Koliko je velika Rijekina sjena?

Hajduk je u derbiju na Poljudu svladao Dinamo (1-0) i otišao na pet bodova, uz utakmicu više, od glavnog rivala. Potresao je taj poraz Modre, naravno, ali ništa, kažu nije dramatično, jer, kad se odigraju sve odgođene utakmice, budu li rezultati pratili sirovu matematiku, bit će to samo minus dva. S tim da je realnije i da pređe u plus jedan ili nulu, jer, Hajduk odgođenu utakmicu igra na Pampasu, Dinamo, pak, s Varaždinom i Lokomotivom. Cijela je javnost kao i navijači oba kluba, usmjereni na tu međusobnu borbu, očekujući samo dva raspleta sezone; ili mi ili oni!

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Međutim, u sjeni tog 'rata', tamo na Kvarneru, u tišini raste jedna ozbiljna momčad. Rijeka, koju i na Poljudu i u Maksmiru vide kao jakog i vrlo neugodnog suparnika i jednima i drugima je ujedno i nada da će zaustaviti ovog drugog na putu do konačnog cilja. Da će im, na neki način, biti 'pomagač' koji će doći dovesti do naslova. No, je li Rijeka samo to, najteži sparing-partner na kojemu će se lomiti zubi ili je momčad s Rujevice sposobna za nešto više? Koliko je velika, debela ta sjena iz koje Rijeka prijeti i može li se ona nadviti nad dva najveća hrvatska kluba, ugasiti im svjetlo i uzeti ono što i jedni i drugi već svojataju.

Momčad, koju je kirurški precizno i uspješno slagao Sergej Jakirović, preživjela je njegov šokantan odlazak, dočekala se na noge i pod palicom energičnog, fanatičnog Željka Sopića, nastavila tamo gdje je stala. I, kad se pomno analizira što u svojoj svlačionici ima Sopić i kakva je perspektiva ove Rijeke, jasno je da na Rujevici imaju temelja za visoke ciljeve. Rijeka ima argumente i adute ne biti samo simpatičan hit-prvenstva, nego i više od toga.

Recimo, dok će Ivan Leko i Sergej Jakirović uvijek vapiti za još jednim ili dva igrača, dok ćete u Hajduku i Dinamu barem jednu ili dvije pozicije označiti deficitarnom, tankom, pogled na Rijekin roster otkrit će širok kadar i dobro izbalansiranu momčad. Krenuvši do vratara, Labrović je reprezentativac, odlaskom Livakovića najveći kandidat za najboljeg vratara lige, čovjek koji daje sigurnost i, najbitnije, donosi bodove. Obranu drži iskusni Emir Dilaver, trenerova produljena ruka, igrač koji vjerojatno nije u životnoj formi i svoje je najbolje godine karijere već prošao, ali se u Rijekin koncept sjajno uklopio i donio upravo ono što je Rijeci trebalo. Iskustvo, gard, autoritet! Njegov je partner Matej Mitrović, igrač čija kvaliteta pa i šire od HNL dometa nikad nije bila upitna, ali su mu ozljede zaustavile karijeru. No, sad se vratio, uhvatio kontinuitet, iz utakmice u utakmicu pokazuje sve bolju formu. On i Dilaver, za domaću ligu vrlo su respektabilan stoperski par, a što je za Sopića najvažnije, nisu jedini. Jer, tu je i Niko Galešić, U21 reprezentativac, koji također pokazuje igrački napredak, spreman uskočiti u momčad i čak onako, u slalomu od 80 metara, riješiti utakmicu poput one u Koprivnici. Definitivno, jak Sopićev adut. Da, tu je i Stjepan Radeljić, igrač s iskustvom Lige prvaka, odlična 'back up' opcija.

Stopera može odigrati i Ivan Smolčić, domaći dečko, no on je zatvorio desni bok. A tu su i Danilo Veiga i Alen Grgić, ali i Galešić čak i Dilaver koji mogu pokrpati to mjesto i poziciju, koja mnogim klubovima, ne samo u HNL-u, zadaje velike glavobolje. Bruno Goda, koji je imao sjajan ulazak u sezonu, neupitan je na lijevoj strani. No, i tu ima Rijekin trener alternative poput Marijana Čabraje, za domaću ligu vrlo dobrog igrača.

Ipak, najveća je Rijekina snaga 'ono' ispred obrane, puno dobrih opcija za Željka Sopića. Lindon Selahi i Veldin Hodža kao prve violine na sredini terena, zatim Banda kao, često, vrlo zahvalna alternativa. Toni Fruk i Niko Janković, svojevrsni motori ove Rijeke, mladi, a opet dovoljno zreli, igrači koji često dolaze i prijete iz drugog plana i odrade velik dio posla. Praktički je već zaboravljen Dejan Petrović, igrač koji je došao iz Rapida i koji je već dulje ozlijeđen, no, kad se vrati pojačat će i on konkurenciju u tom dijelu terena.

