vijest

0

Odgajaju nove Kauboje i napadaju trofeje, ali njihove namjere ne sviđaju se rukometnoj vlasti

25.02.2019 11:43 | Ivan Mušlek

Nexe je najljepša ovosezonska priča hrvatskog rukometa, ali ujedno predstavljaju i trn u oku vladarima hrvatskog rukometa.

Veličina slova A A A

Polusezona iz snova. Tako možemo opisati učinak rukometaša Nexea u dosadašnjem dijelu natjecanja u Seha ligi i EHF kupu. Klub koji je deset godina prva pratilja nedodirljivom PPD Zagrebu, konačno je napravio iskorak te se prometnuo u legitimnog kandidata za osvajanje nekog trofeja. Hrvatski rukomet nasušno žudi za klubom koji će biti prava konkurencija Zagrepčanima, a ovosezonske partije Našičana daju nam za pravo nadati se da mogu uzdrmati monotoniju domaćih klupskih natjecanja.

Uzlet kluba krenuo je od sezone 2006/07, kada su prvi puta u povijesti kluba zaigrali u prvoj ligi, koja danas nosi ime Premijer. Počevši od 2008/09, nanizali su deset drugih mjesta u prvenstvu te tri finala Kupa 2015, 2017 i 2018. godine, ali nijednom od tih trinaest pohoda nisu bili realna prijetnja Zagrebu. Možda nam budućnost pokaže da će se povijest ponoviti i ove sezone, no ovaj puta uvertira je daleko bolja po Slavonce i jedva čekamo vidjeti nadolazeću borbu za trofeje.

Da se u Našicama kuha nešto jako kvalitetno, osim rezultata, pokazao je i popis Line Červara, koji je na listu reprezentativaca za nedavno Svjetsko prvenstvo uvrstio rekordna tri igrača Nexea. Za usporedbu, jednako je toliko igrača Zagreba bilo na raspolaganju za prva dva kruga, dok je u posljednjoj utakmici i Lovro Jotić kao četvrti iz redova prvaka Hrvatske dobio šansu. Spomenuta trojica na listi od 18 igrača bili su Marin Šipić, Ivan Vida i Halil Jaganjac, oko čijeg se tretmana pokrenulo jako puno medijske prašine.

> Sramotan tretman najvećeg talenta hrvatskog rukometa

Supertalentirani lijevi vanjski prošlog je ljeta ozbiljno koketirao sa Zagrebom, brojni mediji već su prenijeli informacije kako je njegov dolazak u metropolu samo pitanje vremena, ali na kraju je ipak ostao u Metalurgu. Međutim, Makedonce su ozbiljno pritisnule financije, a Jaganjac je u šokantnom obratu izlaz pronašao u Našicama. Tijekom SP-a smo bezbroj puta u rukometnim kuloarima pročitali ili čuli kako si je upravo ovim transferom Jaganjac zatvorio vrata Kauboja. Nikakvog logičnog rezona, barem s igračke strane, nije bilo da se jednog od vodećih strijelaca Lige prvaka u prošloj i dijelu ove sezone otpiše kao prekobrojnog, nauštrb vremešnog Bićanića, nespremnog Sliškovića ili napadački nepotrebnog Blaževića. No, ta je priča, barem do idućeg okupljanja reprezentacija, stavljena na stranu.

Vratimo se malo pozitivnijim tonovima, a rezultati Nexea to svakako jesu. Sredinom ožujka završava regularni dio sezone u Seha ligi, a junaci naše priče predvode kolonu s 12 pobjeda i 3 poraza. Jednak broj pobjeda, ali i utakmicu manje imaju Vardar i Zagreb, te će njihov međusobni dvoboj za dva dana odrediti novog prvoplasiranog. Jedno je sigurno – sve će navedene momčadi nastupiti na završnom turniru, a postoji vrlo izgledna vjerojatnost da u polufinalu imamo veliki hrvatski okršaj.

Jednako dojmljive rezultate igrači Hrvoja Horvata postižu u EHF kupu. U preliminarnoj fazi su lakoćom otpuhali Olympiacos, dok u grupnoj fazi suvereno koračaju ka četvrtfinalu. Iz tri utakmice imaju jednako toliko pobjeda, uključujući gostujuće slavlje kod mađarske Tatabanye (za koju igra hrvatski reprezentativac Jakov Vranković). Tu su još i dva lijepa domaća skalpa – pali su Hannover s dva Hrvata u sastavu (Ilija Brozović i Domagoj Sršen) te makedonski Eurofarm Rabotnik, koji je uložio značajan novac u igračka pojačanja. Prvo mjesto sve je bliže, a to bi u narednoj fazi moglo dovesti do susreta s nekim od velikana europskog rukometa, kao što su Kiel ili Fuchse.

