vijest

0

ZORAN ČUTURA: Pesapallo, što je to?

08.09.2017 12:16 | Germanijak

Završio je prvi krug Eurobasketa, a naš kolumnist se osvrnuo na dosadašnji tijek natjecanja.

Veličina slova A A A

Hrvatska je završila prvi dio natjecanja na Eurobasketu besmislenom revijalnom utakmicom protiv Češke. Ispod časti mi je trošiti čak i neograničeni cyber prostor na neke pisanije o tome. Značajnije nastupe imao sam s 15 godina na igralištu iza kuće… Damir Karakaš je značajnije nastupe imao u okolini Brinja, kad je ono za drvo jabuke bio pričvrstio felgu od bickla, pa je kroz nju probacivao loptu – nisam ga tada vidio, čitao sam što je napisao. A posljedice takve tekme, koju je otvorila petorka koja se ni ispod tuša nikad nije našla u isto vrijeme, nemoguće je predvidjeti. Možda ih neće ni biti, možda ćemo konstatirati da su se igrači mentalno i tjelesno odmorili, možda ćemo konstatirati da su 'izgubili ritam i fokus' i 'prekinuli uzlaznu putanju forme'. Ovisi o tome što će se dalje događati. U nedjelju. Ovo do sada nije bilo loše. Nije to bilo ni neko ludilo od izvedbi, ali odlaskom iz Cluja sve se ionako zaboravlja. Po što je reprezentacija u Cluj došla – to je i ostvarila. Kao da je realiziran neki pakleni plan Ace Petrovića, plan za koji samo on zna. Aco je miran k'o bubica i 'ladan k'o špricer. Ali to je… to mi je… nekako teško razrađivati. Nekako nevjerojatno. Nekako u kozmičkom neskladu s onim što sam doživio i proživio prateći reprezentaciju. Eto, protiv Čeha su po prvi put na turniru, a bogami i u puno dužem periodu, pokazali neprikosnoveni autoritet – neka i ja udijelim neki kompliment.

Ono što slijedi u nedjelju, usmjerit će palac puka prema gore ili prema dolje. Ulazak među osam bio bi dobar domet reprezentacije, zapinjanje u osmini finala – loš. Sori, ali u ovoj priči ne postoji prolazna ocjena 'dovoljan, dva'. Nije ovo provincijska srednja škola, da te profesorica pusti dalje s dvojkom samo da te više ne gleda i ne sluša. A u nedjelju nas čekaju Rusi. Pristojno organizirana banda, recimo. Prepuni talenta, ali nedisciplinirani. Slika i prilika te Rusije je Aleksej Shved, čovjek koji će poentirati, ali i promašivati u serijama, i bez obzira na sve potrošit će svojih petnaestak lopti, čovjek od kojeg ponajviše ovisi učinak kompletne momčadi. Ispod koševa djeluje Timofej Mozgov, veliki i skočni frajer – obojica imaju NBA pedigre. Pa onda ide skupina iskusnih i kvalitetnih igrača koji imaju uloge nositelja u svojim – turbo jakim – klubovima. Kojima je toliko dobro u Rusiji da nikad nisu imali želju otići iz nje. Vorontsevich, Kurbanov, Fridzon… Ako negdje imaju slabost, onda je to Hvostov na 'playu'. Kao ekipa su jaki u napadačkom skoku, skloni izgubljenim loptama, troše s perimetra gotovo isti broj lopti kao i u šutu za dva. Suparnik kojeg itekako treba respektirati, ali ga se ne treba bojati. Njihova pobjeda nad Srbijom stigla je u tekmi koju su Srbi – tako barem kažu – odigrali najlošije otkako su se okupili.

Godinama su najveći problem ruske košarke bili (i još su) treneri, u Sergeju Bazareviču našli su domaćeg čovjeka koji koliko toliko – uz Pašutina – može raditi na visokoj razini. Sudbinski vezan uz policijski klub Dinamo iz Moskve, za kruh i votku morao je zarađivati drugdje zbog financijskih problema tog kluba, i s Krasnim tj. Crvenim Krilima osvojio je dva Kupa Rusije i Eurochallenge. Trenerski put mu je sličan igračkom – iako je bio fenomenalan igrač, nikad nije došao do najviše moguće klupske razine. Makar ima i deset utakmica za Hawkse u CV-u. Tip koji je vodio reprezentaciju Rusije do medalja igrao je u Tofasu, Caceresu, Yildirimsporu, Gorici, Trstu… Nešto tu ne štima… Možda je bio hendikepiran izgledom – imao je brčine, naočale, tanahan, neatletičan, vječito povijen u leđima. Pedeset godina, Riba kao i ja u horoskopu, a Ribe su… sumnjivi karakteri za sport. Maštoviti, kreativni, idealistični, empatični - tako kažu zvijezde - ali to baš i ne ide sa sportom. Možda mi je zato oduvijek bio drag, i neka uspješno brodi kroz trenersku karijeru i dalje. Osim u nedjelju.

