vijest

0

Prvi strijelac HNL-a: Čekao se potpis, ali odbio sam Dinamovu ponudu, a hrvatska je bolja od srpske lige

22.12.2018 10:28 | Mozzart Sport

Najbolji golgeter jesenskog dijela sezone osvrnuo se na ponudu hrvatskog prvaka.

Veličina slova A A A

Završio je jesenski dio sezone u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Odigrano je 18 kola (osim utakmice između Slavena i Rijeke), a vodeća momčad je Dinamo s 11 bodova prednosti nad drugoplasiranim Osijekom. Što se najboljih strijelaca tiče, na čelu kolone je napadač sedmoplasirane momčadi prvenstva, Intera iz Zaprešića.

Komnen Andrić, nekada mladi reprezentativac Srbije, zabio je 10 golova u ovoj polusezoni, a u intervjuu za srpski Mozzartsport, otkrio je da je bio pred potpisom za Dinamo te, između ostalog, u čemu je razlika između hrvatske i srpske lige.

Kako je to biti Srbin i prvi strijelac Prve hrvatske nogometne lige? Je li to nekakvo breme?

Sigurno da mi je veliko zadovoljstvo i čast, prije svega, da sam postao kapetan Intera iz Zaprešića. Sami znate koliko su složeni odnosi između nas i Hrvata, tako da sam prezadovoljan s tim. Što se tiče toga što sam prvi strijelac lige, vjerovao jesam, nadao se, radio maksimarlno i isplatilo se. Prošle godine sam malo kasnio s dolaskom u Inter, ove godine je bilo sve u redu. Trenutno sam prvi strijelac lige i ovom prilikom bih se zahvalio svim suigračima, ljudima u klubu i obožavateljima Intera, zato što da nije bilo njih ne bih ni ja postao prvi strijelac lige.

Ovo je tvoja najbolja polusezona u karijeri. Bio si u OFK Beogradu, Belenensesu, u Žalgirisu na posudbi, ali nigdje nisi ostavio tako dobar dojam kao u ovom klubu. Kakav je to zrak u Zaprešiću?

Inter je stvarno jedan klub koji je predobar za mlade igrače, to je klub koji forsira mlade i daje im šansu. Kada sam odlazio u Portugal ili Žalgiris, imao sam neke pehove, što se tiče ozljeda ili promjena trenera, tako da se nisam izborio na najbolji način. Došao sam u Inter iz Zaprešića i dobio potpunu podršku i sigurnost od strane trenera Samira Toplaka i eto, pustio me da igram svoj nogomet. Sve se to nekako isplatilo i vjerujem da sam sve to vratio na najbolji mogući način.

Često spominješ svog trenera. Koliko je on bitan u karijeri jednog sportaša?

Sigurno da je jako bitan. Naravno, nekom igraču neki trener legne, neki ne, svi treneri imaju različite zahtjeve. Prije nego sam došao u Zaprešić ja sam razgovarao sa trenerom Samirom Toplakom koji je tamo bio već pet godina. On me uvjeravao da je siguran u moje kvalitete, iako sam imao neke ponude iz Srbije, odlučio sam doći u Hrvatsku i da tako na neki teži način dokažem da vrijedim. Naravno da je on imao veliku ulogu u tome, kao što sam rekao, pustio me da igram neki svoj nogomet i da uživam u tome. Naravno, uz određene smjernice što trebam promijeniti i poboljšati u svojoj igri i na kraju se to isplatilo.

S Dinamom si skoro sklopio dogovor. Što se dogodilo pa nisi završio u zagrebačkom Dinamu?