Mladi talent sudi derbi Rijeke i Hajduka, vraća se Mario Zebec

Ivanović: "S Hajdukom imamo otvoren račun, idemo po pobjedu!“

FOTO Rujevica rasprodana za Jadranski derbi!

Pred suparničkim golom, ne znaš koga bi čuvao. Polet i glad za uspjehom 'Nijemaca' Marca Pašalića i Franje Ivanovića već je puno toga donijela, njihova je mana tek neiskustvo, zbog kojega dolaze i oscilacije. A što reći o Marku Pjaci? Klasa za sebe, čovjek daleko iznad razine HNL-a, kod kojega su upitno jedino zdravlje i kontinuitet. Poslože li mu se te komponente, Pjaca će još rješavati utakmice kao što je dvama majstorijama riješio Osijek i biti veliki, najveći adut u svim bitkama.

Ali, ne samo imena i broj igrača, Sopić ima tu mogućnost da iste igrače rotira i po pozicijama, ovisno o potrebama. Tako Fruk može i desno i u sredinu, kao što Janković može lijevo i povučenije, može igrati 4-2-3-1 ili ga mijenjati u 4-3-3. Uza sve njih došao je nedavno i Yansane, još jedan neugodan napadač, koji također može na lijevo krilo, ali može biti i špica. Prema prvim partijama u Rijekinom dresu čini se da neće trebati puno vremena za prilagodbu i Rijeka niti tu nema problema s popunom momčadi. Da, tu je još i Obregon, već pomalo zaboravljen, ali isto igrač koji u trenutku nadahnuća zna zabiti. Kao Lokomotivi za tri boda!

Sve to, dakle, dovodi to teze da je Rijeka, trenutno, izuzetno dobro pokrivena i uravnotežena, usporediva s Hajdukom i Dinamom. Od odličnog vratara, preko velikog iskustva (Dilaver, Mitrović, Radeljić), domaćih dečki (Hodža, Smolčić), ekstra klase (Pjace), do mladih, perspektvnih, enrgičnih igrača željnih uspjeha, ali koji koji već pokazuju kontinuitet dobrih partija (Pašalić, Ivanović, Janković, Fruk, Galešić...). Uz još nekoliko vrlo dobrih, tzv. klupskih igrača, koje svaka momčad treba imati.

Također, Rijeka je s 20 golova najefikasnija momčad lige (20 golova), ima četvrtu obranu lige (osam primljenih golova), a ono što joj je svakako veliki plus jest da ove sezone, niti u jednom natjecanju, još nije izgubila utakmicu u kojoj je bila izraziti favorit. Izuzev remija s Varaždinom, što se može smatrati jedinim kiksom dosad, Rijeka je gubila tek od Dinama i Hajduka te Lillea! Od svih minimalno i od svih u gostima!

Iako ne igra uvijek uvjerljivo i efikasno, Rijeka ipak tzv. manje utakmice, poput Rudeša, Slaven Belupa ili Lokomotive rješava, više-manje, rutinski. Još dva detalja važne su stavke u rubrici 'Rijekini plusevi.' Prvo, Rijeka nema, poput Dinama i Hajduka, pritisak prvog mjesta, a drugo, njezina igra najmanje od vodećeg trojca ovisi o samo jednom ili dvojici igrača. Dok Leko i Jakirović ne spavaju čim Livaju i Petkovića zaboli zub, ili ih brine kad su izvan forme Sahiti ili Baturina, Rijeka gotovo svaki put iznjedri nekog novog junaka. Kad ne ide napadačima ukaže se Galešić, zabije za pobjedu. Ako ne ide iz šesnaesterca sjevne bomba s distance Pašalića ili Jankovića, Pjaca će, kad može, riješiti to na svoj način.

Dakako, sad već ofucana fraza kako je prvenstvo maraton, donosi puno faktora, koji utječu na konačnog slavodobitnika. Hoće li Rijeka ostati na okupu, ili će na zimu prodati neke od važnih igrača? Kako će ozljede utjecati na momčad i kako će se trener i igrači nositi s krizom, koja će, vjerojatno, u nekom trenutku doći na red? Hoće li neiskustvo nekih igrača nadvladati iskustvo onih drugih i hoće li ti mladi dečki izgorjeti u želji za pobjedama? To su pitanja na koje ćemo odgovore dobiti tek na proljeće, ali na dva važna pitanja odgovori će stići uskoro.

Protiv Hajduka u subotu vidjet ćemo je li Rijeka spremna za bitku s najjačima (s obzirom da je i protiv Dinama i protiv Hajduka bila nadigrana i poražena), jer, koliko god tzv.male utakmice odlučivale prvenstvo, bez pobjeda u derbijima teško se može do vrha. Drugi je upitnik kako će se Rijeka nositi s pritiskom, sama sa sobom, ako pobijedi Bijele i preuzme vrh HNL karavane? Jer, jako se dobro zna da nije isto maštati o prvom mjestu i biti na njemu, čuvati ga od napada konkurenata. A ako na Rujevici padne Hajduk, onda više nema šale. I povlačenja!