Orša, ajde. Vrijeme je za jedan od onih tvojih

„Nema većeg kluba od Dinama“, jest misao u koju je, taj skromni dečko iz Španskog, duboko uvjeren.

Pa kada se komentiraju izvedbe igrača kakav je Oršić, onda se ipak moraju i neke druge stvari uzeti u obzir. Ali ako ćemo gledati samo teren, nogometno gledano - jasno je kako je njegov najbolji nogomet daleko u retrovizoru. To i nije neka tajna. A sentiment vam ne donosi pobjede.

Od njega nema ni minutaže, ni golova, ni ugovora koji bi potvrdio ono što je nekada bilo. I, što je možda najvažnije, ne odgovara na ono vječno sportsko pitanje: koliko zapravo možeš? Oršić je odgovor odlučio potražiti u Premier ligi.

Nakon što je zacementirao svoj status u Dinamu, nije odolio zovu Premier lige. A koji sportaš bi mogao? Kako se ne testirati u najjačoj ligi svijeta, protiv najboljih u svom poslu? Brojni sportaši nakon kraja karijere zažale što nisu napravili ono što je napravio Oršić. On je doznao što stoji iza onog 'a što da sam probao'. Na njegovu žalost, premierligaški angažman neće pamtiti po dobrom. Nakon toga je uslijedila ona teška ozljeda na početku priprema s Trabzonsporom, nakon koje Oršić više nije isti igrač.

Prije povratka u Zagreb odradio je jednu sezonu u ciparskom Pafosu. Ovog ljeta su se stvari posložile idealno i za njega i za Dinamo: njemu će Modri uvijek biti najveća ljubav, dok je klubu trebao igrač njegovih kvaliteta. A i tribine su svoje rekle tijekom njegovog povratničkog nastupa, u pripremnoj utakmici protiv Kopera. Gromoglasni aplauz za liblinga koji se nakon tri i pol godine vratio doma.

„Bio je dobar, vidi se da ima energije, a kad noge budu malo lakše, bit će još kvalitetniji. Uopće ne sumnjamo u Oršića“, rekao je nakon 4-2 pobjede nad Koperom trener Mario Kovačević. Unatoč trenerskoj želji, noge Dinamovog ofenzivca su još uvijek 'teške'. Slaba forma iz pripremnog dijela, kada se nije upisao među strijelce, prati ga i na početku nove kampanje. U dosadašnjih šest utakmica još uvijek nije stavio recku u statističke kolone.

Iako strast i želja nisu nikada isparili, Oršić je, očigledno, izgubio svoj korak. Njegovi trademark potezi, poput neuhvatljivih bjegova iza 'neprijateljskih' linija i pogodaka 'iz ničega', u njegovoj povratničkoj gaži u Dinamu još uvijek se čekaju.

Sigurno da u njemu još čuči kakav euro-gol, a onaj stari Orša je upravo ono što bi doktor preporučio u utakmici protiv Vikinga. Onaj njegov udarac s kraja poluvremena utakmice protiv Norvežana bi Oršić otprije koju godinu spakirao u mrežu. Ovaj put je njegov volej blokiran, a dojam je da bi udarac, i da je prošao, bio bliži korner zastavici nego golu Norvežana. Pa ti onda i sreća okrene leđa i majstorski prednji volej iz drugog poluvremena, umjesto u mreži, odsjedne na vratnici.

Očito je kako Mario Kovačević čeka Oršića. Sasvim je jasno i zašto. Da se 33-godišnjak vrati na približnu razinu iz prvog maksimirskog stinta, trener Dinama bi u svom špilu imao igračku 'marku' koja može vlastoručno rješavati čak i utakmice Lige prvaka. Ovako, u trenucima njegove igračke nemoći je i pomalo teško gledati ovakvog Oršića – tipa koji je rušio ipak malo ozbiljnije klubove od Vikinga.

Oršić na početku sezone ne briljira, to je neosporno. Međutim, Dinamo će u lovu na Ligu prvaka računati na nešto posebno. Nešto što nije istrgnuto iz nogometnih udžbenika, što se ne može 'naštrebati' ili utrenirati. Treba mu legendarna partija legendarnog igrača. Ajde, bit će dovoljan i 'samo' legendarni potez. Srećom, u svojim redovima ima igrača koji zadovoljava izvješeni oglas. Sada se samo mora podsjetiti kako je uopće i ušao u legendu.