Dosta je nezahvalno svoditi račune nakon dosadašnjeg dijela Eurobasketa, jer sam već evidentirao da je natjecanje podijeljeno u dvije faze, međusobno vrlo različite, pa se tek na kraju balade trebala podvući crta. No, i uz akceptiranje te činjenice, koja za sobom povlači i mogućnost tempiranja natjecateljske forme za nokaut fazu, valja komentirati dosadašnji učinak reprezentacija. Uz jednu obaveznu opasku – tijekom proteklog tjedna ama baš svatko tko na bilo koji način komentira Eurobasket, našao je za shodno da prokomentira (i) sustav natjecanja. Gledajte, sustav je za sve reprezentacije isti, ok? I svi su se za njega mogli pripremiti na način za koji su mislili da je najbolji. Seljenje? Pa – kad govorimo o našoj repki – ako nije dovoljno imati dan pauze između puta iz Cluja u Istanbul i slijedeće tekme, ne znam što bi još trebalo učiniti da se igrači oporave. Iz Zagreba u Dalmaciju putujem duže no što će oni putovati. Ne'š ti velike prepreke i poteškoće. Najveći problem može biti zaboravljanje četkice za zube u kupaoni. Ili pidžamice ispod jastuka.

Najugodnije izneneđenje Eurobasketa su svakako Slovenci, ne bi čovjek rekao da će kroz skupinu – kraj Francuske i Grčke – proći bez poraza. No, Goran Dragić je za sobom, svojom prštećom energijom, povukao i ostale. Nije zanemariva ni uloga njihovog izbornika, Igor Kokoškov je bio izbornik Gruzije osam godina, i s tom heterogenom skupinom je prošao sve što sada prolazi sa Slovenijom, čije je igrače ipak lakše sakupiti u kvalitetnu momčad. Taj mladi srpski stručnjak, inače, ima zanimljiv CV, prvi je europski trener koji je bio u staffu sveučilišne ekipe (Missouri), prvi je europski trener koji je bio u staffu NBA ekipe koja je osvojila naslov (Detroit), a aktualni angažman u Utahu prudužio je njegov kontinuirani rad s NBA momčadima na sedamnaest godina. Respekt! Za svoj sjajan učinak u Helsinkiju nagrađeni su utakmicom protiv Ukrajine, koja u Istanbul ide zahvaljujući slabostima ostalih, a ne svojoj kvaliteti. Pa kad sam već spomenuo Gruziju – moram priznati da nisam očekivao njihovo ispadanje u ranoj fazi. No, storija o njihovom nastupu na Eurobasketu svodi se na njihovu posljednju tekmu – zaostali su protiv Talijana, pa su ih stigli, pa ponovo zaostali, pa ponovo stigli i poveli, da bi potom prosuli nokaut fazu u posljednja dva napada. Bolje bi im bilo da nisu pobijedili Litvu u prvoj utakmici – takve nestabilne selekcije odmah pomisle 'pravi smo španeri!' i neminovno slijedi pad. Pazite, s Eurobasketa je ispao starter aktualnih NBA prvaka, Warriorsa – Pachulia.

I Finci su pozitivno iznenadili. Radna, trkačka, disciplinirana i organizirana igra, uz pojavljivanje nove zvijezde Markkanena, bila je dovoljna za drugo mjesto skupine, i imaju priliku doći do uvjerljivo najvećeg rezultata u povijesti nacionalne košarke – tko bi, kvragu, rekao da će se za ulazak među osam najboljih boriti Finska i Italija. Halo, pa to je nacija skijaša-skakača! Tamo su popularni pesapallo, bandy i floorball! Pesapallo u Finskoj ima više gledatelja nego nogomet – ne košarka, nego nogomet – u Hrvatskoj! No, sigurno sam to već napisao, treba se prilagođavati novom poretku, treba mijenjati ustaljeni način gledanja na europsku košarku.

(Foto: Action Images)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka