Zagrebački "Veprovi" - obiteljska priča koju održava entuzijazam, a Joža Pereira iz Venezuele igra za stan i 200 eura!

“Možda imamo palice, ali smo miroljubivi”, bila je rečenica s kojom su nas dočekali na Jarunu, domu Veprova koji je zapravo nadimak za baseball klub Zagreb, klub s tradicijom preko četiri desetljeća… Moram priznati da i nisam neki fan tog sporta. U nekoliko navrata sam ga gledao, pokušao sam shvatiti pravila ali i brzo odustao. 

I zato mi je slučajan dolazak na sraz Veprova i Vindije iz Varaždina na Jarunu i nije bio nešto napet. Sve dok nisam sjeo na tribine i krenuo promatrati. Ekipa s kojom sam zalutao svojski je tamanila pive u klupskom kafiću, dok je pored mene sjeo Zoran Uroić kojeg ćemo najbolje predstaviti kao tatu od igrača i jednog od entuzijazma na kojima počivaju temelji ovog kluba.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Svi smo ti mi entuzijasti. Na tome je klub baziran. Obitelj… Nemamo nikog drugog osim samih sebe”, priča nam Uroić koji je krenuo s pojašnjenjem pravila.

“Dakle, teren je, kao što vidiš, lepezast. Ima dvije momčadi, po devet u svakoj. Najjednostavnije pojašnjenje je da oni koji su u napadu imaju za cilj udariti što dalje loptu i doći prije nje do baze. Oni koji se brane, cilj im je to spriječiti i izbaciti trojicu udarača da oni dođu u poziciju napada”, trudi se naš sugovornik. 

“Osim ako ovi udare home run”, pravimo se pametni malo jer više od toga ne znamo.

“Onda ne treba trčati. Onda se može prošetati”, smije se Uroić.

U tom trenutku bacač se naglo okreće i baca lopticu na prvu bazu.

“Što je ovo?”, pitam ga.

“E to ti se zove pick off. To ti je…”, krenuo je objašnjavati ali smo se pomalo izgubili u tim finesama pa nismo na kraju shvatili. 

“Treba završiti fakultet da bi se shvatila pravila”, zaključujemo i izazivamo smijeh.

“Zapravo je vrlo jednostavno. Dođeš nekoliko puta na utakmice i sve ćeš razumjeti", objašnjavaju mi.  

Na tribinama, osim društva s kojim sam zalutao na Jarun, još desetak navijača. Prate svaki potez, nagrađuju pljeskom i svoje i gostujuće.

“Manje više, to je obitelj od igrača i ljudi koji su involvirani u rad kluba. Imamo oko 80 članova i čitava financijska konstrukcija kluba zasniva se na tim članarinama”.

Puno je to premalo za ovaj projekt, ali kada ima volje onda ima i načina. Uglavnom, Veprovi proživljavaju novu mladost. Prije nekoliko godina klub je bio na izdisaju. Imali su teren na Središću, gomile problema ali i ludu volju osoba koji su žrtvovali svoje slobodno vrijeme da bi na koncu uspjeli ispraviti krive drine i napraviti jednu zdravu sredinu.

“Lijepo vam je tu”, komentiramo igralište na Jarunu koje su dobili u zamjenu za prostor na Središću gdje se sada nalazi Američka škola…

“Ovo je zapravo zamjensko igralište koje smo dobili od Grada. Naime, uvjet da se škola izgradi bilo je da se dislociramo. Zemljište je bilo gradsko ali imali smo dugogodišnju koncesiju. I napravili smo neki dogovor da nam se napravi ovo igralište. Nakon godinu i pol, preselili smo se na Jarun. U tom periodu smo igrali u Karlovcu a trenirali po raznim livadama. No, čekamo da se realizira projekt “Park Racinjak” na Bundeku, tamo bi trebali dobiti svoj novi dom”, objašnjava nam Uroić. 

Na pitanje kada bi to trebalo biti - samo sliježe ramenima što je sasvim jasan odgovor. 

U trenutku dok smo pričali, klub se spremao na turnir u Budimpeštu. I opet se financiralo iz vlastitih džepova. 

“Moramo se snalaziti. Osim članarina, dobijemo neku dotaciju od Grada, nešto od Ministarstva ali niti približno da zadovoljimo minimum uvjeta koji su potrebni. Za Budimpeštu tražimo najjeftinije opcije. Od prijevoza, smještaj, hrane… Ipak, uvijek nekako zatvorimo taj krug jer radost i veselje tih zajedničkih putovanja nam ništa ne može zamijeniti. I to nas motivira za dalje”.

Sam Uroić je u baseball ušao kao roditelj.

“Sin je trenirao tenis kada je u osnovnu školu došla ekipa iz kluba i prezentirala ovaj sport. Dobio je želju, ja kao roditelj nisam htio da sada pusti jedan sport i odabere drugi već sam mu dao da paralelno trenira. Nakon godinu dana, odabrao je ovo i sretan je! A to je meni kao roditelju najvažnije”.

Sin Bruno je krenuo s devet godina, prošao je sve selekcije i sada je u seniorima i reprezentaciji. Putuje, igra, uživa…

“Znam da ima roditelja koji u svojoj djeci nakon prvog nogometnog treninga vide Modrića, ali to je njihovo pravo i njihov put. Ja želim da mi sin bude sretan, da vidi svijet i da s guštom odlazi na treninge i vraća se s njih. A naš sport je upravo takav. Skromni, ali sretni i ispunjeni”.

