vijest

0

Nije mogao u Drugoj HNL, a sad će igrati u Bundesligi

28.05.2019 10:26 | Ižak Ante Sučić

Stigao je "gol i bos" u Rijeku, ali nije se nametnuo pa je pokušao preko Pomorca, Rijeke 2, Krke, Šibenika, Istre... Odlučio je otići iz Hrvatske i prešao u treću njemačku ligu, a od iduće sezone će biti prvotimac novog bundesligaša.

Veličina slova A A A

Jamilu Collins na najboljem je putu da jednoga dana snime film o njemu. Ne zato što je ovaj mladi Nigerijac kontroverzan lik, ili radi toga što je jedan od najboljih igrača svijeta, već radi toga što je sve morao proći kako bi bio tamo gdje je danas, a to su Bundesliga i reprezentacija Nigerije.

No, krenimo redom.

Jamilu Collins rođen je 1994. godine u Kaduni u Nigeriji. Svoje prve nogometne korake ovaj lijevi branič napravio je u nogometnoj akademiji Abuja, istoj onoj akademiji koju je svojevremeno financirao Social Sport, grupacija koja je bila većinski investitor NK Rijeke kakvu danas poznajemo.

Gabriele Volpi i Damir Mišković svoj su kruh zarađivali diljem svijeta, ali je većina njihovog posla bila fokusirana na Nigeriju. Dva velika zaljubljenika u sport, Damir u nogomet, Gabriele u vaterpolo, ova dva biznismena odlučila su učiniti nešto kako bi mladima iz Nigerije podarili mogućnost da treniraju u adekvatnim uvjetima te im na taj način povećali mogućnost potencijalnog uspjeha u budućnosti.

Nakon odlaska u Njemačku, mladi lijevi bek postao je i standardni reprezentativac Nigerije

Odlučili su investirati u nogometnu akademiju Abuja te su kao voditelja akademije postavili, danas nažalost pokojnog, Božu Matijevića. 2012. godine ovaj osebujni Riječanin uputio se u Nigeriju te je u njoj zatekao veliki broj nebrušenih dijamanata. Po svom prvom povratku iz Nigerije, Božo je uvjeravao sve oko sebe kako „tamo dolje“ ima toliko talenata da vam pamet stane. Svi su se smijali, ali Matijević je znao što priča, te je čelnike HNK Rijeke zamolio samo jedno, a to je da njemu i njegovim igračima plate avion i smještaj od Nigerije do Hrvatske kako bi se ti mladići mogli natjecati sa svojim vršnjacima na poznatom turniru „Kvarnerska rivijera“.

Ispunili su mu želju pa je Matijević okupio najbolje momke koje je zatekao u Abuji, doveo ih „gole i bose“ u Rijeku, i onda s njima, pogađate, osvojio to isto natjecanje. Bila je to 2013. godina, a u toj momčadi bilo je par iznimno zanimljivih imena kao što su Nura Abdullahi i Sadiq Umar. Obojici igrača ovo je bio prvi put da su napustili rodnu zemlju, ali im zato nije puno trebalo da ih zamijete skauti mnogih klubova. Obojica su nakon turnira potpisala za Speziju, da bi nakon toga talijanski velikan Roma odlučila kupiti njih dvojicu za čak 5 milijuna eura. Rijeka nije shvatila o kakvim je igračima riječ te su ih pustili u redove talijanskog drugoligaša. Slučajno, ili možda jer su tako morali, pitanje je na koje nećemo nikada znati odgovor. Kasnijih godina vidjeli smo još veliki broj dobrih igrača kao što su Okwonkwo Orji, Kingsley Michel, Emmanuel Dennis, David Okereke i protagonist ove priče Jamilu Collins.

Usprkos interesu nekoliko klubova iz HNL-a, po isteku ugovora odlučio se tadašnjeg njemačkog trećeligaša, i prema svemu sudeći nije pogriješio odabirom

Rijeka je u svoje redove dovela veliki broj mladih Nigerijaca, a jedan od njih bio je i današnji lijevi bek Paderborna. Matjaž Kek bio je trener Rijeke tih godina te je upravo on jedan od onih trenera koji ne daje puno prilika mladim igračima. Collins po njemu nije bio tih godina kalibar za prvu momčad pa ga je Rijeka slala na broje posudbe. Pomorac, Rijeka 2, Krka, Šibenik, Istra i ponovno Šibenik momčadi su kojih je mladi Nigerijac bio član u razdoblju od 2013. – 2017. godine. Po završetku posljednje sezone u hrvatskom nogometu koju je proveo u dresu Šibenika Collins je postao slobodan igrač. Neki klubovi iz Hrvatske bili su zainteresirani za njegove usluge ali Collins se odlučio za tadašnjeg njemačkog trećeligaša Paderborn i prema svemu sudeći nije pogriješio izborom.

Jamilu, svoj nogometni put započeo si u Rijeci, zatim su te selili po mnogim posudbama, a danas si član Bundeslige. Kako ti gledaš na to da si pred dvije godine bio u drugoj HNL, a danas igraš jednu od najboljih svjetskih liga?

