T. NičotaLiga prvaka je i dalje blizu, ali Dinamo si ne smije lagati. Nisu to samo dvije greške...
.jpeg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 19.08.26. | 08:15
Dinamo je propustio prvu veliku šansu, svojevrsnu meč-loptu za ulazak u Ligu prvaka. Neće biti tragedija ako ne uspije, ali će se mnogi u Maksimiru tada morati lupati po čelu, jer sve je bilo na pladnju
Kad smo uoči utakmice pričali s norveškim kolegama, gotovo svi su nam rekli isto:
"Viking je domaćinska momčad, igrati u Stavangeru i u gostima za njih je nešto sasvim drugo. Zato, ako se kući vrate čak i s minimalnim porazom, to će biti sjajan rezultat i imat će velike šanse za prolaz. Ma, ako bude i dva razlike za Dinamo, Viking će biti duboko u igri za Ligu prvaka!"
Odzvonile su te riječi nakon utakmice, nakon tih 2-2 u play-offu, nakon utakmice koja je počela bajkovito. Velikih 2-0 već u 10. minuti, uz stativu, još dvije-tri velike šanse, bilo je to ponajbolja Dinamova europska izvedba ove momčadi. Nažalost, trajala je svega 20-ak minuta, Modri su potom sami ponudili Norvežanima povratak u utakmicu, oni su ga iskoristili, brzo izjednačili i okrenuli odnos snaga prije uzvrata. Ono što se do 20. i neke minute činilo kao 'lagan hod' prema Ligi prvaka pretvorilo se u dramu i težak izazov u Stavangeru. Bit će to sasvim drugačija utakmica.
"Bili smo dominantni i nakon ta dva gola, imali više šansi, zaslužili smo pobjedu. Sami smo napravili te dvije pogreške, kakve ne smijemo raditi, jer u Europi se one kažnjavaju. Vjerujem da ćemo u uzvratu biti bolji, da ćemo pobijediti i proći u Ligu prvaka", kazao je nakon utakmice Mario Kovačević, Dinamov trener, u kojemu su se miješale emocije. Kao da nije ni sam znao bi li trebao biti sretan zbog odličnog ulaska u dvoboj, zbog činjenice da momčad nije potonula nakon šokantnog norveškog preokreta ili tužan zbog ovakvog kraja i činjenice da je Dinamo propustio veliku priliku da se već u Maksimiru potpuno približi Ligi prvaka.
"Bolja smo momčad od Vikinga, to ćemo i pokazati u uzvratu", govorili su nakon utakmice gotovo svi, od igrača do navijača, još uvijek nesvjesni kakvu su šansu ispustili iz ruku. I, u svemu tome, zapravo, krije se zaključak i zamka ove priče. Jer, moglo bi biti pogubno sve svesti na dvije pogreške, na dva trenutka 'pomračenja' Josipa Mišića i Morisa Valinčića prije svih, na dominaciju koja će otkriti veliku razliku u kvaliteti i uzdati se da će u uzvratu 'pravda' ipak biti zadovoljena, jer ne mogu se takve utakmice baš često ponavljati. U Dinamu se ne smiju zavaravati, nije susret s Vikingom i sve što se u njemu događalo bila baš puka slučajnost.
Dakle, nije prvi put da je Dinamo ponudio takve amplitude unutar jedne utakmice, čak i unutar jednog poluvremena. Od momčadi za Ligu prvaka, što je u prvih 20 minuta bio, do 'grupe bedaka' koja si sama oduzme ono za što se već izborila. Sjećamo se grešaka protiv Thuna, onih lanjskih protiv Genka, nevjerojatnih 'pucanja u vlastita koljena' u mnogim europskim utakmicama. Niti je Mišić prvi put ovako prodao loptu (opet se sjetimo Thuna), niti je Valinčić prvi put plivao po desnom boku, niti se Miha Zajc nakon bljeska i dobrih poteza prvi put izgubio u dobrom dijelu utakmicu, niti je prvi put da Dinamov vratar (tkogod on bio) ne obrani ništa spektakularno, niti je prvi put da Sergi Dominguez, recimo, zakasni reagirati i nađe se na krivom mjestu. Neke se stvari, jednostavno, ponavljaju i na ovoj su razini vrlo skupe!
I, ne samo to, Modri su si apsolutno sami krivi što su se doveli u ovu situaciju. Igrači, trener ovaj put možda i manje (iako nije jasno zašto je tako dugo držao Valinčića na terenu), ali prstom treba uprijeti i u kreatore sportske politike. Jer, kad utakmica dođe u fazu da se trener mora uzdati u igrača, koji je već više puta otpisan i koji dan prije nije bio niti predviđen na listi za play-off, mislimo na Roberta Mudražiju (ništa protiv njega, naravno) znači da nešto ne štima. Dinamo ovog ljeta čudno 'trguje', došlo je, na kraju, dosta igrača, a od svih njih u ključnoj utakmici igra samo jedan, Mislav Oršić. Neki su ozlijeđeni (Dani Rodriguez i Aleks Stojaković), neki su došli kao back up opcija i igrači za rotaciju (Prevljak, Radeljić), neki su stigli prekasno i nitko ne zna što mogu ponuditi (Nsoki, Kravcov), a neke se još čeka (golman). Pritom su otišli Bakrar i Vidović, a 'potrefi' se da se dan prije utakmice ozlijedi Topić, na samoj utakmici počnu šepati Stojković i Zajc i Dinamo se nađe u problemima. I s kratkim rosterom u najvažnijem trenutku, a sve se to moglo izbjeći.
Sve su to stvari, detalji, koji često čine razliku između Lige prvaka i ostalih natjecanja. Naizgled, nesreće i pehovi, dva trenutka slabosti koja su protivniku dopustila da se vrati u život, ali u stvarnost malo veći skup grešaka. Da se razumijemo, kao što ništa nije izgubljeno, jer ipak je pred Dinamom uzvrat, ipak je kvaliteta i dalje na njegovoj strani, tako neće biti niti sportska tragedija ako Modri ne uđu u Ligu prvaka i nastave u Europskoj ligi. No, da će se u tom slučaju morati lupati po čelu, na svim razinama, jer su propustili veliku šansu, od toga neće moći pobjeći. Ovakva se prilika, jednostavno, mora(la) iskoristiti!