Dalićev pragmatizam na djelu: traži se izgubljeni bek

Uglavnom, mini turneja zaključena je na način da je Hrvatska izborila drugu jakosnu skupinu za ždrijeb, ali i saznanjem kako 3-5-2 baš i ne leži. Nije bilo dobro protiv Slovenije, još manje protiv Bugarske. Probali smo, nismo uspjeli i vratili se oprobanom sustavu s četvoricom.

U Rijeci, protiv Farskih Otoka, još jedan pokušaj. Prvo poluvrijeme u trojicom u zadnjoj liniji — drugo opet staro, poznato, sigurno. Dalić je tada rekao bez uljepšavanja:

“Sve što smo napravili, napravili smo s četiri u obrani. I tako ostaje.” Kraj priče, barem se tako činilo.

Međutim, tri mjeseca uoči Mundijala, izbornik je najavio da bi mogao opet probati sa sustavom tri centralna braniča, odnosno dva bočna koji se spuštaju u obranu prema potrebi stvaranja defenzivnog bloka. Pokazao je Dalić dozu pragmatičnosti, ne želi biti rob vlastitih riječi i očito čini sve kako bi pronašao pravu formulu za uspjeh na SP-u. Je l' to čini na sugestiju svog stručnog stožera, ili je taj zaključak donio nakon razgovora s reprezentativcima čije je destinacije pohodio posljednjih tjedana - manje je bitno.

Prijateljske utakmice postoje da bi se iskušavale razne varijante, a činjenica je da je tih opcija sve manje i manje. Kalendar je prenatrpan i zaista su rijetke prilike da se isproba nešto novo. Do odlaska u Ameriku na SP - Hrvatska će imati ove dvije utakmice u Orlandu protiv Kolumbije i Brazila, odnosno dva prijateljska sudara u Hrvatskoj početkom lipnja protiv Belgije i Slovenije. Ako se želi nešto probati - krajnji je trenutak. Naravno da je okidač izostanak klasičnog lijevog beka, da je Gvardiol u borbi s vremenom a da je Stanišić po naravi desni bek kojem je lijeva strana - alternativa. Doduše, Kompany ga zna koristiti na toj poziciji, ali ne baš često. Posljednji put je lijevog beka odigrao protiv Wolfsburga početkom siječnja u trijumfu Bayerna od 8-1.

U takvim okolnostima, Hrvatska će opet probati s trojicom u zadnjem redu. S lijeve strane Perišić ili Stanišić, s desne Smolčić, Jakić, možda i Pašalić. U teoriji — sve ima smisla. U praksi — Kolumbija i Brazil će brzo pokazati koliko ga zaista ima. A vremena, realno, ima jako malo. Amerika je sve bliže, a pravi odgovori još vise u zraku.