Posljednji dan prijelaznog roka sam dobio ponudu iz Dinama, zato što mi je propala ponuda iz Belgije. Sjedio sam u kancelariji, ugovor je bio na stolu, sutradan sam samo trebao proći preglede, ali jednostavno su nam se ideje nisu poklapale. Oni su me htjeli, ali nisam u tom trenutku osjetio da trebam prijeći u Dinamo. Nisam od onih igrača koji čim dobiju poziv velikih klubova da odem. Htio sam biti u prvom planu i ostao sam u Interu. Naravno, mnogi su komentirali da to nije prava odluka s moje strane, jer svi i ovdje znaju koliko je Dinamo veliki klub već duži niz godina i koliko dobrih igrača je igralo tamo. Mnogi suigrači i prijatelji iz Hrvatske bili su skeptični kada sam odbio Dinamo, ali ja sam bio siguran u svoju odluku i ostao sam u Interu i mislim da se to pokazalo kao prava odluka.

Nije bilo straha od navijača, od života u Zagrebu?

U početku kada sam tek došao bio sam skeptičan po tom pitanju, nisam znao kako će me prihvatiti. Ali i ovom prilikom svim ljudima u Hrvatskoj želim se zahvaliti na vrhunskoj dobrodošlici, odlično su me prihvatili. Kapetan sam, nije to mala stvar, pogotovo jer je u pitanju hrvatski klub. Stvarno mi je prelijepo tamo.

Prepoznaju li te obični građani u Zaprešiću?

To je mali grad blizu Zagreba, stalno se srećem s ljudima, oni prate nogomet tamo, prepoznaju me naravno, ali to je više prijateljski odnos nego odnos navijača i igrača. Sa svima rado stanem i porazgovaram.

Rekao si da je bilo ponuda iz Srbije?

Ne bih sad otkrivao koji su to klubovi bili u pitanju, ali ja sam osjetio sigurnost i povjerenje od trenera Toplaka i bez puno razmišljanja sam odlučio otići u Hrvatsku.

Možeš li napraviti paralelu između hrvatskog i srpskog nogometa?

Dobivao sam dosta takvih pitanja od drugih medija. Mislim da postoji razlika u ovom trenutku, hrvatska je malo bolja od srpske lige, prvenstveno tereni. Tamo su tereni dosta kvalitetniji, svi tereni su ljetos dobili nove, hibridne podloge (kombinirana umjetna i prirodna trava op.a.). Uvijek pratim srpsku ligu, gledao sam utakmicu Partizana i Mačve i mislim da se takva stvar više ne može dogoditi u Hrvatskoj. Samim tim mislim i da je liga kvalitetnija. U Hrvatskoj imate 10 klubova, od kojih su – poslije ova tri, četiri koji se bore za naslov – ostalih šest, sedam klubova se od starta bore grčevito za ostanak. Mislim da je, stoga, hrvatska liga bolja zbog kvalitetnijih terena i neizvjesnih utakmica.

Vi ste sada sedmi na ljestvici. Kakva će biti borba za opstanak do kraja sezone?

Na gostovanju kod Rudeša i Istre – koji su nam glavni konkurenti za opstanak – obje utakmice smo dobili i s tim smo napravili veliki dio. Mislim da se svakako ne smijemo opuštati jer sezona je duga i bit će tu još teških utakmica da osiguramo to sedmo mjesto, a vjerujem da možemo i iznad toga par mjesta. Želim reći da je Inter klub koji jako forsira mlade igrače, tako da nakon svakih šest mjeseci ili godinu dana dosta igrača ode, dosta novih dođe i nije to lak zadatak za uklopiti sve u ekipu. To je jedan od razloga zašto Inter u prvom dijelu sezone ne igra neki dobar nogomet jer nam treba vremena da nam se poslože kockice.

Hoćeš li ti biti u Interu sljedeće polusezone?

Nadao sam se da ću izbjeći to pitanje… Očekujemo i klub i ja da stigne prava ponuda i za njih i za mene jer bi klub osigurao svoja financijska sredstva, a ja bi dobio priliku da bolje napredujem u nekom jačem klubu i ligi. O tom po tom, ako stigne prava ponuda, promijenit ću sredinu. Ako ne stigne prava ponuda, sa zadovoljstvom ću ostati do ljeta i pokušati izboriti neku veću poziciju osim samo ostanka.

