Marko Lukunić, Luka Stanzl/Pixsell
Marko Lukunić, Luka Stanzl/Pixsell

Bišćan je u sličnoj situaciji kao Bjelica 2018.! Može li stvoriti i jednako moćnu momčad?

Vrijeme Čitanja: 9min | sri. 12.04.23. | 08:10

Puno je sličnosti, uz neke razlike, između Dinamova proljeća 2023. i onog prije pet godina. U nekim stvarima Bišćan je u prednosti, u nekima u zaostatku za Bjelicom u istom razdoblju. No, morat će odraditi sličan posao da bi Dinamo napravio novi europski iskorak

Igor Bišćan ostvario je prvi cilj na Dinamovoj klupi. Izveo je momčad iz negativnog niza, iako ne treba bježati da su se i protiv Lokomotive Modri mogli 'nasukati', ali još je važnije da je uspio izazvati pozitivan šok kod igrača, nakon što su pred kraj Čačićeve ere utonuli u letargiju i nezadovoljstvo. Jedna sličica s treninga u ponedjeljak, na kojem su mahom bili igrači koji nisu igrali protiv Lokomotive govori tome u prilog.

"Napokon smo odradili pravi trening, ovo je osvježenje.", stigla nam je poruka iz svlačionice. A to dovoljno govori, Bišćan je donio novu energiju, novi način rada, koji je razbio monotoniju po kojoj je u zadnjem razdoblju svog mandata 'jašio' Ante Čačić. No, naravno, Bišćanov se uspjeh neće mjeriti po atmosferi, treninzima i omiljenosti kod igrača (bio je omiljen i Čačić kad je preuzeo momčad od Kopića), neće mjerilo biti niti naslov prvaka, koji je, praktički, već u Dinamovim vitrinama. Bišćana će se gledati po prvim mjesecima i prvom dijelu iduće sezone, po europskom rezultatu i po tome hoće li nastaviti dominaciju u domaćem prvenstvu.

"Svjestan sam da neću imati puno kredita, Dinamo je veliki klub i traže se rezultati.", rekao je Bišćan na uvodnoj presici i time pokazao da zna kakav je posao pred njim. Da, najveći dio posla novoga trenera i suradnike u sportskom sektoru (Dario Šimić) očekuje upravo u sljedeća tri, četiri mjeseca. Prijelazni rok pun izazova i prve europske utakmice. Umnogome ova situacija u kojoj se nalazi Bišćan podsjeća na onu u kojoj je bio Nenad Bjelica 2018. godine. S nekim plusevima i minusima koje su na početku svog mandata nosila obojica. Tada je Dinamo također na proljeće ušao u krizu, zamalo prosuo veliku prednost, mijenjali su se treneri, Marija Cvitanovića zamijenio je Nikola Jurčević, a njega na samom kraju Bjelica. Također su u Maksimiru bili svjesni da ih čeka izazovno razdoblje, da je Dinamo na prekretnici i da treba napraviti velike stvari tijekom ljeta da bi na jesen bio europski konkurentan, roster je bio tanak i nedorečen.

"Vidjet ćete, bit ćemo dobri, stvorit ću jak Dinamo.", poručio je Bjelica nakon pobjede u debiju nad zaprešićkim Interom (3:1). I doista, iako u vremenskom tjesnacu, s gomilom upitnika u momčadi, Bjelica je koji mjesec kasnije počeo ispisivati povijesne knjige, stvorio je moćnu momčad, na čijim je temeljima Dinamo u idućih pet godina uistinu ostvario velike rezultate. Sad je Bišćan pred vrlo sličnim izazovom, može li stvoriti jednako moćan tim, koji će nastaviti modru, europsku rapsodiju i možda napraviti taj, još jedan iskorak, prezimiti iz Lige prvaka? Probali smo zato usporediti situaciju u proljeće 2018. s ovom današnjom, poteze koje je tada vukao Bjelica s onima koji čekaju Bišćana, okolnosti u kojima se stvarao tadašnji Dinamo s okolnostima u kojima se Modri nalaze sad.

