Aco Petrović za Germanijak: Misteriozni i fatalni četrnaesti kolovoza, nakon toga je Šarić digao branu

Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 04.12.17. | 08:41

Germanijakov kolumnist Zoran Čutura razgovarao je s bivšim izbornikom Hrvatske, a sadašnjim Brazila - Aleksandrom Petrovićem koji je razgovarao o rezultatima obje selekcije, ali i o tome što se dogodilo s Darijom Šarićem na Eurobasketu.

Mislio sam kako sam nešto ozbiljno zasrao u odnosu na bivšeg izbornika naše reprezentacije Acu Petrovića – poruka, poziv, bez odgovora. Nisam bio ni nasilan ni dosadan, to je bilo u velikim razmacima, želio sam malo proljudikati s njim… Gotovo pa slučajno pokušao sam ponovo, i eto ga – par dana po povratku iz Brazila, gdje je upisao dvije pobjede s njihovom reprezentacijom u istim onim kvalifikacijama u kojima je naša selekcija upisala dva poraza odgovorio je. Kao da smo se čuli jučer.

Morao sam početi naširoko i naokolo, nismo prethodno razgovarali o tome kako je uopće dobio posao brazilskog izbornika.

„Već dugo su me me oni 'sondirali', ispitivali, kontaktirali… Odbijao sam bilo kakve ozbiljne razgovore, odgađao sam ih dok god sam bio vezan uz hrvatsku reprezentaciju, ali su me ponovo zvali doslovce dan nakon razlaza, i dogovorili smo se brzo i lako. Imali su ozbiljnih problema – njihova generacija koju su smatrali 'zlatnom' razočarala je neulaskom u četvrtfinale olimpijskog tunira na domaćem terenu, nakon toga su vrlo radikalno pomladili reprezentaciju i doživijeli su novo, možda još i veće, razočaranje. Po prvi put u povijesti nisu se uspjeli kroz turnir Fiba Americas plasirati na Panameričke igre. Tu ja ulazim u priču.“

Dosta uspješno, reklo bi se. Barem za sada.

„Otišao sam tamo mjesec dana prije kvalifikacija, pregledao sve što se dalo pregledati, i shvatio sam da imaju veliki potencijal u talentu i tjelesnim predispozicijama. Mlađim igračima sam otvorio vrata reprezentacije, čak i startne petorke, ali sam uključio i iskusnije kako se ovi mladi ne bi pogubili. Sve je dobro kliknulo, i dobili smo dobru kemiju.“

Kroz statistike sam primijetio učinak dva mladića – Yago dos Santos i Lucas Dias.

„18-godišnji dos Santos je treći 'play' u svom klubu, Paulistano, ali vidio sam da rezultat raste čim on uđe na teren. Nisam bio sto posto siguran, pa sam na pripreme pozvao i dva iskusnija organizatora kao 'osigurače', ali kad sam vidio kako mali reagira – zahvalio sam im se. A 22-godišnji Lucas Dias igrao je 'četvorku'. Prebacio sam ga na 'trojku', što smatram njegovom prirodnom pozicijom, i proigrao je. Bitno je reći da su postojalo određeni otpori prema meni unutar Brazila – nakon dugogodišnjeg rada stranca na klupi reprezentacije (Argentinac Magnano, op zč) , brazilski treneri smatrali su da netko od njih treba preuzeti klupu. No, njihove legende, a sjećaš se da smo s Brazilcima iz naše generacije bili u sjajnim odnosima…“

Naravno, odlični igrači i fantastični tipovi.

„…dakle, njihove legende Oscar Schmidt i Marcel de Souza podržali su me i tako sam dobio mir. U kombinaciji s ove dvije startne pobjede u kvalifikacijama, naravno. Ovo je očito pogođena selekcija koja je krenula željenim pravcem. Napad Brazila nikad nije bio sporan, no uspio sam od njih dobiti i željene obrambene reakcije, prihvatili su određena pravila i na taj smo način riješili obje utakmice do 25. minute. S tim da nismo uspijevali zadržati koncentraciju do kraja, moram biti objektivan i realan.“

Nama je ovdje teško procijeniti kvalitetu suparnika kakvi su Čile i Venezuela.

„Venezuela je prvak Južne Amerike iz 15', a njihova je petorka ujedno i petorka klupskog prvaka Južne Amerike, Guaros de Lara – maksimalno su uigrani i kompaktni.“

Pretpostavljam da je sustav kvalifikacija za SP u Kini isti ili sličan europskom.