U trenutku dok pričamo, Veprovi su arhivirali Vindiju i zasluženo pobijedili. Mahnuli su tribinama, te krenuli sanirati teren.

“Pa oni sami to rade”, gledamo u nevjerici. Naime, dok smo radili u Dinamu - navikli smo da cijela vojska brine o uvjetima. Čim se utakmica na Maksimiru završi, izlazi nekoliko desetaka radnika koji sređuju travnjak.

“To je Dinamo i nogomet. Ovo su Veprovi i baseball. Razlika je nebo i zemlja. Tko će srediti igralište ako ne oni koji ga koriste?. Ovo je proces kada se krpaju rupe koje su nastale tijekom utakmice. Igrači će to sada sanirati, usput malo popričati o utakmici i sutra je već novi izazov”.

U Hrvatskoj trenutno egzistira šest klubova u elitnom natjecanju. Dva iz Zagreba, Vindija iz Varaždina, klub iz Karlovca i Siska, odnosno Nada iz Splita koja igra na Starom placu. Najbolji su Karlovčani iza kojih je stao grad koji ih titulira kao prvoligašku momčad te time osigurava sredstva, a imaju tu moć da su okupili poduzetnike koji mogu zapošljavati njihove igrače.

“Karlovac više dobije od Zagreba?”, pitamo sugovornika.

“Mi dobijemo oko 60 tisuća kuna od Grada. Sumnjam da oni dobiju manje od toga”.

Ipak, u klubu se mogu pohvaliti jednim strancem. Dolazi iz Venezuele i igra za minimalac.

“Ima plaćen stan i hranu, te dobije 200 eura džeparca”, objašnjavaju. 

Dakle, zgodan dodatak s obzirom na to da Jose Pereira zvan Joža vjerojatno još i radi nešto, zaključujemo.

“Ma ne. Samo to ima. Ali, očito je sretan jer je već drugu godinu s nama”.

Klub je registiran kao udruga. Ima svoje vodstvo, predsjednika, izvršni odbor… 

“Moramo to imati da zadovoljimo formu, inače smo se podijelili da svi radimo sve. Samo tako možemo funkcionirati”. 

Nove članove vabe posjetama školama, ali se uzdaju i u neku popularizaciju ovog sporta na globalnoj razini. U vrijeme interneta - ipak je sve puno dostupnije pa se nadaju da će pronaći nove zaljubljenike u ovaj sport koji će im prići i krenuti u zajedničku avanturu.

“Postoji natjecanje koje se zove Little League. Osnovano je u Americi, ali održava se u cijelom svijetu. Osam divizija je u SAD-u, ostalih osam u ostatku svijeta. I onda pobjednici tih divizija igraju u Americi doigravanje za prvaka. Mi smo smješteni u europsko-afričkoj skupini. Do sada smo došli do četvrtfinala, ali nada umire posljednja”, priča nam Uroić koji smatra da je ulazak među osam najboljih u diviziji velik uspjeh s obzirom na konkurenciju i ono što oni ulažu u ovaj sport.

“U Nizozemskoj i Italiji baseball je školski sport. Imaju terene, uvjete, školovani trenerski kadar. Kod nas je tjelesni odgoj još uvijek po principu - evo vam lopta i vidimo se za 40 minuta. Zapravo, naši rezultati su izvanserijski u odnosu na ono što se ulaže u ovaj sport. No, ponavljam, bitno je druženje, sreća i zadovoljstvo. Imamo četiri kategorije, do 13. godine igraju cure i dečki skupa jer je ovo bezkontaktni sport, stalno su djeca na svježem zraku, putuju i to je nešto što rezultat ne može zamijeniti”.

Međutim, i to je nešto s čim se Veprovi mogu pohvaliti. U trenutku dok smo pisali ovaj tekst iz Budimpešte je stigla vijest da su osvojili Europski kup. Bio je to prvi europski trofej za Zagreb nakon 2005. godine. U finalu su bili bolji od Sofija Bluesa 5-3, prethodno pobijedivši Trnava Angelse iz Slovačke. 

MVP turnira bio je već spomenuti Joža Pereira, sjajan dojam ostavili su Bruno Špehar koji je u finalu udario svoj prvi službeni “home run” te njegov imenjak Uroić koji je dao velik obol u dvoboju skupine s finskim Tampere Tigers koji su Veprovi dobili 15:0.

“Tu ti je sve bilo gotovo nakon pet inninga. Takozvano “mercy rule”, rekao nam je kasnije Uroić koji nije krio ponos i zadovoljstvo što je europski trofej stigao kod Veprova.

“To će biti sjajna najava završnice prvenstva. Igramo polufinale protiv Vindije. Nakon prve dvije utakmice kod njih rezultat je 1-1. Sada su sljedeće tri kod nas. Igra se u petak, subotu i nedjelju s početkom u 16 sati na Jarunu”, poručuju iz Veprova uz naglasak da je ulaz slobodan a garantiraju dobru zabavu lišenu bilo kakve negative.

“Ponavljam, ovo je klub koji se zasniva na entuzijazmu njegovih članova. Dobra i ugodna atmosfera nam je preduvjet svega. Želimo da se svi osjećaju dobro jer to znači da će nam doći ponovno. A podrška našoj djeci je najveća nagrada koju možemo dobiti”, zaključio je naš sugovornik.