JAČA BAZA NEGO TADA

Nenad Bjelica u svojem je debiju na Dinamovoj klupi protiv Intera na teren izveo ovih 11 igrača: Livaković - Stojanović, Rrahmani, Perić, Lecjaks - Fiolić, Ademi - Soudani, Ćorić, Hajrović - Gavranović. Sam pogled na tu momčad otkriva koliko je igrača kasnije imalo važnu ulogu u europskom proboju, malo njih. Ako se vratimo još koji tjedan ranije, Nikola Jurčević je utakmicu s Rijekom počeo s Muharom i Gabrielom (vidjela se klasa, ali Dinamo ga nije mogao otkupiti), s klupe je ušao Miklić. Livaković je tada još bio golman u razvoju, Rrahmani daleko od današnje klase, kao i Perić, Lecjaks i Fiolić nisu se dugo zadržali, otišao je i Ćorić, prije njega i Sosa. A Ademi je tek igrao svoje prve mjesece nakon povratka nogometu poslije suspenzije i malotko je misliti da će u skoroj budućnosti postati Dinamova ikona. Soudani je, nakon što je godinama držao Modre, bio na odlasku. Danas Bišćan ima na raspolaganju, iako brojčano uzak, kvalitetom puno jači roster, o današnjoj klasi Livakovića, Ivanušeca, Petkovića, Šutala, Mišića ili Ristovskog, bespredmetno je pričati, bez obzira što se očekuje da dio njih na ljeto napusti Maksimir. No, i pokušaj njihova zadržavanja barem do kraja kvalifikacija spada u stvaranje momčadi.

'LUZERI' vs.'POBJEDNICI'

Bjelica je tada sjeo na klupu momčadi, u kojoj je vladao gubitnički mentalitet. Dinamo je pola godine ranije ispao od Skenderbeua i prvi put u novijoj povijesti nije ulovio europsku skupinu. Loši rezultati i igre tijekom proljeća, unatoč osvajanju naslova, donijeli su potpuni pad samopouzdanja i vjere u igrače, tada se plasman u Ligu prvaka ili Europsku ligu smatralo teško dostižnim ciljem. Sad je situacija drugačija. Dinamo je svojim igrama u Europi podigao ljestvicu, sve osim ulaska u jedno od ta dva natjecanja smatralo bi se neuspjehom, a Bišćan u momčadi ima pregršt igrača, koji imaju to pozitivno europsko iskustvo, koji su već odigrali puno ravnopravnih utakmica protiv velikih momčadi, skidali bogate skalpove. Pred Bjelicom su, dakle, bila manja očekivanja i psihološki lakši zadatak, pred Bišćanom je veći pritisak, ali i bolja, iskusnija momčad, s pobjedničkim navikama.

DVA VAŽNA IGRAČA DOŠLA SU NA ZIMU

Iako se u prvi tren i nisu činili kao velika pojačanja, Izet Hajrović i Mario Gavranović, upravo su šest mjeseci kasnije pokazali da je njihov dolazak bio pravi potez. Odigrali su važnu ulogu u Dinamovom europskom putu pod Bjelicom, a ispalo je važno što su stigli na zimu i dobili dovoljno vremena za prilagodbu i ulazak u formu. Hajrović je u siječnju stigao kao igrač kojega su pratile ozljede i koji nije previše igrao u Bundesligi, tih pola godine bilo je ključno da na ljeto postane jedan od glavnih Bjeličinih igrača. Igor Bišćan takve igrače nema u svojoj momčadi, osim mladog Maura Perkovića, koji je bio jedini ulazni transfer prošle zime. Tko god dođe tijekom ljeta, morat će odmah biti pojačanje, nema vremena za adaptaciju.

SOUDANI POPUT ORŠIĆA

Nakon finala Kupa i pobjede nad Hajdukom u Vinkovcima koju su obilježile polemike i povici zbog dosuđenog kaznenog udarca, Bjelica je ostao bez Soudanija, on je otišao u Nottingham Forest. Tada je Soudani bio glavna Dinamova napadačka igla, čovjek od čijih su golova i poteza Modri živjeli godinama i njegov je odlazak označen kao veliki hendikep, uz pitanje kako će ga Bjelica nadoknaditi. Nešto slično je tada za Dinamo bio odlazak Soudanija kao zimus odlazak Mislava Oršića, ključnog igrača i najboljeg strijelca. S razlikom što Dinamo sad ima šest mjeseci i Luku Ivanušeca da se navikne na život bez Oršića, tada je pred Bjelicom, koji, doduše, nije ni pokušao zadržati Soudanija, bilo puno upitnika kako će ga zamijeniti. Istina, odlazak Arijana Ademija, puno je veći hendikep za ovu momčad, no što je su za ono doba bili odlasci Ćorića i Sose.

BATURINA POPUT OLMA

Dani Olmo ekslopdirao je pod Nenadom Bjelicom, ali sezonu ranije, u tim turbulentnim mjesecima pokazivao je natruhe onoga što bi mogao postati. Mario Cvitanović prvi je stao iza njega, Olmo je ušao s klupe i zabio Hajduku, bio je to njegov 'boom', ali svejedno nije do kraja sezone postao standardan prvotimac i ključni igrač. To je postao kod Bjelice. U istim je godinama sad Martin Baturina, koji bi, ne ode li na ljeto, trebao u idućoj sezoni biti Bišćanov Olmo. Olmo je kraj sezone 2017./18. dočekao s preko 2500 odigranih minuta, toliko sad otprilike ima i Baturina, ali je Martinovo iskustvo ipak veće. Prošao je Ligu prvaka, ima status 'desetke' i sigurnog prvotimca. I bolju startnu poziciju da iduće sezone bude ono što je 2018. bio Dani.

ŠTO IMA BIŠĆAN, A NIJE IMAO BJELICA?

Osim što u momčad ima više igrača koji su prošli velike utakmice i izazove i nekoliko njih s preko 100 ili 200 nastupa za Modre, Bišćan ima i nešto više vremena od Bjelice za crtanje igračke križaljke. Tih mjesec i pol više može mnogo značiti u pripremi sezone. Također, Bišćan ima vrlo pozitivnu radnu atmosferu, podršku navijača, pune tribine na startu svog mandata, što može nekad biti teret, ali i vrlo jako pogonsko gorivo i energija koja iz momčadi izvlači maksimum. Prije Bjeličina dolaska atmosfera oko Dinama bila je negativna, letargična, pesimistična...

ŠTO JE IMAO BJELICA, A NEMA BIŠĆAN?

Bez obzira na sve ono negativno što je simbolizirao Zdravko Mamić, pogotovo u vrijeme kad je stigla nepravomoćna presuda te je on postao i bjegunac od hrvatskog pravosuđa, Dinamo je u sportskom smislu bio organiziran i posložen klub, Bjelica je došao u sustav, koji je po tom pitanju odlično funkcionirao. Mamić je imao uhodan način dovođenja igrača, pouzdanu mrežu skauta i menadžera s kojima je radio, a Dinamo je bio poznat kao izdašan i uredan platiša i poželjna udavača pa je i lako dolazio do željenih pojačanja. Praktički, kojega je god igrača htio, Dinamo ga je doveo, što je sa sobom nosilo i određen broj promašaja. Bišćan je sad došao u sustav koji se 'resetira', on i Šimić tek trebaju postaviti nove temelje sportske politike i transfera, razgranati skautsku mrežu, a skočile su i cijene igračima u odnosu na prije pet godina i teško će Modri dovesti baš sve što požele. Također, kao što smo već spomenuli, Bjelica je imao tu prednost što je kretao, praktički, od nule, trebao je klub koji je proteklu sezonu doživio europsko razočaranje, 'samo' vratiti među žive. Bišćan, pak, mora nakon velikih europskih dosega napraviti nešto još bolje, za njega je letvica u startu postavljena više.

KOGA JE DOVODIO BJELICA, KOGA ŽELI BIŠĆAN?

I, tu bi možda mogla biti i najveća razlika dva Dinama, nadaju se navijači ne i ključna za konačan uspjeh. Bjelica je 2018. u Dinamo doveo iskusne igrače, karakterne, s kojima je već radio i dobro ih poznavao, ili one gladne uspjeha, a koji spletom okolnosti nisu dotad napravili veće iskorake u karijeri. Tako su, između ostalih, došli Emir Dilaver, Marin Leovac, Mario Šitum, Mario Budimir, Kevin Theophile, Damian Kadzior te, iz ove druge kategorije, Mislav Oršić i Bruno Petković. Jedina dvojica mlađih bili su Ivan Šunjić, koji se vratio iz Lokomotive i Lovro Majer, koji je došao s Kajzerice, ali koji nije bio Bjeličin izbor, što se kasnije i vidjelo. Svi ti igrači došli su ili na Bjeličin nagovor ili uz njegov blagoslov na ideju klupskih čelnika. Praktički, čitava nova momčad, a vrlo malo promašenih pojačanja. Na početku Bišćanova mandata, pak, također se priča o velikom broju novih igrača koje Modri trebaju dovesti, gotovo u svakoj liniji po jednog, ali u opticaju su uglavnom mladi igrači, poput Frigana, Vipotnika, Kačavende, Stojkovića... Svi talenti i potencijal za budućnost, no, jesu li ujedno i već sad dovoljno kvalitetni da budu nositelji Dinama za samo nekoliko mjeseci u pohodu na novu Ligu prvaka?

Hoće li Bišćan, dakle, od jedne momčadi, koja je već prošla svoj vrhunac i zahtijeva osvježenja uspjeti stvoriti novu europsku vrijednost i kompetitivan tim, ovisi sad samo o njemu i suradnicima u Maksimiru. Primjer iz 2018. pokazuje da je moguće to napraviti i u kratkom roku, ali da će trebati puno sposobnosti, vizije pa i sreće da Dinamo u iduću sezonu zakorači onako kako su navijači naviknuli zadnjih godina.



Tagovi

GNK DinamoIgor BišćanNenad BjelicaHNLHrvatska nogometna liga

Ostale Vijesti