„Sličan. Od šesnaest reprezentacija, četiri skupine po četiri reprezentacije, u Kinu ih ide sedam. To znači da od će od nominalno jakih jedna ili dvije reprezentacije ipak otpasti i treba biti oprezan. No, kako se rezultati prenose u slijedeću rundu kvalifikacija, a mi se križamo s nešto lošijom skupinom, mislim da smo se već praktički s ove dvije pobjede osigurali.“

Tvoj ugovorni status? I ciljevi, uostalom?

„Ugovor traje tri godine, do OI' u Tokiju. Cilj je, jasno, stići do Tokija, a do Tokija se stiže preko Kine.“

Hoćeš li zadržati ovaj princip da odlaziš u Brazil puno ranije no što od tebe zahtijevaju izborničke obaveze?

„Trudit ću se… Svaki put će se pojavljivati neke nove specifičnosti – sad mi iz ozljeda izlaze dva potencijalno bitna igrača, jedan od njih je bivši NBA igrač Leandro Barbosa koji je potpisao za brazilski klub i time je na dispoziciji, trebam provjeriti u kakvom su stanju, i kad ih je i kako najbolje priključiti reprezentaciji.“

Moramo se vratiti i na Eurobasket.

„Hajde, pitaj.“

Ne znam što bih pitao za početak. Ali znam da te žulja puno više nego mene. Hajde, pričaj.

„U dvije godine vidio sam reprezentaciju u 31 utakmici. Nitko nije imao nikakvih primjedbi što se tiče 30 utakmica, sporna je samo ona 31. To je moj križ, nosim ga, i nosit ću ga i dalje. Ali ako se malo dublje zagrebe – postavlja se pitanje nismo li svi skupa malo previše kritični prema Aci.“

Baviš se javnim poslom, pa si i podložan javnim kritikama… Ja ti u prvom redu zamjeram na selekciji igrača za Eurobasket – sve su ostalo nijanse, veliki rezultat nisam ni očekivao -  a direktna posljedica te selekcije je ovaj debakl u kvalifikacijama.

„Pa nije Eurobasket natjecanje na kojem se u reprezentaciju uvode mladi igrači, i unaprijed se žrtvuje rezultat… Odeš s najboljima, i pokušavaš doći do najboljeg mogućeg rezultata. Ne može Eurobasket biti priprema za kvalifikacije! Da, dogodili su se Rusi, Shved uništi Tomasa u otvaranju, pa promašimo osam slobodnih u trećoj četvrtini, pobjegli su, raspali smo se. Ali i dalje tvrdim da smo se za tu utakmicu pripremali bolje i temeljitije nego za bilo koju drugu na turniru. U Cluju je izgledalo da je sve u redu, nije bilo nikakvih problema. Negdje u ta tri slobodna dana, prilikom prelaska u Istanbul, pregorio nam je čip. I još jedan detalj – točno znam koji je dan na pripremama bitno uticao na tu utakmicu, na te Ruse, koji nas je dan poremetio. Do 14.08. sve je bilo idilično, nakon tog dana Dario je digao branu u odnosu na ostale igrače, pa i na mene. Do tada je bio lider reprezentacije u svakom pogledu, ne samo na terenu. Znam što se dogodilo, ali ne želim o tome pričati. Neka Dario kaže.“

Pitat ću ga kad odem na philly cheesesteak… U Geno's ili Tony Luke's, čuo sam da su tamo odlični. Ja vjerojatno nikad neću saznati što se dogodilo 14.08., bit će to za mene jedna od misterija moderne civilizacije. Nego, vratimo se mladima.

„Pa išao sam s B selekcijom na turneju u Kinu, vrlo ozbiljno razmišljajući o aktualnim kvalifikacijama i pripremajući igrače za to. Valjda sam jedini izbornik na planeti – a u Hrvatskoj sigurno – koji je vodio B selekciju. Tamo smo napravili odličan posao, a zašto se od toga odustalo – nije pitanje za mene.“

Imaš li što još za reći u svezi & glede učinka reprezentacije Hrvatske - koju si vodio do prije tri mjeseca - na početku kvalifikacijskog ciklusa?

„Nije mi ni na kraj pameti, nisam pričao ta tri mjeseca, pa zašto bih onda sad pričao?“

Mudro!

(Foto: Pixsell)


Tagovi

kolumnaizdvajamoZoran ČuturaHrvatska košarkaška reprezentacijaAleksandar Petrović

Ostale Vijesti