Najboljih 11 Hrvata bez kluba: Kome bi bilo najbolje vratiti se u HNL?

Prijelazni rok zaključen je u 'ligama petice', ali mnogo drugih liga i dalje ima mogućnost kupovine i prodaje igrača. Jedna od njih je i HNL, prijelazni rok aktualan je do 18. listopada, a mnogi vjeruju da bi se do tada mnoge stvari još mogle dogoditi.

Neovisno o tome, slobodni igrači mogu tražiti svoje buduće poslodavce neovisno o tome je li prijelazni rok otvoren ili zatvoren. Dosta je čudno da mnogi Hrvati, koji bi svojom kvalitetom bez problema trebali pronaći neki ozbiljan klub, još uvijek imaju status 'free agenta'.

Nekoliko je tu jakih imena, ali dva iskaču – Danijel Subašić i Mario Mandžukić. Srebrni Vatreni nakon odlaska iz Monaca, odnosno Al Duhaila, i dalje ne mogu pronaći sredinu u kojoj bi voljeli odraditi posljednjih par godina u svojoj karijeri. Super Mario netko je koga traže 'uzduž i popreko' cijele Europe, ali nikako da se posao završi. Serie A, Premier liga, Rusija, Turska… Interesa, reklo bi se, na bacanje.

S druge strane, Subašić nije baš u tako zavidnoj poziciji. Jedno vrijeme aktualna je bila priča oko Bliskog istoka, zatim se spominjao Olympiakos, ali ničeg konkretnog tu nije bilo.

Kad je riječ o obrani, lijevi bek bi trebao biti Ivan Strinić, ali on je već toliko bez kluba da se već polako prestajemo nadati da će nešto pronaći u skorije vrijeme. Na njegovo mjesto stavljen je Karlo Bručić, igrač s više od 100 nastupa u dresu Lokomotive u HNL-u i netko tko je ostvario zavidnu inozemnu karijeru. Izrael, Japan, Litva, Bjelorusija… Svega je tu bilo, i dobrog i lošeg. Karlo ima 28 godina, sad je njegov 'prime' pa tako očekujemo da ubrzo pronađe novog poslodavca. Nema sumnje da je dovoljno kvalitetan, upitano je samo tko si može priuštiti njegova primanja… I baš smo bili u pravu! Naime, dok smo mi spremali ovaj tekst stigla je potvrda kako je Karlo Bručić dogovorio suradnju s grčkim prvoligašem Apollona Smyrnisa.

Ipak, nećemo propustiti pod pritiskom i vratiti se Striniću. Na mjesto lijevog beka, za potrebe ove postave, postavit ćemo Luku Dumančića, talentiranog braniča koji je pročle sezone bio član (sada već bivšeg) talijanskog prvoligaša Leccea. Dumančić je karijeru započeo u Hajduku, igrao je za U-19 reprezentaciju, a jedan od rijetkih intervjua dao je upravo za Germanijak.

Stoperski par čine Goran Milović i Jozo Šimunović. Potonji je posljednjih pet godina bio član Celtica, a ovog ljeta najviše se spominjao u kontekstu potencijalnog pojačanja Trabzonspora i Rijeke. S druge strane, Milović nije netko o kome se puno pisalo, a jedni klub koji je bio u 'kakvoj-takvoj' kombinaciji je Hajduk. Milović i dalje trenira u Splitu, gleda prema inozemstvu, ali nije nemoguće da ga ubrzo ponovno vidimo u 1.HNL.

Na desnoj strani je Mato Miloš, a o njemu se najviše interesira Lokomotiva. Ima li u tome ikakve istine, vidjet ćemo u nadolazećim danima, apširnije o svemu prethodno navedenom već ste imali prilike čitati na Germanijaku.

U srcu vezne linije nalaze se iskusni Marin Ljubičić i provjereni Filip Mrzljak. Obojica su veznjaci defenzivnih sklonosti, obojica su se dokazali u inozemstvu pa tako ne iznenađuje činjenica da im trenutno nije primarni fokus na tome da se vrate u 1.HNL. Ipak, izbor je svakim danom sve manji, a kako im se ne bi dogodilo da možda izgube polusezonu, možda se ipak zadovolje povratkom u Lijepu našu. Iako, nema razloga podcjenjivati HNL, izuzev infrastrukture, naša prva liga puno je bolja od onih u kojima su mnogi iz ove 'fantomske' momčadi dosad gradili svoje karijere.

Na desnom krilu imamo dvojac Gabriel Boban i Antonini Čulina. Boban je svojevremeno bio 'žuta majica' HNL-a, najbolje predstave pružao je u dresu Zagreba, iako ni pod vodstvom Zekića u Osijeku nije bio nimalo loš. S druge strane, Čulina je netko od koga su na Kvarneru očekivali da postane prvo ime Rijeke. Igrao je dobro u Speziji, najbolji je bio u Luganu, da bi od 2018. godine, kad je otišao u Cracoviju, njegova karijera krenula silaznom putanjom. Također je u najboljim igračkim godinama, mnogi igrači i njegovi vršnjaci ističu ga kao nekoga od koga još nismo vidjeli najbolje što ima za ponuditi.

Desno je možda i najveća 'zvijezda' u Hrvata bez kluba. Ima samo 24 godine, njegov CV prepun je jakih imena kao što su Dinamo, Barcelona, HSV i Milan, ali od njega nikako da doživimo sve ono što mu se godinama predviđalo. Nema sumnje, talent iz njega pršti, ali kao da mu zvijezde nisu naklonjene. Povratak u HNL možda bi bio korak unazad, ali nakon toga bez ikakvih problema može ostvariti dva, tri ili više unaprijed. Nismo odustali od vjere u Halilovića, a svatko tko ga je barem jednom gledao uživo prije nego li je prvi put napustio Lijepu našu, sigurno nas razumije.

U napadu imamo dva jaka, stasita napadača.

Prvi je Matej Jelić, također jedan od onih koji je čisti gol igrač, ali je problem u tome što ga gol već nekoliko sezona neće. Igrao je izvrsno u Žilini, s Rijekom je igrao u Europskoj ligi, pokušavao se nametnuti u Slaven Belupu, ali jednostavno ga nije išlo…

Za kraj, jedan, jedini i neponovljivi – Mario Mandžukić! Bilo bi nerealno da ga ponovno vidimo u HNL-u, barem ne još dvije godine, jer ipak je riječ o igraču koji može pomoći i biti važan faktor u puno 'većim' klubovima od onih kakvih ima za ponuditi HNL. Nadamo se, ali u to ni sami ne vjerujemo pretjerano. Tko zna, možda nas po uzoru na kolegu iz reprezentativnog napada Nikicu Jelavića svih iznenadi. U kojem klubu bi igrao? U koji god bi on htio.