vijest

0

ZORAN ČUTURA: Laso i laso

18.05.2017 09:36 | Germanijak

Sutra kreće Final Four ovogodišnje Eurolige, a naš kolumnist je ovotjedni tekst posvetio upravo tom natjecanju.

Veličina slova A A A

Evo nas pred samim vrhuncem klupske košarkaške sezone – euroligaškim Final Fourom. Moram evidentirati da će se u petak u Istanbulu međusobno ogledati CSKA i Olympiacos, te Fenerbahce i Real, a u nedjelju pobjednici, makar sumnjam da itko tko je krenuo čitati ovaj tekst to već ne zna. Pomalo je tužna činjenica da mi u Hrvatskoj nemamo niti jednog 'zemljaka' na toj završnici. Umalo – ali umalo se ne računa, baš kao što se ne računaju ni stative u nogometu – su tamo došli glavni i pomoćni trener Efesa, Perasović i Mijatović, ali nije im bilo dovoljno vodstvo 2-1 u četvrtfinalnoj seriji protiv Olympiacosa. Ups, ipak ćemo imati nekoga – hrvatskog reprezentativca Dontaye Drapera u dresu Reala. Ne znam ni sam kako bih se prema tome odnosio, kakav bih stav zauzeo; Draper je odličan tip, koliko sam imao prilike s njim razgovarati i družiti se, ali ga baš i ne mogu smatrati 'našim' bez obzira na igranje u reprezentativnom dresu.

Prošle sezone na Final Fouru su bili Perasović kao trener Baskonie i – vidi malog vraga – Draper kao igrač Kubana. Prije tri godine smo imali Tomića i Hezonju u Barceloni, starijeg brata Žižića, Andriju, kao ispomoć u Maccabiju koji je kao team manager organizirao Nikola Vujčić, i tako je kao funkcioner (koja ružna riječ…) uspio s Maccabijem ponoviti ono što je napravio i kao igrač – pokoriti Europu. Eto, neki trend opadanja jest prisutan, ali to nije ništa novo, i nisam želio pokretati tužne, naricateljske, teme. Samo se nametnulo…

Kao favorita ove završnice vidim Fenerbahce. Štajaznam, slab sam na najtrofejnijeg i (vjerojatno) najboljeg europskog trenera Željka Obradovića, uz to su i domaćini Final Foura, uz to su se u pravo vrijeme – u samoj završnici sezone – otarasili ozljeda i dostigli optimum forme, uz to im je ovo treći uzastopni FF, a na dva dosadašnja su napredovali po jednu stepenicu – 15' polufinale, 16' finale. Matematički bi trebali doći do prvog mjesta… Makar u sportu 'zakon velikih brojeva' baš i ne igra. Kao ni kad staneš za stol na kojem se igra rulet. Sedam puta za redom izaći će crveno, i ostaješ bez love, auta, kuće, konja, sedla, mamuza, bez svega ako uporno igraš na crno udvostručujući ulog svaki put. Jednostavno je tako.

Nisam siguran je li Željko to s formom napravio namjerno ili se tako dogodilo, ali  srpski su treneri oduvijek – mislim, otkad me pamćenje služi – bili majstori za tempiranje forme. Kad bi procijenili da im u nekoj ne naročito važnoj fazi sezone – ili natjecanja ako govorimo o turnirima – ide predobro, oborili bi formu pojačavajući intenzitet treninga, izazvali neki sukob s igračima kako bi ih razbudili ako su procijenili da su se uljuljkali u letargiju 'sve dobijamo, lako ćemo' i na taj bi način ponovo uspostavili potpunu kontrolu. Fener je, recimo, izgubio četiri od posljednjih šest utakmica regularnog dijela sezone, da bi u četvrtfinalu izbacio Pao, koji je imao prednost domaćeg terena, s čistih 3-0. Paralelno su izbili na prvo mjesto silno jake turske lige i tamo osigurali prednost domaćeg terena kroz doigravanje. Jasno, možda je razlog za uspone i padove Fenera kroz sezonu puno jednostavniji – ozljede ključnih igrača Bogdanovića, Soukasa i Veselyja, ali uvijek je zgodno plasirati neku teoriju i natjerati čitatelje da o njoj barem razmisle.

Logika i zdrav razum – opet ti termini koji su često neprimjenjivi na sport – nam kažu da će se igrati repriza prošlogodišnjeg finala, Fener i CSKA, Obradović protiv Itoudisa, učitelj protiv učenika. Zagrebački student i nekadašnji suradnik Pepsija Božića u Novom Zagrebu tj. Zagrebu, Itoudis je, naime, bio dugogodišnji Obradovićev pomoćnik u Paou. Prošle je sezone učenik u produžetku nadmašio učitelja, ovo je prilika za poravnanje.

A kad smo kod trenera, moram prepričati jednu anegdotu iz davnih vremena. Reprezentacija nekadašnje SFRJ je redovito išla na španjolske turneje prije natjecanja – Španjolci su davali lovu, bili su dobar suparnik i nerado su odlazili iz domovine (i danas je tome još uvijek tako), a dvorane su uvijek bile pune. Elem, jednom prilikom – nisam baš siguran, ali mislim da je to bilo na nekom od otoka tipa Lanzarote, Bogu iza nogu – smo prvo poluvrijeme odigrali baš loše. Nije ni čudno, dug put, svega ti je dosta, sedma utakmica turneje, pola momčadi ne razgovara s onom drugom polovicom – to je na dužim turnejama uvijek tako. I, ulazi izbornik Duda Ivković ljuto u svlačionicu i krene držati govor… Sad treba zamisliti Dudu, autentičnog beogradskog mangupa, kako govori polako, dubokim, prepuklim, glasom, i uz gestikulacije, 'ej, bre, šta radite, pa neće valjda neki laso i sombrero da nas pobede?!'. Da, tadašnji play španjolske reprezentacije bio je baš Pablo Laso, aktualni trener Reala.

(Foto: Pixsell)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka