Dan kad je Toni Kukoč bio već nogom i pol u Lakersima

Poznato je da je Toni Kukoč veoma cijenjen u NBA svijetu. Kako i ne bi kad je po učinku bio treći igrač vjerojatno najbolje NBA momčadi svih vremena, nebrojeno puta zabio ključne koševe te odigrao velike i važne utakmice, često i u trenucima kad i jedan Michael Jordan nije bio na svojoj uobičajenoj razini.

Što se uspjeha i naslova tiče, vjerojatno najafirmiraniji europski košarkaš koji je ikada primio loptu u ruke s obzirom da se na tron penjao po nekoliko puta u reprezentativnoj, NBA i europskoj klupskoj košarci. Nakon što su se Bullsi raspali poslije šestog naslova 1998. (gledali ste svi The Last Dance... ako niste, u čem je problem?), Toni je u trade deadlineu 2000. poslan u Philadelphia 76erse u razmjeni tri momčadi u kojoj je, između ostalih, John Starks završio u Bullsima.

No milimetri su ga dijelili od toga da već nakon pola sezone završi u Lakersima. Da, onoj moćnoj dinastiji Lakersa sa Shaquilleom O'Nealom i Kobejem Bryantom. Drugi ili treći (Pippen?) najveći NBA košarkaš s kojim je Kukoč dijelio svlačionicu, Allen Iverson, bio je više od košarkaša. On je bio personifikacija ''osuđenosti na propasti'' koja je uspjela, kako bi Ameri rekli ''against all odds''. Underdog koji je zbog glupe tučnjave u dvorani za kuglanje svojevrsno završio u zatvoru, a kad te tako život ''frizira'', dominiranje u ligi kraj 99 posto većih i jačih odjednom ti djeluje znatno bezazlenijim.

Upravo tom je reputacijom Iverson ovjenčao svoju karijeru. Ne samo tom, već i onom buntovnika pogleda lice u lice sa sustavom koji nije tolerirao njegovu različitost, pogotovo u godinama kad se NBA nastojala udaljiti od ikonografije njegove afroameričke zajednice, debelo dominantne kad je u pitanju brojnost igrača u ligi, ali za koju je upravo on daleko najviše tih godina podmetao svoja leđa.

No njegov karakter doveo je i do dugogodišnjeg ''toplo-hladno'' odnosa s trenerom Larryjem Brownom. Situacija je došla do usijanja u ljetnom prijelaznom roku 2000. kad je vodstvo Sixersa, potaknuto Brownovim vapajima te na koncu konačnim dizanjem ruku u bespomoći, odlučilo mijenjati Iversona. Točnije, učinjeno je to nakon konačnog zahtjeva samog Iversona.

Tek je bio završio prvu godinu svog prvog velikog ugovora, no tamo negdje sredinom srpnja 2000. velika razmjena u kojoj bi Iverson završio u Detroit Pistonsima, a u kojoj bi sudjelovalo ukupno četiri momčadi već je bila dogovorena. U njoj bi:

Detroit Postonsi dobili Allena Iversona i Matta Geigera.

Charlotte Hornetsi dobili Jerryja Stackhousea, Christiana Laettnera i Travisa Knighta.

Philadelphia 76ersi dobili Eddieja Jonesa, Glena Ricea, Jeromea ''Junkyard Dogg'' Williamsa i Dalea Ellisa.

Los Angeles Lakersi dobili Anthonyja Masona, Todda Fullera i... Tonija Kukoča.

No tek jedna sitnica se ispriječila na putu realizacije ove velike razmjene i poprilično preokrenula tijek NBA povijesti u nekoliko neposredno narednih godina. Naime, Matt Geiger, centar Sixersa, imao je tzv. trade kicker (mehanizam koji i danas postoji kao svojevrsna klauzula u ugovorima), a on nalaže da ako bude mijenjan iz Sixersa, godišnja plaća će mu u novoj momčadi narasti za 1.2 milijuna dolara u odnosu na onu koju bi imao ako bi ostao.

No kako bi ova mastodontska razmjena uspjela, odnosno kako bi se dovoljno podvila pod regule lige o salary matchingu, Geiger se morao odreći tog trade kickera. On na to nije pristao i cijeli se posao izjalovio.

Geiger je tek naknadno drukčije upakirao svoju odluku:

„Razmišljao sam o tom Detroitu i nisam zaključio da bi Allenu i meni bilo bolje tamo.“

Navijači Sixersa i dan-danas se prisjećaju ove epizode i idu čak toliko daleko da na Geigera gledaju kao na spasitelja, obzirom da je u ovoj prilici osigurao ostanak Iversona u Phili. Ona je, naravno, te nadolazeće sezone ušla u finale protiv jedne od najmoćnijih momčadi svih vremena, Iverson je zabio legendarni koš preko Tyronna Luea, a upravo u tom finalu za Lakerse ipak nije zaigrao Toni Kukoč (da jest, 99 posto bi to bilo protiv nekog drugog, a ne protiv Phile, s obzirom da bi Iverson bio u Detroitu).

Umjesto toga, Toni je iskorišten kako bi se u ''Grad bratske ljubavi'' dovelo Dikembea Mutomba u (ispostavit će se neuspješnoj) namjeri zaustavljanja Shaqa. U tu svrhu bi im jako dobro došao i Theo Ratliff kojeg su već imali na rosteru i koji je i sâm bio jedan od najboljih obrambenih centara u ligi. No on je doživio ozljedu šake i mijenjan je na polusezoni u Atlanta Hawkse zajedno s hrvatskom legendom u razmjeni u kojoj je sudjelovalo ukupno šest igrača.

Nota bene, Iverson je 2008. na koncu i završio u Pistonsima u jeseni karijere. A Toni je onomad ostao u Sixersima od zime do zime, nije niti s njima (kao ni s Lakersima) odigrao to finale 2001., a da je samo jedan, relativno epizodan igrač koji će najvjerojatnije ostati najpoznatiji po ovoj anegdoti, rekao ''da'', Kukoč bi na ruci imao još dva prstena. Tako bi s Philom Jacksonom, Ronom Harperom i Horaceom Grantom bio četvrti iz one dinastije šesterostrukih prvaka ''Bikova'' koji bi svoju kolekciju pelemenitog metala nadopunio igrajući u dinastiji Lakersa na prijelazu milenija.

Još jedan prokazatelj NBA karijere kao ulica u Veneciji, labirinta u kojem niti u jednom trenutku ne znaš što te čeka iza sljedećeg ugla.