Bi li se vratio u Srbiju?

Iskreno, ne razmišljam o tome. Vjerujem da ljudi u Srbiji prate što se događa u Hrvatskoj, jer smo jako blizu. Naravno, ako bude nekih ozbiljnih interesa od najvećih srpskih klubova postoji opcija da razgovaram s njima, ali ne razmišljam o tome trenutno. Čekam da vidim što će biti najbolje za mene i za klub pa ću potom donijeti pravu odluku za sve.

U koji klub bi htio otići i koji bi ti klub bio krajnji cilj?

Nisam kompetentan da o tom govorim u ovom trenutku, jer bi u ovom trenutku sigurno rekao nešto za što nisam spreman. Meni su omiljeni klubovi Real Madrid i Milan, ali što se mene tiče meni je bitno samo da odem u kvalitetniju ligu i da odem u klub u kojem ću se moći nastaviti razvijati u pravom smjeru. Krajnji cilj je želja, ali o tom po tom, ako zaslužim.

Rekao si jednom da ti je velika želja da nastupiš za reprezentaciju Srbije. Sada kad si prvi strijelac Prve HNL, to se i ne čini toliko daleko?

Ja uvijek dajem svoj maksimum i nadam se da uvijek netko to prati. Nedavno sam dobio pitanje srpskih novina bih li igrao za ikoju drugu reprezentaciju, odgovorio sam da ne bih naravno. Igrao bih samo za Srbiju, bez obzira da li ikad dobio poziv izbornika ili ne. Opet, oni su to preformulirali na način da je ispalo da ne želim da igram za Hrvatsku. Kažem, igrao bih samo za Srbiju, bez obzira zvala me neka druga zemlja ili ne. Nastavit ću se truditi pa možda nekad zavrijedim i pažnju izbornika i nastupim za reprezentaciju.

Trebao si nastupati na Novom Zelandu na Svjetskom prvenstvu za mlade (zlato Srbije 2015. godine), međutim ozljeda je utjecala da se ne nađeš u toj momčadi?

Tako je, bio sam član te reprezentacije na čelu s izbornikom Veljkom Paunovićem. Jednostavno se dogodila jedna ozljeda… Nikada nisam bio teže ozlijeđen, ali uvijek su me u karijeri hvatale te manje ozljede, tipa ozljeda skočnog zgloba. U utakmici OFK Beograda protiv Voždovca sam zaradio tu ozljedu tako da poslije mjesec i pol, dva dobio sam poziv izbornika Paunovića tjedan dana pred polazak na Prvenstvo, ali nisam mogao ići s njima. Ozljeda je bila ozbiljna i osjećao sam bolove. Naravno da sam pratio svaku njihovu utakmicu i radovao se svakom uspjehu, ali sigurno da ostaje žal što ni ja nisam postao svjetskim prvakom.

Koliko je bilo teško gledati te utakmica i kako si se osjećao tada, kad znaš da si mogao biti tamo?

Da budem iskren, u tom trenutku bio sam ljut, ali prije svega sam bio presretan zbog momaka. Prvenstveno zbog toga što je bilo mnogo mojih suigrača iz OFK Beograda. Bili su tu Zdjelar, Antonov, Gajić, Dražić, to su sve moji prijatelji. Bilo je teško u tom trenutku kada vidiš da oni vrhunski igraju, a ti nisi tamo. Makar ne odigrao niti minutu, biti svjetski prvak ne događa se svaki dan. Ali, u istom trenutku bio sam presretan zbog njih i pratio sam svaku utakmicu.

Za kraj, što bi sebi i čitateljima zaželio u novoj godini?

Nekako uvijek želim zdravlje, a sve ostalo je trud, rad i zalaganje, a zdravlje je najbitnije. Zdravlje, mir i ljubav, ovo ostalo može doći, a i ne mora.

(Foto: Pixsell)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka