Saša Miljević/PIXSELL
Saša Miljević/PIXSELL

Garcijino 'kockanje' i Cabellovo buđenje za veliki propust Hajduka

Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 26.10.26. | 21:00

Trener Puljana početnom postavkom ponudio se Hajduku, a zatim se 'probudio' s promjenama u drugom dijelu, dok je Garcia zakasnio reagirati na energetski pad svoje momčadi

Odlična utakmica za neutralne promatrače, sjajna za navijače Istre 1961 i tako teška, bolna za pristaše Bijelih. Hajduk je uzeo bod, ali konačni dojam je gubitnički. Bijeli su prosuli velikih 2-0 u Puli, još jednom ove sezone odigrali identični remi s Istrom 1961 (2-2). Velika četiri boda isparila su u dva susreta s Puljanima, a na kraju je u dramatičnoj završnici na Drosini bio dobar i bod za Bijele, jer žuto-zeleni u završnici su pokazali više želje, bivali opasniji. A sve je bilo tako komforno, tako ugodno za Garcijinu momčad čitavih sat vremena. Sigurno vodstvo, povučeni domaćin...ništa nije ukazivalo da bi se u Puli mogao prekinuti pobjednički niz Hajduka. Međutim, već smo odavno naglasili, nije jednostavno na dva 'fronta' pobjeđivati u seriji.

Remi na Drosini ponudio je klasičnu nogometnu priču o tome kako energetski pad i reakcije s klupe mogu prelomiti utakmicu. Hajduk je ispustio vodstvo u susretu koji je iz taktičkog kuta bio podijeljen na dva potpuno različita razdoblja. Gonzalo García u Puli se odlučio na prilično opasan hazard, trener Bijelih 'kockao' se poslavši na teren potpuno isti sastav koji se prošlog tjedna istrošio u Švicarskoj. Mentalno i fizički. Forsiranje iste, energetski osjetno ispražnjene momčadi bez pravovremenih rotacija, pokazalo se kao 'mač s dvije oštrice'. Premda je Hajduk u početnoj fazi uspio kapitalizirati svoje prilike i izgraditi veliku prednost, nedostatak svježine došao je na naplatu u nastavku. Garcíjin izostanak osjećaja za trenutak i prekasno uvođenje svježih igrača s promjenom energetski iscrpljenih Dalissona i Šotičeka ostavilo je njegovu momčad na vjetrometini u trenucima kada je ritam utakmice hitno tražio novu energiju na terenu.

S druge strane, trener Istre 1961 Javier Cabello izgledao je taktički izgubljen punih sat vremena. Njegova momčad nije imala nikakav konkretan odgovor. Nisu Puljani uspjevali izaći u građenju igre, a jedinu šansu stvorio je Frederiksen u 20.sekundi igre. Pomogao je Bijelima i Cabello koji je postavio igru kao da je Hajduk pitao. Dva teška napadača, momčad u niskom bloku ispod centra. Takva Istra bez laganih igrača spremnih na bijeg nije imala šanse protiv Hajduka. Imala je prostor, ali ne i kadar s kojim bi to iskoristila. Puljani su djelovali bezidejno i nemoćno sve do 60. minute kada je Cabello povukao jedini logičan potez. Izvadio je Isaaca Tomicha i Rozića, ubacio je Škafar Žužića i Ahmetija, dva hitra igrača koji su promijenili ritam igre. Cabello je na vrijeme uspio detektirati problem i povući poteze koji su iz temelja promijenili dinamiku na terenu. Od tog trenutka, domaćin je počeo dominirati protiv vidno umornih hajdukovaca, a pritisak je brzo urodio plodom. Istra ne samo da je uspjela izbrisati zaostatak od dva pogotka, već je u samoj završnici susreta na krilima tog novog momentuma mogla kreirati i potpuni preokret te uzeti sva tri boda. Na kraju, kada se podvuče crta, povratak iz ponora od 0-2 ogroman je kapital za Puljane s kojim apsolutno moraju biti zadovoljni. Za razliku od Garcije koji je dobio ozbiljno upozorenje kako balansirati s energijom momčadi u gustom rasporedu. Cabello je i sa zakašnjelim 'buđenjem' spasio utakmicu, a Garcia je propustio pokazati toliko hvaljeni šampionski gen sa zatvaranjem utakmice pri vodstvu 2-0. Veliki propust Hajduka, dva ogromna boda ostavili su Bijeli na Drosini.


Tagovi

HajdukGonzalo GarciaJavier CabelloIstra 1961HNL

Sljedeća vijest