„Jako sam zadovoljan i sretan svime što mi se dogodilo. Kada imaš nekoga tko te svakodnevno motivira i uvjerava te kako možeš napraviti sve što poželiš kao što to meni radi moja supruga Ina, to je prekrasno. Ona je veliki razlog mog uspjeha,“ rekao je u razgovoru za Germanijak.

Ove godine igrao si praktički sve utakmice, izgleda da imaš potpuno povjerenje trenera?

Izgleda da je tako, ako igram svaku utakmicu to znači da mi vjeruje (smijeh).

Mladi Nigerijac nije upisao nijedan nastup u dresu HNK Rijeke

Kada malo vratiš stvari unazad, što misliš, gdje si više napredovao kao igrač, u Hrvatskoj ili Njemačkoj?

„Kada sam došao u Njemačku bilo mi je jasno kako svi vjeruju u mene. Rijeku je samo jedna od stepenica koje sam morao proći kako bih uspio. Nemojte me krivo shvatiti, jako sam zahvalan NK Rijeci na svemu, predsjednik Mišković je jako dobar čovjek i zahvaljujem mu se na svemu što je učinio za mene, ali kada je došla prilika da zaigram u Njemačkoj jednostavno sam morao otići. U Rijeci sam stagnirao, nisam igrao, a ovo je bio veliki korak u mojoj karijeri. Razgovarao sam sa suprugom i shvatili smo da je vrijeme da krenemo dalje. Znate, iznimno je bitno da imate nekoga pored sebe tko vam daje snagu kao što to meni radi moja supruga. Bez nje sve ovo ne bi bilo moguće.“

Kada si dolazio u Rijeku s tobom je došlo još mnogo mladih momaka iz Nigerije. Jesi li ostao u kontaktu s njima, s kim si ostao posebno dobar?

„Svaki dan se čujem sa svojim prijateljima. Pričamo preko Instagrama, svaki dan odradimo par video poziva preko Facebooka… jedni druge motiviramo, jedni drugi smo si podrška i vjerujem da je tako svima nama lakše. Pokušavam s njima razgovarati kao što moja supruga razgovara sa mnom. Znaš, u životu nekada naiđeš na lošu ženu koja ti može sve preokrenuti u životu, ja sam naišao na najbolju moguću za mene i presretan sam radi toga. Ona je moj jackpot!“

U nekoliko navrata Jamilu je napomenuo kako velike zasluge za njegov uspijeh ima i njegova supruga Ina

 

Ali mnogi od njih nažalost nisu uspjeli, barem ne zasada, napraviti dodatni iskorak u karijeri kao što je to pošlo tebi a rukom. Misliš li da oni mogu doći do nivoa na kojem si ti sada?

„Ma siguran sam, samo trebaju nastaviti mukotrpno raditi i Bog će ih nagraditi. Jednako tako, stvar je i vjere u samog sebe. Ja sam uvijek vjerovao da ću kad – tad uspjeti i uspio sam. Kada vjeruješ, uspjet ćeš!“

Pratiš li i dalje HNL i zbivanja iz Hrvatske?

„Da budem iskren, ne gledam i ne pratim ga više. Moja iskustva nisu bila baš najbolja pa stoga nastojim čim manje gledat sve što nema veze sa mnom. Kada neki klub iz Hrvatske igra u Europi uvijek gledam i navijam za „naše“, ali HNL stvarno više ne pratim.“

Ovaj intervju odradili smo na engleskom jeziku, ali čuli smo kako ti zapravo jako dobro pričaš hrvatski?

„Istina, pričam jako dobro jer mi je supruga iz Rijeke, a i puno sam godina proveo u Hrvatskoj. Sada ga već dugo nisam pričao, ali što se mene tiče, možemo i na hrvatskom razgovarat. (smijeh)“

Šibenik je grad u kojem se najljepše osjećao u Hrvatskoj te je u dresu kluba sa Šubićevca odigrao neke veoma dobre utakmice

Nisam siguran jesi li upoznat sa situacijom da će Šibenik i Istra igrati dodate kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu? To su tvoja dva bivša kluba pa nas zanima za koga ćeš navijati u toj utakmici?

„Nisam znao, ali znam za koga ću navijati. Ja sam iz Šibenika stigao u Istru, i vrijeme koje sam proveo u Šibeniku bilo je predivno. Njihova ljubav i podrška bila je nevjerojatna i zauvijek ću im biti zahvalan na tome kako su nas prihvatili, kako mene tako i moje suigrače koji su došli sa mnom. Ako Istra pobijedi OK, nemam problema s tim, ali ja ću u svakom slučaju navijati za Šibenik i želim im od sveg srca da se čim prije vrate u Prvu ligu.“

I zadnje pitanje za tebe. Ova sezona bila je fantastična za tebe i za klub, te neki mediji govore kako bi te neki drugi klubovi iz Bundeslige voljeli vidjeti u njihovom dresu. Što kažeš na te navode?

„Lijepo je čuti da ljudi vide i prepoznaju težak i naporan rad, ali u ovom trenutku sam jako zadovoljan u Paderbornu i sav moj fokus stavljen je na njih i na moju reprezentaciju. U budućnosti, što bude – bit će, ali zasada sam jako zadovoljan,“ zaključio je.

Razgovarao: Ižak Ante Sučić

(foto: Instagram, Aciton Images, Pixsell)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka