
Rijeka u Šibenik dolazi po bodove – ali i na rundu pregovora oko dvojice igrača! Iako, treba vidjeti s kim...
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 08.05.25. | 08:00
Potonja dvojica koja su sa Šubićevca preselili na Kvarner su prvo postali miljenici navijača, a potom su još ostvarili i unosne transfere u inozemstvo...
Ove subote bi se na Šubićevcu mogle odigrati dvije utakmice. Najvažnija je, dakako, ona s početkom u 17 sati (Max Sport 1), u kojoj Riječani imaju priliku osvojiti tri važna boda i naslovu prvaka približiti se na samo 180 minuta, ali isto tako bi se prije spomenutog ogleda moglo nešto zanimljivo odigrati i za pregovaračkim stolom budući da su Riječani u Krešimirovom gradu pronašli dva iznimno zanimljiva igrača koje bi sljedeće sezone, pogotovo ako se Šibenik nakon jednogodišnjeg plesa vrati u Prvu NL, rado vidjeli na Rujevici. No, postoji jedan problem, a taj je da je 'gazda' Karajica u Njemačkoj, a kako je klub u prilično lošoj financijskoj situaciji, jasno je da se u ovakvim situacijama 'gazda' nerijetko pretvori u sve što može, između ostalog i sportskog direktora...
No, krenimo redom. Prvi je Morrison Agyemang, 20-godišnji Ganac koji je u Šibenik stigao prije nešto manje od godinu i pol dana te je dosad već jasno dokazao kako u njemu čuči ozbiljan potencijal. Morrison je daleko od gotovog proizvoda, taktički se zna zaboraviti, ponekad mu malo manjka i agresivnosti, ali je u svakom slučaju igrač s kojim se može raditi i koji bi u pravom okruženju i s pravim trenerima mogao napraviti veliki iskorak u skorijoj budućnosti. Ganac bi mogao postati svojevrsni projekt Rijeke poput ne tako davno Nike Galešića, koji je također u njegovim godinama bio ‘tek’ potencijal, da bi u ozbiljnog igrača izrastao kad je dobio priliku učiti od Mateja Mitrovića i naročito Emira Dilavera, čovjeka u kojeg su svi ‘klinci’ iz svlačionice Rijeke gledali ‘kao Boga’. I da, da nije bilo Brudija, sasvim sigurno ni Galešić danas ne bi bio igrač od tri i više milijuna eura.
Doduše, Galešić je u Rijeku stigao kao junior, za njega nije plaćena odšteta, dok bi na Morrisonu Šibenčani svakako nastojali uprihoditi određenu svotu novca. Pogotovo jer je vezan čvrstim ugovorom (2027.) za Narančaste. No, kako u Rijeci znaju da na Šubićevcu ne uživaju blagostanje na bankovnom računu, onda bi se i o odšteti moglo pričati. Šibenčani, dakle, nisu u situaciji da izvjese cijenu i kažu ‘ovako ili nikako’, a Riječani bi to mogli iskoristiti. Baš kao što su nekada prije to kod Riječana ‘iskorištavali’ neki drugi klubovi. Zakon džungle...
Odšteta zasad nije tema, s Karajicom u Njemačkoj ni ne može biti, ali moglo se načuti u kuloarima da bi ju Riječani svakako pokušali smanjiti tako da Šibenčanima neke igrače daju u zamjenu te da po dobrom, starom, riječkom običaju, Narančastima ponude dio postotka od sljedeće prodaje. Koji neće kao u slučaju Fruka biti oko 50 posto, ali nije ni da ga neće biti. Morrison, jasno, ne bi imao ništa protiv transfera u Rijeku, a ono što je Galešiću bio Dilaver, Gancu bi bili Radeljić i Majstorović. Ili jedan od dvojice koji će ostati u Rijeci i sljedeće sezone.
Drugi igrač koji je zapeo za oko Riječanima je Ante Kavelj. Na talentiranog veznjaka koji tek treba proslaviti svoj 20. rođendan može se gledati kao svojevrsnu zamjena za Lindona Selahija koji 99.9 posto na kraju sezone odlazi iz Rijeke kao slobodan igrač. Iako su i jedan i drugi ‘šestice’, iako su i jedan i drugi primarno okrenuti prema obrambenim zadacima, iako su i jedan i drugi igrači koji u određenim sistemima mogu postati ključni igrači svoje momčadi, jasno je kako se Kavelj tek mora dokazati te da bi mu Rijeka bila ogroman iskorak u karijeri. Njegov bi se transfer vodio zasebno, ne bi na Kvarner stigao kao 'dio paketa’, s tim da odšteta također ne bi smjela biti pretjerano velika, odnosno ne bi trebala biti takva da si ju Rijeka ne bi mogla priuštiti. Naročito nakon ovako ‘uspješnih’ financijskih izvještaja koji su sugerirali da je Rijeka budžet za 2025. praktički već zatvorila. A di je još ljetni prijelazni rok i utakmice u Europi. Možda i kvalifikacijama za Ligu prvaka, tko će ga znati...
Kavelj je, dakle, igrač za kojeg također na Kvarneru smatraju da bi u skorijoj budućnosti mogao napraviti iskorak i na riječkoj odskočnoj dasci uvježbati let koji će ga odvesti do Liga petice. Na Kvarneru, ako je netko zaboravio, i dalje smatraju da je najbolji tajming za transfer igrača nakon što se u klubu provede godinu i pol dana, a kako se ni Kavelja ni Morrisona ne bi prodavalo kao gotove proizvode, već kao još veće potencijale (u isti koš spada i transfer Franje Ivanovića), ovo ljeto je idealno vrijeme da ih dovedu na Kvarner pa da onda svoju investiciju monetiziraju u zimu 2027. godine. Ili, hajde, ljeto.
Bilo kako bilo, Rijeka i Šibenik su u recentnijoj prošlosti uspješno surađivali, a potonja dvojica nogometaša koja su sa Šubićevca preselila na Rujevicu su nakon određenog perioda na Kvarneru ostvarili unosne transfere u inozemstvo, baš kao što su za svojeg boravka postali miljenici navijača. Doduše, Nediljko Labrović i Prince Ampem došli su besplatno, bio je to oproštajni dar ponajboljeg hrvatskog sportskog direktora Ivana Mancea ‘svojem klubu’ nakon što je već potvrdio da odlazi iz kluba, a koliko su se ti transferi pokazali uspješnima nepotrebno je uopće isticati.
Da ne bi bilo zabune, ništa nije dogovoreno, baš kao što se ništa (značajnije) neće dogovoriti ni ovog vikenda. Rijeka dolazi po bodove, ali i po informaciju koliko koštaju ‘klinci’ koji svojim talentom te igračkim i karakternim osobinama sigurno imaju mjesta u Rijeci. Ako, naravno, ne koštaju previše.