Za rezultatsku renesansu našičkog kluba, pored jakog sponzora koji sve to financijski servisira, definitivno je najzaslužniji Hrvoje Horvat, relativno mladi stručnjak, ali bogatog iskustva. Sin istoimenog slavnog oca, u svojoj je karijeri trenirao Dubravu, bio u mladim reprezentacijama, dok je od studenog 2016. na klupi Nexea. Usput je jedno vrijeme bio i pomoćnik Lini Červaru u Kaubojima, ali epizoda u reprezentaciji je iza njega. Barem zasad. Jer ako je netko legitiman kandidat za budućeg izbornika, veći potencijal od Cvebe mlađeg teško ćemo naći. Pod njegovim vodstvom, Nexe igra izuzetno čvrsto i pokretljivo u obrani, kojom lome protivnike i dobivaju većinu utakmica. Pritom malo pati napad, no poznato je kako se trofeji osvajaju prvenstveno granitnom obranom. A tu se krije i novo potencijalno ime za reprezentaciju. Vratar Moreno Car jedno je od vodećih imena kluba i lige, a sa svoje 22 godine nema sumnje kako se radi o najvećem golmanskom potencijalu u Hrvatskoj. Pitanje je dana kada će na njegovu adresu biti kuvertiran poziv za priključenje Kaubojima, a odlaskom Ivana Stevanovića možda se već za nadolazeće travanjske kvalifikacije otvori mjesto za sjajnog Cara.

Za kraj ne možemo, a da se ne osvrnemo na slučaj koji nas vraća na brojne negativnosti koje su se uvukle u hrvatski rukomet. Radi se o slučaju Ivana Sršena, odličnog desnog vanjskog koji je igrač Nexea na posudbi u Zagrebu. Početkom sezone iz redova najtrofejnijeg hrvatskog kluba stigla je vijest kako se Nikola Potić, veliko pojačanje na toj poziciji, teško ozlijedio te im je Nexe iz solidarnosti ustupio Sršena na posudbu. S obzirom da se sezona u Našicama razvija iznad svih očekivanja te je realan napad na neki od trofeja, odlučili su iskoristiti pravo da u bilo kojem trenutku povuku Sršena u svoje redove, što je Zagreb osporavao. Konačnu presudu dao je Hrvatski rukometni savez, pogađate, u korist, kluba u kojem sve konce vodi Zoran Gobac, nepobitni alfa i omega hrvatskog rukometa. Ovaj slučaj samo je nastavak sramotne prakse koju vrhuška jedinog hrvatskog prvaka provodi protiv svakog kluba koji se drzne dirnuti u njihovu dominaciju. Zar treba podsjećati kako je Metkoviću za zelenim stolom oduzet pošteno osvojen naslov na terenu? Ili kada je Ivica Obrvan povukao momčad s terena u finalnoj seriji, iziritiran dvojbenim sudačkim kriterijem? A tek kada se pojavio Agram Medveščak i doveo Buntića, Čupića, Bilića, Sulića, Bičanića, Ćavara, Musu i druge. Još uvijek se sjećamo brojnih otrovnih strelica odaslanih na njihovu adresu.

„Kome je i zašto u interesu da se u sportu stvaraju ovakve situacije, koje tako podsjećaju na neka ne tako davna vremena kada je isto ozračje vladalo u odnosima RK Zagreb i RK Metković?“, nedavno se upitao Josip Ergović, predsjednik Nexea.

Njegove riječi imaju jako uporište, a već ćemo do kraja sezone vidjeti hoće li se iste odraziti na terenu. Možete nas smatrati pristranima, ali za dobrobit našeg rukometa navijamo da se Nexe osladi osvajanjem barem jednog trofeja. Bila bi to zaslužena nagrada za više od deset godina ulaganja, razvoja brojnih igrača te poštenog odnosa prema sportu. Na koncu, ovo je ogledan primjer stvaranja zdrave konkurencije, nečega što dugoročno može donijeti samo i jedino napredak. Kako Nexea, tako i Zagreba, a najviše hrvatskog rukometa.

(foto: RK Nexe)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka