopouzdanje. Ljudi su govorili da sam arogantan. Imao sam samopouzdanje. Naučio sam kako vjerovati u sebe. Toliko sam vjerovao u sebe da me nitko nije mogao zaustaviti i blokirati. Zato nikad nisam volio kada ne igram. Uvijek bih dobio motivaciju kada me netko ne bi stavio da igram.“

Prisjetio se anegdote iz đačkih dana i sukoba s učiteljicom talijanskog jezika.

„Imao sam talijanski u školi, ali na predavanjima sam puno pričao i bio sam nemiran. Učiteljica mi je rekla da neće ništa biti od mene. Rekao sam joj da ću biti profesionalac u Italiji, da ću se vratiti i da ću nju učiti kako se razgovara na talijanskom. Takva mi je bila glava, bio sam spreman uložiti 200 posto kako bih uspio.“

Na pitanje postoji li nešto što bi u svojoj karijeri ipak promijenio, rekao je da postoji jedna takva situacija, još iz dana u Malmöu.

„Jedino bih mijenjao trenutak kada sam imao 17 godina. Tada je jedan dečko iz Trinidada i Tobaga došao u Malmö na probu. Nakon tjedan dana rekao mi je da će, ako ne uspijem, to biti isključivo moja krivica. Tada mi nije bilo jasno zašto je to mislio. Nije znao tko sam i nije imao nikakav vlastiti interes; ili me napadao, ili me štitio, ili mi je davao nekakav signal. Tek sam kasnije shvatio da sve ovisi samo o meni.“

Govoreći o svom prvom velikom transferu, priznao je da u početku nije bio spreman za odlazak iz Švedske u Ajax.

„Nisam bio spreman. Malmö je bio moja kuća. Na pet minuta od mene bili su mama, tata, djed... Ajax me kupio za rekordnu svotu i samim time pritisak je bio ogroman. Stres zbog rezultata bio je velik, odmah su tražili učinak. U prvih mjesec dana u klubu nisam imao novca jer plaća dolazi tek na kraju mjeseca. Kupio sam kuću, veliki televizor i kauč, a frižider je bio prazan. Javio sam se suigraču Maxwellu. Došao sam u klub i zatražio da mi ranije isplate plaću kako bih mogao preživjeti, ali su rekli da ne može. Na kraju sam proveo tri tjedna kod Maxwella. On je također bio novi u klubu; zajedno smo jeli, spavali i sve radili. Nakon tri mjeseca molio sam ljude u Malmöu da me kupe i vrate u klub.“

Opisao je na koji je način Ajax oblikovao njegov igrački razvoj i taktičku discipline.

„U Ajaxu su mi objasnili kako ne postoji samo uloga centarfora. Tamo sam bio broj devet i točno se znalo gdje svaki broj na terenu mora biti. Sjećam se kada sam se zagrijavao za ulazak u igru, a navijači su počeli skandirati ime drugog igrača. Svi su bili protiv mene. Nisam imao nikoga s kime bih pričao. To su primijetili i u klubu te je nakon nekoliko mjeseci otkaz dobio trener Co Adriaanse. Umjesto njega došao je Ronald Koeman i s njime su se stvari počele mijenjati. Ajax igra nogomet na poseban način, sve je programirano i nacrtano.“

Prisjetio se kako su dvije nogometne legende utjecale na njegov mentalitet prije odlaska u talijanski Juventus.

„Druga mi je sezona u Ajaxu bila puno drugačija. Marco van Basten je došao u klub i savjetovao me. Rekao mi je da najbolje mogu pomoći klubu tako da zabijam golove. U Ajaxu ranije nisam naučio taj mentalitet, ali Van Bastenu je trener bio Fabio Capello. To je bio taj pobjednički mentalitet.“

Opisao je stroge metode trenera Fabija Capella u Juventusu, koji je inzistirao na promjeni njegova stila igre.

„Prva stvar koju mi je Capello rekao je da mora s mene skinuti Ajaxov sistem. Mislio sam si – kako? Pa ja tako ne igram nogomet. On mi je rekao da sam napadač i da će me naučiti kako zabiti gol. Šest mjeseci sam svaki dan išao pucati na prazan gol. Jednom sam nakon treninga krenuo u svlačionicu, bio sam posljednji u redu iza Cannavara, a onda sam samo čuo: 'Ibraaa!'. Morao sam se vratiti i pucati na gol. Drugi sam dan pokušao pobjeći s treninga, ali me pronašao. Isto je naučio i Van Bastena.“

Ibrahimović se prisjetio i ključnog susreta s pokojnim agentom Minom Raiolom, koji mu je potpuno promijenio perspektivu.

„Oduvijek sam mislio kako su agenti u ovom poslu isključivo radi novca. To je bila moja slika o njima. Svi su me tražili dok sam bio u Malmöu, ali nikome nisam dao ni priliku za razgovor. To me znalo i koštati jer sam imao najgori ugovor u klubu. Jednog dana javio sam se jednom novinaru i zamolio za pomoć. Rekao mi je da su mi opcije agencija koja je zastupala Davida Beckhama ili Mino Raiola. Na sastanak sam došao s Rolexom i u odijelu kako bih ga oduševio, a on se pojavio u običnoj majici i hlačama. Otišli smo na sushi; on je naručio hrane za petero ljudi, a ja nisam puno jeo. Pokazao mi je dokumente s učinkom najboljih napadača Italije: Trezeguet, Vieri i ostali imali su po 20 golova. Na mojem je dokumentu stajalo: tri gola u 27 utakmica. Pitao me: 'Gdje da te prodam s tri gola?'. Odgovorio sam mu da mi baš zato i treba agent, jer da imam 20 golova, lako bih se prodao sam. Rekao mi je: 'U pravu si, treba ti čudo'. Na odlasku mi je poručio da ne mislim kako me impresionirao mojim automobilom i satom.“

Nastavio je opisivati kako je Raiola preuzeo kontrolu nad njegovim životom i natjerao ga na maksimalan trud.

„Donio mi je Fiat i rekao da taj auto trebam voziti. Rekao mi je da moram nositi trenirke, a čak mi je počeo uzimati i poštu. Srušio mi je mnoge predrasude. Rekao mi je da moram trenirati dvostruko više nego do tada – htio je da patim kako bih uspio.“